piše: Slobodan Vasković
Crni dim se i dalje vije iznad
Skupštine; Nijedan blok još ne može garantovati da ima većinu od 42, ma koliko
tvrdili suprotno. Sve opcije su i dalje otvorene, ali to je već irelevantno.
Kao što je irelevantno hoće li Režim ili Savez imati većinu.
To je detalj u kojem se svi „dave“,
i koji ne dozvoljava da se vidi šira slika koja kaže da je Režim slomljen. I da
je nekada Veliki Milorad Dodik sada mali milorad dodik, koji direktno
zavisi od volje dva korumpirana kriminalizovana izdanka njegove škole – Ilije Stevančevića
i Vojina Mitrovića.
Da li je Savez pogriješio u
procjeni korumpiranog dvojca, kada ih je stavio na liste? Jeste, to je
činjenica. Ali ta greška pokazala se kao istorijski dobitak, jer je nakon javnog
priznanja Željke Cvijanović o kupovini poslanika, postalo bjelodano sve ono što
se godinama nezvanično znalo i pričalo, a to je da Dodikova vlast funkcioniše
na mitu, korupciji, kriminalu, ucjenama, podvalama, pritiscima i nasilju. To ne
opravdava Savez za greške, ali one su, naspram Cvijanovićkinog „Nebeskog tijela
ogromnih koruptivnih gabarita“, tek Higsov bozon.
Dokumentovanje Javnih tajni ima
najveći odjek i ostavlja najdublje tragove u društvu. Pokazalo je to i otvoreno
priznanje Željke Cvijanović.
Stevančević i Mitrović su
žigosani kao korumpirane i potkupljive hulje, a vreli žig „H“, utisnula im je
na čelo lično Cvijanovićka. Ta danjga se više ne može oprati.
Kao što se ne može oprati ni
danjga sa Dodikovog čela, koja svjedoči da na vlasti opstaje širenjem mržnje,
rasizma i šovinizma, što se ogleda kroz „opravdanja“ kupljenih Mitrovića i Stevančevića.
Koji nipodaštavaju legalno izabrane predstavnike Bošnjaka i Hrvata, kako bi „objasnili“
zašto su preko noći „progledali“ i shvatili da Dodik nije baš takav Negativac,
kakvim su ga predstavljali.
Stevančević i Mitrović, hulje
bez ostatka, svoje porive, kako rasističke, tako i finansijske (zbog kojih su
se odlučili na naglu promjenu dresa), uskoro bi trebalo da objasne u Tužilaštvu
BiH, koje je jedino nadležno za ovu vrstu organizovanog kriminala. I koje će, kako
se očekuje (i najavljuje) u saradnji sa Sipom, sprovesti istragu.
Oformio/ne oformio vlast, Dodika
i SNSD čeka agonija, što je direktno potvrdio/priznao i Igor Radojičić, koji
je, nakon dugog „tihovanja“ u partijskom špajzu, ponovo izvučen i bačen na
građane. Da „razumnim porukama“ pozove na toleranciju i interese Republike Srpske.
I veliku koaliciju.
Uputno je zapitati se gdje je
bio Radojičić i svi ti zagovornici velike koalicije, kada je, (nekada) Veliki
SNSD progonio, maltretirao, pljačkao, otimao... opstruisao istrage ubistava
Milana Vukelića i Nikole Đurovića, pustio na slobodu Rajka Savića, koji je hladnokrvno
likvidirao Branislava Garića...
Zaista, gdje je bio Radojičić
kada je Mićo Kraljević otimao ljude, odvlačio ih u gepeku, kako bi SNSD-u obezbjedio
većinu u Osmacima? I gdje je bio Radojičić kada je Kraljević presuđen na sramnu
kaznu od 4.000 KM, iako je čovjeka držao u ropstvu 11 dana? I gdje je bio
Radojičić (a i ostali) kada je poslanik SNSD-a Petko Stanojević bacio ženu iz
auta u pokretu?
Radojičić je bio sa Stanojevićem
i sa Kraljevićem i uz Kraljevića na svim tribinama te stranke, nakon otmice i
presude. U ime Republike Srpske, koju su tada Dodik i Radojičić „branili“ sa
presuđenim kidnaperima, a danas pokušavaju da je „odbrane“ sa korumpiranim
rasistima Stevančevićem i Mitrovićem.
Nema dileme da bi velika koalicija
značila oprost navedenih zločina (i brojnih drugih nenavedenih) i da su toga
svjesni u Savezu. Zato i odbijaju svaku pomisao na to.
Zbog toga je Dodik u užasu; Užasu
malih brojeva, nikogovića, sjecikesa i podrepaša, koji sa njim pokušavaju spasiti
Zločinačku organizaciju koja je porobila Republiku Srpsku.
Niko više Režim spasiti ne može.
On je gotov, a pitanje proglašenja takvog stanja je stvar tehnike i ničega
više. „Papci“ poput Stevančevića i Mitrovića možda to mogu odložiti za par
mjeseci, ali šta je par mjeseci za Istoriju koja slijedi!
Do tada, Dodik će više nego
zasluženo nositi titulu „Kralj Papaka“.
