Dodik u Mišijoj rupi

piše: Slobodan Vasković

Histerični izliv bijesa Milorada Dodika (zbog sporazuma koji su potpisale SDA, SDS, DF, PDP/NDP i koji znači da te stranke već sada imaju većinu za formiranje Savjeta ministara – Blok 23), u kojem je sve one koji nisu sa njim, optužio za sve što mu je uspjelo pasti na pamet, posledica je nekontrolisanog straha koji je ovladao liderom SNSD-a. Mogućnost gubitka vlasti na nivou BiH i kontrole nad Sipom, Tužilaštvom, Upravom za indirektno oporezivanje (i brojnim drugim institucijama) ledi mu krv u žilama.

Milorad Dodik uplašen je do mjere da na RTRS-u, gdje je gostovao u Dnevniku (10.11.), nije prezao ni od rasizma, ni od prijetnji, ni od raznoraznih uvredljivih verbalnih vratolomija, koje, odreda, spadaju u domen potpunog nedostatka kućnog odgoja i političke kulture.

Nasilnik, iako prestravljen, i dalje emituje želju da nasiljem okočna ovu, po njega, vrlo tešku i složenu, političku situaciju. U kojoj je već igubio jednu veliku bitku - onu na nivou BiH.

Dodikov strah dodatno je pojačan nakon saopštenja iz pres odjela ambasade SAD u BiH.

Impresivno je vidjeti jasan program vođen ciljevima i pitanjima u kojem sudjeluje širok dijapazon političkih stranaka, naročito ako se uzme u obzir da je najavljen tako brzo nakon održavanja samih izbora, rekli su za Fenu iz Odjela za odnose s javnošću Ambasade SAD-a, komentiraišući potpisivanje Sporazuma.

 “Nadamo se da će još stranaka prihvatiti izazov da potrebe zemlje stave iznad ličnih potreba, iznad stranačkih konflikata koji su obilježili političku scenu u posljednjih osam godina”, navodi se u odgovoru Feni.

Impresioniranost SAD-a Sporazumom i dogovorom stranaka, koje stoje iza njega, podrazumijeva i da je kompletna, kolokvijalno rečeno, međunarodna zajednica (čitaj države Zapada), isto tako snažno na tom fonu.

Šta je ono što Dodika dodatno prestravljuje, nakon ovakvog istupa SAD-a? Činjenica da je strani faktor u BiH potpuno svjestan da Dodik nije više ključni element. I da više nema odlučujući uticaj na politička dešavanja u ovoj zemlji.

Svjestan je Dodik šta takva spoznaja znači, jer je jako jako dugo bio favorit iste te Međunarodne zajednice, dok nije popalio sve mostove ka njima, kako bi “popalio” sve resurse u Republici Srpskoj.  

Dodik zna da Međunarodna zajednica i SAD, kao njen lider, uvažavaju samo jake i snažne i svjestan je da on više nije jedini koji može ponijeti takav epitet. Samo je jedna od činjenica na političkoj sceni BiH, i to činjenica kojoj baš i ne ide najbolje ni na jednom polju.

Uz sve navedeno, Dodik je svjestan i da su mu vrata Zapada zaključana (nakon što ih je on lično snažno zalupio u niz navrata), a samo na toj geografskoj dužini i širini postoje finansijske institucije koje mogu pomoći Republici Srpskoj da ne izbjegne “Grčki scenario”. Kojem grabi svjetlosnom brzinom, a Rusi ne čine ništa da to zaustave.

Od najavljenih ruskih kredita nema ništa -  ni od malog (75 miliona evra) ni od velikog (700 miliona evra). Rusi neće malim prstom mrdnuti ni za Dodika ni za Republiku Srpsku, jer su u tolikoj mjeri ophrvani sopstvenim problemima da im je “svaki prst” potreban na tom unutrašnjem polju.

Dodik sve više liči na Aleksandra Lukašenka, s tim što bjeloruski tiranin, za razliku od laktaškog, za reverom i za leđima ima punu podršku Rusije.

