Piše:
Slobodan Vasković
Doprinos
Željke Cvijanović savremenoj srpskoj političkoj “misli” je izuzetan; Njen “autoritativni”
istup u stranačkom političkom krugu, u kojem poslanike Narodne skupštine RS
karakterišu papcima i u kojem se otvoreno kreiraju rasistički planovi za
medijsku satanizaciju jezika kojim govore Bošnjaci, te vrbovanju određenih
osoba za tu platformu, pokazao je svu bijedu vladajućeg Režima, njihovu
pijačarsku filozofiju, potpuni nedostatak svijesti, savjesti, morala i ljudsku
niskost, neviđenu na ovim prostorima.
Kada
se pažljivo presluša istup Cvijanovićke, kada se saslušaju njeni zaključci, u
kojima ima svega sem inteligencije i duha, razumijete da je Orvelova “Životinjska
farma” obećana zemlja, naspram “Papanske farme” u kojoj živimo.
Cvijanovićeva
demonstrira u svom savremenom srpskom političkom pristupu, čiji je rodonačelnik
Milorad Dodik, da za Režim postoji samo jedno pravilo, koje glasi “nema pravila”
i da je ta istinska papanska bulumenta ubjeđenja da oni mogu sve, da to sve ne podliježe
bilo kakvoj odgovornosti, a da su svi drugi tu samo kao resurs, koji se na “Papanskoj
farmi” nemilosrdno zlorabi.
Analiza
trenutne političke situacije i problema oko formiranja vlasti u RS, u izvedbi
Cvijanovićeve, lišena svake dubine, širine, visine, pokazuje potpuno odsustvo
Mozga u tom Društvu sjecikesa, koje je, kao najubojitiji bojni otrov, bez
ostatka kontaminiralo ovu zemlju i ljude u njoj.
Mentalni
sklop prevrtljivih pijačnih nakupaca, čiji je jedini cilj da u kilogramu jabuka
podvale sedamdeset deka trulih, Cvijanovićka je hirurški precizno prezentovala
u razgovoru sa stranačkim krugom o temi “Strateški pravci Vlade RS i SNSD-a u periodu
2014.-3014.”!
Željka
Cvijanović nije kriva za ovakav ambijent; Bilo bi je nepošteno optuživati, jer
ona nije sposobna ni saviti sarmu, a kamoli voditi odgovornu politiku.
Željka
Cvijanović je žrtva onih koji su zloupotrijebili njenu ubijeđenost da kod nje
lično “ne postoji nikakva razlika između želja i mogućnosti”, iako je i iz drugih
univerzuma golim okom vidljivo da premijerka nema ama baš nikakvih mogućnosti,
sposobnosti, znanja, umijeća… A da su joj želje na tragu špiceva iz
južnoameričkih sapunica.
Željka
Cvijanović je produkt političkog silovanja, nasilja, primitivizma, bahatosti, Papanluka…,
koje SNSD sistematično, temeljno i sveobuhvatno, provodi već devet godina; Ona
je teledirigovani “Politički Samoubica”, koji se “Raznosi” u nastavcima.
Nije
bitna Cvijanovićeva, već Šefovi Organizacije, koji na građane bacaju Otrovne Dronove
poput nje, sa svjesnom namjerom poništenja svih ekonomskih, kulturnih,
istorijskih, privrednih, ekonomskih… dobara ovog naroda.
Organizacija
je stvorila “Papansku farmu”, Organizacija je uspostavila Bezakonje,
Organizacija je bacila Otrovnu Željku na narod, Organizacija je uništila sve čega
se stigla dohvatiti u prethodnih devet godina. A stigli su u svaki kutak.
Ima
u svemu ovome i jedna kvalitetna stvar. Cvijanovićka je i ne htijući izvanredno
odigrala ulogu Milorada Dodika. Za Oskara!
