slušao: Slobodan Vasković
Svakodnevno
iz SNSD-ovih redova do mene dopire Bluz:
Radojičić je Ogorčen.
Radojičić je Matiran.
Radojičić je Izgubljen.
Radojičić je Umoren…
Izvedba
se zove “Damin gambit”, a Radojičić je “Ogorčen, Matiran, Izgubljen, Umoren…”,
zato što ga je, nariču, Milorad Dodik ponovo šutnuo bez milosti i inaugurisao Željku
Cvijanović kao svog kandidata za mandatara.
Nije
tačan takav zaplet male drame “Ogorčenog, Matiranog, Umorenog, Izgubljenog,
Šutnutog” Radojičića.
Tačno
je da je On Kukavica, Nedorečen, Poluproizvod, Mediokritet, Mali Licemjer, Politički
Patuljak…, koji nema snage volje karaktera hrabrosti da bar pokuša izaći iz
septičke jame u kojoj je dobrovoljno zatočen.
Radojičić
je svojevoljni Pedro.
On
godinama izigrava lažnog Pustinjaka na prepunoj plaži, neuspješno glumi Asketu
u naselju Korleone; On je Makijavelista-početnik, koji za petnaest godina
bavljenja politikom nije odmakao dalje od prve lekcije iz tog udžbenika…, što
je od njega stvorilo grotesknu političku kreauturu, u odnosu na koju čak i
Nušićeva Gospođa Ministarska izgleda vrlo karakterno, ozbiljno i obećavajuće.
Radojičić
je mali bespomoćni gmizavac koji se pred Dodikom zaledi kao pred Mungosom; Odumru
mu sve funkcije, ukoči se i prevrne.
Radojičić
je, riječju, politički Narkoleptičar kojeg, po pravilu, savlada san svaki put kada
god treba donijeti sam odluku. O sebi.
Bluz
o “Ogorčenom, Matiranom, Izgubljenom, Umorenom” Radojičiću, izvode oni članovi
SNSD-a, koji se nadaju, očekuju, smatraju da je došlo vrijeme da se ta stranka
konačno otarasi Klana Korleone.
Hine
da u Radojičiću leži šansa, potpuno svjesni da je to tek fikcija. Jer je u njegovom
slučaju i nada odavno umrla!
