piše: Slobodan Vasković
Nebojša Radmanović i Milorad Dodik
oštro su se sukobili, a prvu rundu ovog duela dobio je srpski član Predsjedništva
BiH. Izvorište teškog razmimoilaženja Radmanovića i Dodika nije izuzetno
složena i krajnje nepovoljna ekonomska, finansijska i socijalna situacija u
Republici Srpskoj, već Zlatko Lagumdžija.
Cijela igra koju je Radmanović
odigrao u Sarajevu sa neprihvatanjem, a nakon 24 časa, prihvatanjem Ugovora
između BiH i Hrvatske o graničnim prelazima i graničnom saobraćaju, bila je
sračunata da se Dodik istjera na čistinu i on bude taj koji je podržao/naložio
aminovanje tog dokumenta.
Ugovor je dogovorio Zlatko
Lagumdžija, ministar inostranih poslova BiH, bez konsultacija sa Predsjedništvom BiH, čime je derogirao ovu instituciju u čijoj je nadležnosti
spoljna politika zemlje. To je već drugi put da Lagumdžija na vrlo bitnim
stvarima po BiH ponizi Predsjedništvo radeći na svoju ruku (prvi put „slučaj
Sirija“). S tim, što mu se sada pri ruci našao i Fahrudin Radončić, ministar
bezbjednosti.
Iz pravljenja Ugovora bila je
potpuno isključena RS, pa je u prihvatanju dokumenta donešenog na taj način
Radmanović vidio opasnost da bude optužen za rušenje interesa ovog entiteta.
Očito je razumio da Dodik, u
dogovoru sa Lagumdžijom, hoće da ga „potroši“, te je glasao protiv donošenja
Ugovora. Na taj način prisilio je Dodika da lično stane iza dokumenta čiji su kreatori
Lagumdžija i Radončić.
Pritisnut Radmanovićevim rezolutnim stavom, rokovima koji ističu,
kao i strahom od reakcije međunarodne zajednice, Dodik nije imao kud, te je, uz
podršku Vlade RS, „naložio“ da se Ugovor prihvati, ističući da je to „prelazno
rješenje“. Još je rekao da će se u vremenu koje dolazi raditi na njegovom
poboljšanju. Smiješna priča, jer je to međudržavni ugovor i neće skoro biti „poboljšanja“.
Radmanović je tako uspio da sve,
eventualne, optužbe za prihvatanje ugovora štetnog po RS, preusmjeri na Dodika,
premda je pitanje šta su i jedan i drugi radili proteklih mjeseci i kako im se
moglo desiti da moraju prihvatiti dokument za koji horski tvrde da je dobrim
dijelom protiv interesa entiteta.
“Kao
predsjednik dao sam saglasnost da se usvoje ti ugovori, svjesni manjkavosti u
proceduri i rješenjima, ali i toga da bi njihovo neusvajanje napravilo veće
probleme. Zato smo išli sistemom manje štete”, obrazložio je Dodik svoje postupke,
potvrđujući štetnost ugovora po RS.
RS je ovim dokumentom dobila samo jedan granični prelaz prema EU (Gradiška), a ostala tri su na teritoriji FBiH. Prema Dodikovim riječima, RS je oštećena, jer u nadležnoj komisiji nije bilo predstavnika iz RS.
Radmanović
je nakon prihvatanja Ugovora zadao težak udarac Lagumdžiji, jer je, sa ostala
dva člana Predsjedništva, ovlastio Vjekoslava Bevandu, predsjedavajućeg Savjeta ministara, da dokument potpiše u Briselu, što je žestok šamar na javnoj sceni
ministru inostranih poslova.
Međutim,
nije tu došlo do kraja sukoba između Radmanovića i Lagumdžije, odnosno Radmanovića
i Dodika.
Srpski
član Predsjedništva BiH ultimativno zahtijeva od Dodika da iz vladajuće “šestorke”
(SNSD, SDP BiH, SBB BiH, SDS, HDZ i HDZ 1990), izbaci Lagumdžiju i njegovu
stranku.
Isto
to zahtijevaju i oba HDZ-a, koji u takvom potezu vide kakvo takvo opravdanje za
svoje teško izigrano povjerenje, koje su dali Lagumdžiji, a on im od silnih
obećanja nije ispunio ni jedno jedino.
