Piše: Slobodan Vasković
Milorad Dodik rekao
je da nema ništa protiv susreta sa liderom Srpske radikalne stranke Vojislavom
Šešeljem, ako se za to ukaže prilika.
"Ja nemam
nikakav plan, ali kao što je i on rekao, nemam ništa protiv ako se ukaže
prilika", rekao je novinarima predsjednik SNSD-a. (Nezavisne novine)
Dodik
nije rekao ni riječ o ogavnim monstruoznim Šešeljevim izjavama “da je ponosan
na radost koju je osjetio zbog atentata na Zorana Đinđića”.
“Kada
je ubijen Đinđić radovao sam se i bio ponosan na to, jer je tako srpski narod
oslobođen mafijaša i izdajnika. Zašto bih se sada zbog toga kajao”, izjavio je
Šešelj u Beogradu, po povratku iz Haga.
Zoran
Đinđić bio je Dodikov prijatelj, a Dodik sada nema ništa protiv da se sretne sa
Šešeljem, koji se iskreno obradovao likvidaciji Đinđića, a i dalje je ponosan
na to.
Ne
postoji riječ kojom bi se dovoljno precizno mogla opisati sva odvratnost
Šešeljevog istupa, niti postoji riječ kojom bi se dovoljno precizno moglo
predstaviti kako nisko je Dodik pao, kada računa na sastanak sa Šešeljem.
Ali,
to ne čudi, jer ista je to matrica - Dodik i Šešelj.
Dodik
je prije pet godina javno poželio smrt novinaru, nadajući se da će mu “skočiti
pritisak i otkazati srce”.
Najavom
radosnog zagrljaja, Dodik šefu radikala vraća uslugu za uslugu, jer je Šešelj
izjavio da bi “koalicija SNSD-a i SDS-a bila najbolja za Republiku Srpsku”. Što
su ovdašnji režimski mediji apostrofirali.
To
je stari/novi spin koji u poslednjih nekoliko dana ponovo dolazi iz Dodikove
kuhinje, nakon što su “kuhari” postali svjesni da ovdašnji Šešelj izvjesno gubi
vlast na nivou BiH i da je sasvim blizu gubitku vlasti i na nivou Republike
Srpske.
Šešeljeva
izjava o “velikoj koaliciji” je, izvan svake razumne sumnje, naručena sa
Dodikovog dvora, koji već godinama ima izvrsne odnose sa krvožednim šefom
radikala. I dio je platforme koja će se valjati narednih dana. I završiti u
kanti za smeće.
Sve
ovo ukazuje da je mjera Dodikove dezorijentisanosti ogromna, čim se on i “za
Šešelja hvata”; Istog onog Šešelja koji je zvanično rukovodstvo Srbije nazvao “metastazama
karcinoma” i “slugama Zapada”. Šešelj je i po tom osnovu na liniji sa Dodikom,
koji je isto to rukovodstvo označio kao “politički pobačaj”.
U
svojoj izgubljenosti, Dodik i njegovi “kuhari” ne uočavaju da je Šešelj
prošlost, ultrablijeda refleksija jednog davno prošlog zlog vremena, koje se
više ne može vratiti.
I
da su i oni bespovratno na Šešeljevom putu na potpunu marginu.
