Piše: Slobodan Vasković
Milorad
Dodik je prelomio - njegov kandidat za
mandatara biće Željka Cvijanović, ma šta o tome mislili Marko Pavić i Petar
Đokić. I ma koliko se protivili.
Dodik
neće da eksperimentiše, njemu u Vladi RS ne treba znalac, već slijepi
poslušnik. Što Željka Cvijanović jeste. A dodatni joj je kvalitet (u Dodikovim
očima) činjenica da nema pojma ni o čemu.
Tako
će Dodik, ukoliko zaista i uspije obezbijediti Kotu 42, nastaviti da vodi Vladu
RS. Do potpune propasti, od koje nas dijele nano veličine.
Ovakav
rasplet unutar Režima ukazuje da je Željka Cvijanović još jednom potukla do
nogu Igora Radojičića, što je bilo i za očekivati. Dodik stoji iza nje, a
Radojičić nema snage da se odupre. Zato se sam i povukao iz borbe za poziciju
mandatara, a natjeran je na uzmak dvorskim spletkama, najnižeg nivoa.
Utješna
nagrada za Radojičićevo poslednje “gordo posrtanje” trebala je biti funkcija ministra
inostranih poslova u Savjetu ministara BiH, ali to je, nakon koaliranja SDA,
DF-a i Saveza za promjene, na predugačkom štapu. Toliko dugačkom, da djeluje
nedohvatljivo.
Igor
Radojičić u ovom sazivu neće biti ni predsjednik Narodne skupštine RS, jer je
ta pozicija obećana DNS-u.
Igoru
Radojičiću, u ovom sazivu, namijenjena je uloga djelića glasačke mašinerije,
koja bi trebala (ako se ostvari) da nastavi podržavati privatne interese Dodika
i tajkunske oligarhije koja suvereno vlada SNSD-om.
Kada
se sve sabere i oduzme, Igor Radojičić je najveći gubitnik izbora, iako je
dobio 25.790 ličnih glasova. Što je bilo presudno da ga Dodik definitivno
prekriži.
Dodik
je očekivao da će Radojičić napraviti lošiji rezultat u Banjaluci, od onog koji
je ostvario, kako bi ga udaljio iz vrha stranke. Međutim, veliki broj ličnih
glasova onemogućio je da ga, kao jedinog krivca, optuži za poraz Cvijanovićke u
trci za člana predsjedništva BiH. Stoga je pribjegao suptilnijoj metodi “davljenja”
jedinog preostalog konkurenta unutar SNSD-a.
Radojičić
je svjestan da je matiran, što ga čini potpuno izgubljenim, pa je iz faze “tviter
jastreba” (što je bio do potpisivanja Sporazuma SDA, SZP i DF), prešao u stadij
“tvitija slomljenih krila”, nakon što ga je Dodik sastrugao iz svih kombinacija
u Republici Srpskoj. I odlukom da Cvijanovićki da mandat neutralisao pokušaje
DNS-a i SP-a da ga, insistirajući na Radojičiću kao premijeru, stave u kavez u
Palati predsjednika.
Nakon
Dodikovog katil fermana, Radojičićevo okruženje je u panici, jer znaju da će
biti nemilosrdno pometeni. Radojičić ih, sa pozicije “tvitija na Dodikovom
dlanu”, nikako ne može zaštiti. Svjesni su toga, i veliki broj njih od
Radojičića zahtijeva da konačno prestane prihvatati poniženja pognute glave i
suprotstavi se Dodiku.
Kao
krucijalni razlog za otpor navode činjenicu da bi od 29 poslanika SNSD-a u novom
sazivu Narodne skupštine RS, za Radojičićem, u slučaju rascjepa, krenulo odmah njih
petnaest.
U
takvoj varijanti, sve političke dileme i krize u najavi, koje drmaju i BiH i RS,
bile bi razriješene, jer bi Radojičić imao kapacitet da sa Savezom za promjene
formira čvrstu vlast u entitetu i participira u Savjetu ministara BiH.
Na
taj način, Dodik bi politički bio adaktiran, a sa njim bi bili zbrisani i
politički reketaši Pavić i Đokić. Radojičić bi, uz Bosića, preuzeo lidersku
poziciju u Srba (i Crnogoraca).
Međutim,
teško je vjerovati da se Radojičić smije usuditi na takav korak, premda je već
peti šesti put javno ponižen na otvorenoj sceni. Ne treba zaboraviti da ga je
Dodik lično promovisao kao mandatara u osvit izborne kampanje. I na to
zaboravio i prošao pored Radojičića “kao pored kioska”.
Radojičić
je i u proteklom vremenu imao sijaset prilika da se izvuče iz Dodikovog
zagrljaja, marke “Davitelj”, ali ih je sve odreda propustio.
On
jednostavno nije format lidera, već je format poslušnika, duboko svjesnog te
činjenice i dovoljno inteligentnog da svoje sluganstvo pokuša prikriti lažnim
čvrstim stavovima (o nebitnim pitanjima). Koje su odavno svi prozreli; Dodik
među prvima, jer ne prestaje gaziti i ponižavati Radojičića.
Zato
ga je, proteklih godina, i prisilio da u Skupštini inicira usvajanje brojnih loših
zakona, koji su tajkunskoj oligarhiji omogućili “zakonitu” pljačku Republike
Srpske.
Nikada
nije imao snage da se odupre Dodikovim zahtjevima, pa će tako prihvatiti i
najnovije poniženje. I postati saučesnik teškog zla na koje se Režim priprema. Jer
se Dodik osjeća ugroženim i spreman je, sa kamarilom oko njega, kojoj od straha
noge klecaju, da se, ne birajući načine, obračuna sa svojim protivnicima.
Ipak,
bilo bi preteško Radojičića nazvati Lavrentijem. Če svakako nije. Bio je i
ostao Sluga Pokorni!