Dodik
još uvijek pokušava da spriječi udaljavanje SDP-a iz “šestorke”, što svjedoči
da on ima i neki “lični dil” sa Lagumdžijom, jer ovaj svakako ne bi mogao bez
njegovog znanja dogovoriti sve detalje Ugovora, koji je bio kamen spoticanja.
Jasno
je to i Radmanoviću, koji sada zahtjevom za smjenu Lagumdžije hoće Dodika definitivno
da istjera na čistinu: ukoliko bi Dodik to odbio, bila bi to jasna poruka da je
Lagumdžija u dogovoru sa njim ponižavao Radmanovića i njegovu poziciju.
Sasvim
je realno da Dodik izađe u susret Radmanoviću i prihvati smjenu Lagumdžije,
pošto bi na taj način dodatno učvrstio srpsko-hrvatsku osovinu u Sarajevu. U toj
situaciji u Savjet ministara ušla bi SDA, a njen član bi ostao i Radončićev
SBB, čija svađa sa Radmanovićem nije ugrozila ovu novu postavku vlasti na nivou
BiH. Uz to, Radončić se već uveliko distancirao od SDP-a, indirektno ih
optužujući da stoje iza tzv. talačke krize u Sarajevu. Nije to Radončić učinio
tek tako, već što je svjestan da je on u cijelom tom događaju bio jedna od
političkih meta SDP-a.
Takođe
je važno znati da je Radončić prethodnih dana uspostavio kontakte sa SDA sa
kojima ozbiljno razmatra uspostavljanje koalicije i izbacivanje SDP-a iz vlasti
na državnom nivou.
U
cijelom novom paketu ne bi bilo mjesta ni za SDS, a Dodik je već najavio gotovo
potpuni prekid saradnje sa njima. Dodiku, bez obzira na lične dogovore sa
Lagumdžijom, odgovara nova politčka bura na nivou BiH, kako bi skrenuo pažnju
sa teške situacije u RS.
Uz
to, rast rejtinga SDS-a, koji je dostigao SNSD, prisiljava ga da se raziđe sa
tom strankom i pokuša im napraviti unutrašnje probleme većih razmjera, jer će
brojni visoki funkcioneri ostati bez pozicije.
Dodik
uveliko rovari unutar SDS-a, što potvđuju i dešavanja u Doboju, čiji
gradonačelnik Obren Petrović opetovano odbija zahtjeve vrha SDS-a da raskine
koaliciju sa SNSD-om u tom gradu.
Petrović
javno ponižava Mladena Bosića, što je nemali udarac i SDS-u i njenom lideru. Za
tu situaciju najveći krivac je upravo Bosić, jer je prihvatio koaliranje sa
SNSD-om na državnom nivou, što je, samo po sebi, otvorilo brojne konekcije na
lokalu. Uz to je smatrao da je Dodik, valjda, naivčina i da će dozvoliti da ga SDS
napusti kada to njima bude odgovaralo. Naivčina je, kao što to potvrđuju
dešavanja u Doboju, Bosić, koji je, bježeći od stopostotnog opozicionog
djelovanja, otvorio svojevrsnu Pandorinu kutiju, iz koje će politički vragovi
tek da izlaze. I u samom SDS-u.
“Ovo
je politička igra u kojoj je SDS izabrala da izađe iz priče o sporazumu između
SDS i SNSD. Mi nećemo imati obavezu prema SDS-u ni u čemu. Prekršili su
sporazum. Primarno pitanje je bila BiH i položaj RS u njoj. Imali smo dogovor i
oni nisu poštovali taj dogovor. Krenuli su u političku tuču. Mi nemamo više
nikakve obaveze prema SDS-u. Sami su sebe isključili i svi raniji kadrovski
dogovori neće biti poštiovani”, najavio je Dodik skori raskid koalicije sa
SDS-om u intervjuu “Glasu Srpske” .
Kako
god bilo, jedino u vremenu koje dolazi možemo sa sigurnošću računati da
izabrani političari neće ni dalje raditi u korist građana, već će isključivo
zastupati svoje lične interese.