Piše: Slobodan Vasković
Notorna laž vaspostavljena je
kao najveći Nacionalni interes u Republici Srpskoj. I ćutanje.
Kada ubiju Milana Vukelića pred
zgradom MUP-a RS, niko ništa ne istražuje i svi ćute oko onih koji su progonili
Vukelića, koje je on za života optužio da hoće da ga smaknu; Svi ćute i o ulozi
visokih policijskih funkcionera u njegovom progonu; Svi ćute o kriminalu o kojem
je govorio. Jer je to Nacionalni interes, a svako drugačije ponašanje ima se
smatrati napadom na Republiku Srpsku. Pojedinci koji progovore o tome proglase
se Nacionalnim izdajnicima. I progone se svim sredstvima i uz podršku svih
institucija.
Onda se na nekom presu pojavi
Milorad Dodik i izjavi da je „siguran da niko iz SNSD nije učestvovao u tom
slučaju“, čime zaključi slučaj Vukelić i verifikuje progon nepodobnih.
Ćuti se i o pljački para od
prodaje Telekoma, pljački milijarde maraka iz Birča, novoj pljački desetina
miliona koja traje u „Birču“, o gotovo decenijskoj pljački budžeta, javnih
preduzeća, ekonomskih, privrednih, finansijskih, zemljišnih resursa...
Pojedinci koji progovore o tome proglase se Nacionalnim izdajnicima. I progone
se svim sredstvima i uz podršku svih institucija.
Onda se na nekom presu pojavi
Milorad Dodik i izjavi da nikakve pljačke nije bilo, čime zaključi sve te
slučajeve i verifikuje progon nepodobnih.
Milorad Dodik je Glavni
Istražilac i mjera Nacionalnog interesa. Sve što on kaže i uradi jeste Nacionalni
interes, a sve institucije su tu da to potvrde.
Milorad Dodik nije se, do
objavljivanja ovog teksta, lično javno oglasio o slučaju „Dva Papka“, ali jeste
indirektno preko Uprave kriminalističke policije (UKP), koja je saopštavajući
Laži o provedenoj istrazi o kupovini poslanika, u skladu sa važećim normama u
Republici Srpskoj, zaštitila Nacionalni interes. Jer, Nacionalni interes kaže
da nije moguće da Željka Cvijanović, niti bilo ko iz Režima, učestvuje u
kriminalnim radnjama kupovine poslanika, čak i kada to lično potvrdi.
Zato je tu Nacionalna UKP da to
potvrdi i otvoreno zaprijeti onima koji su se drznuli objaviti audio zapis koji
svjedoči da SNSD kupuje dva poslanika kako bi Zaštitio Srpske Nacionalne
Interese!
Kada bi UKP štitila, na primjer,
Srbe od kriminala, a ne kriminalce, onda bi UKP:
-
Saslušala Željku
Cvijanović
-
Saslušala njene
sagovornike
-
Saslušala njenu
pratnju
-
Pregledala
prostorije Vlade RS
-
Forenzičkim metodama
utvrdili autentičnost glasa
-
Forentičkim metodama
utvrdili da li je snimak montiran ili ne
-
Forenzičkim i drugim
metodama utvrdili gdje je nastao snimak, ko je premijerku snimio i kako je
snimak iscurio...
-
Analitikom utvrdili
ko je stvarna meta onih koji su snimak proslijedili medijima...
Ništa od svega toga UKP nije
učinila, jer kako saslušati premijerku, koja tvrdi da je nevina, a ne ugroziti Srpski Nacionalni Interes?! I za koju im je Dodik već, svojim Posebnim
Istražnim Radnjama, dokazao da je čista!
Da li je uopšte od ovakve
policije i njenih čelnika Radislava Jovičića, Gojka Vasića i Zorana Mandića,
bilo za očekivati da urade bilo šta profesionalno? Nije.
Jovičić je pod pritisom Specijalne
policije koju ne kontroliše, uz to je aparatčik, bez ikakvog karaktera, znanja
i volje da ga stekne. I ne želi da se bilo šta talasa, pa se u ime Srpskog
Nacionalnog Interesa pljačka i dalje otvoreno; Vasić ima običaj da zataškava
krivična djela i da od Tužilaštva lično traži da ne pritvaraju osumnjičene, a
Mandić se o akcijama policije „povjerava“ braći Čolović i u svom timu ima
Sinišu Kostreševića, koji je fin dečko, pa na sastancima u Tužilaštvu izvijesti
da će osobe koje MUP sluša obavijesti da su pod posebnim mjerama. I to i učini!