Koliko je Dodik potpuno van sebe, svjedoči i njegova paskvila da je “cilj sporazuma koji je Savez za promjene potpisao sa SDA i DF da se mjesto odlučivanja o vitalnim pitanjima za srpski narod premjesti iz Banjaluke u Sarajevo, i to je direktan udar na RS”.

To kaže osoba koja je “mjesto odlučivanja o vitalnim pitanjima za srpski narod” premjestila iz Banjaluke u kafančuru “Kej” u Trnu (kod Banjaluke), u bircuz “Kaldera” i na tribine dvorane u Laktašima, gdje se po blizini mjesta loži u kojoj se nalazi Dodik cijeni stvarna “srpska vrijednost ljubitelja košarke i budžetskih miliona”.

Svi su za Dodika izdajnici, samo je on Srbin, matrica je na kojoj nastupa, ali to je već potpuno izanđala storija, na kojoj on više ne može opstajati.

Nije uopšte pitanje da li je Dodik politički gotov, već je samo pitanje tajminga kada će se to i zvanično  objaviti. Dodik se sada ne bori za političko preživljavanje, jer je svjestan da od toga nema ništa; On se bori da odloži trenutak kada će to svi vidjeti, čak i oni koji su njegovi najvjerniji pratioci. (I ona bulumenta prosjeka, koja ga i dalje glorifikuje po društvenim mrežama, jer u njegovom bijesu i mržnji prema svemu normalnom, oni vide zadovoljenje sopstvenih frustracija i kompleksa).

Od najmoćnijeg političara u BiH do 12. oktobra, Dodik je, nakon izbora, prešao u fazu političkog taoca Dragana Čovića i mete političkog reketiranja, koje efikasno sprovode Marko Pavić i Pero Đokić.

Sama činjenica da je Dodik Čovićev politički talac, nipodaštavajuća je i po Dodika i po RS i po srpski narod.

Čović još uvijek javno šlepa Dodika, dok tajno razmatra mogućnost kako da što kvalitetnije izađe iz “zagrljaja”, koji mu je već donio političku štetu i koji je HDZ stavio u potpuno defanzivan politički položaj. Ma šta Čović govorio, on sebi ne smije dozvoliti luksuz da HDZ ostane izvan vlasti na nivou BiH, koju nije moguće napraviti bez Bloka 23.

U takvom raspletu (koji je sasvim realan), Čović bi bio direktni krivac za majorizacioju Hrvata i pokazalo bi se da njegova višegodišnja priča o majorizaciji (koje jeste bilo) nije bitka za promjenu takvog stanja, već borba za promjenu njegovog političkog statusa.

Uz sve probleme koje ima, Dodik je i meta Pavićevog i Đokićevog političkog reketiranja, jer taj dvojac zloupotrebljava situaciju “mišije rupe” u kojoj se našao lider SNSD-a, kako bi oteli što više u tom malom brlogu. Ne shvatajući da su i sami dio Mišije rupe, iz koje ni za njih nema izlaza.

Pavić i Đokić imaju pantagruelske zahtjeve, iako je ostalo ništa za podijeliti. Osim odgovornosti za teški kriminal.

Upravo zbog te odgovornosti, koja nije samo na Dodiku, već i na Paviću i Đokiću, Savez više ne treba da pregovara sa tom dvojicom teških profitera.

Potez sa Đokićem, kada mu je ponuđen mandat, jeste bio odličan da bi se pokazala sva slabost i trulost Režimskih snaga, ali više na takvoj žici ne treba igrati, već sačekati da dođe do implozije unutar Režima. Koja će uskoro, sama od sebe, donijeti većinu Savezu.

Savez treba Pavića i Đokića staviti u istu ravan sa Dodikom, a, istovremeno, pripadnicima njihovih stranaka/koalicija, koji nisu učestvovali u totalnoj pljački RS, otvoriti širom vrata.