Sada o snimku, onima koji su ga
načinili i proslijedili medijima i njihovim stvarnim ciljevima.
Cvijanovićka je u cijeloj priči
tek kolateral; Sredstvo, čija je politička neinteligentnost, sklonost
prenaglašavanju sopstvenog umišljenog značaja i katastrofalno loše oponašanje
Milorada Dodika, iskorišteno kao topovsko đule protiv istog tog Dodika. Koje ga
je pogodilo odjednom i u glavu i u srce.
Jednostavnije rečeno, "curenje" Cvijanovićkinog „grupnog uratka o kupovini Papaka“, smišljen je i
realizovan plan kako bi se razorio Dodik.
I plod je osvete pripadnika
Režima, kojima se zamjerio, a ne „pojedinih medija i blogova“.
Nisu na Dodika njegove
dojučerašnje Sluge nasrnule iz političkih razloga-zato što hoće Cvijanovićku
ponovo za premijera, već iz Ličnih, jer im je u nekom trenutku oduzeo Moć,
kojom su djelovali kao mačem, giljotinom, jataganom, otrovom...
Dodiku Pojedinci/Grupacija iz
plejade opskurnih likova, psihopatološke provinijencije, kojima se okružio,
nisu oprostili što im je oduzeo „Božja ovlaštenja“ i dodijelio ih nekom drugom
iz te silne menažerije sa Dvora.
Onog trenutka kada je Dodik
prestao biti sredstvo te Grupacije, čarobni štapić za ostvarenje svih njihovih
interesa, „zlatna riječ“ koja sva vrata otvara (i sve te master kard dodijelio
novostečenim kućnim ljubimcima), postao Im je Neprijatelj i Legitimni Tačkasti
Cilj.
Sada Dodik i zvanično ima na
vratu i pod vratom, sopstvene Demone, koje je proizveo i, donedavno kao Horde,
slao na kritičare onoga što radi. Ako ćemo pošteno, to je, za početak, sasvim
dovoljno za uvod u rat koji mu slijedi; Ovaj put sa stvarnim unutrašnjim Aždajama,
koje je on godinama gajio i odgajio u sopstvenim njedrima.
Dodika ne treba žaliti, zaslužio
je on i mnogo teže kazne od ove koju mu trenutno izriču donedavne Sluge i Lakeji,
što ih je lišio Moći.
Isti ti su, u silnoj želji da se
osvete Dodiku, i ne htijući proizveli i jedan zaista kredibilan i kvalitetan
posao – dokumentovali su kriminalno lice Režima i pokazali i dokazali da se
Režim urušava, bez mogućnosti da se ti procesi zaustave.
Uz to, Dodikovi Katili-Lakeji
proizveli su i dugoročni efekat političkih klimatskih promjena: Već sada je eventualna
Dodikova vlast u RS stigmatizovana, a da nije ni oformljena. Ta moguća vlast je
već sada kriminalizovana i teško difamirana i ta vlast već sada je osuđena na
neuspjeh, ako se uopšte uspostavi.
Još nije kraj ove „Čarobne
Osvetničke Skazke“!
Stigmatizovani su, unaprijed, i
svi oni koji bi iz Opozicionog bloka prišli Dodikovoj vlasti (i obrnuto), a na
njih je Kletvu Kupljenih Papaka, bacila lično Ničemu Nedorasla Željka
Cvijanović; Taj politički bojni otrov, koji Dodik nemilosrdno baca na narod
bezmalo dvije godine i čija je žrtva, na sredini te priče, postao i on lično.
Obrt za prste polizat. (Jedino nisu stigmatizovani „Šukalovi Papci“, koji su teško izvrijeđani, pa kao takvi mogu i tamo i onamo).
Nakon ovoga, Dodik šta god uradi
kajaće se: Ako ne imenuje Cvijanovićku za mandatara, priznaće da je istinita
priča o kupovini poslanika; Ako je imenuje, priznaće da podržava kupovinu
poslanika.
Nije lako ni „Kupljenim Papcima“,
koji će, kada se ukažu, biti javno žigosani, a užarena gvožđa za njih je
pripremila Cvijanovićka.
Ako ćemo pošteno, ovo je Remek
djelo Lakeja Osvetnika! Njihov vrhunac.
