Piše:
Slobodan Vasković
U
Banjaluci je 23.03.2004. godine održan protestni miting, koji su
organizovali stranke opozicije- Savez nezavisnih socijaldemokrata,
Socijalistička partija i Demokratski narodni savez. Miting, pod
geslom “Dalje ne može-hoćemo promjene”, predvodio je lider opozicije Milorad
Dodik (vidi sliku). Sa njegove desne strane nalazio se Slavko Jovičić Slavuj, a
prvi s lijeva bio je Slobodan Župljanin, kasnije višestruko presuđivani
kriminalac. Protiv Župljanina trenutno Specijalno Tužilaštvo RS vodi istragu
zbog pljačke “Fruktone” teške 10 miliona KM. U prvom redu sa Dodikom nalazio se
i Dragan Kremenović-Puger (četvrti s Dodikove lijeve strane), višestruko presuđeni kriminalac. Puger je hapšen
desetinu puta, a u nekoliko navrata je i presuđen (pogledaj Nezavisne novine,
17.08.2004.,… 05.06.2005.,… 12.07.2012.). Tadašnja vlast nije pravila nikakve problem
oko održavanja mitinga opozicije.
Devet
godina kasnije, Milorad Dodik, lider vladajuće strukture, koju čine SNSD, SP i
DNS, zabranio je skup studenata. Tako je Dodik za devet godina prešao dug put
od mitingaša, kojem nisu mrski ni kriminalci kada se ruši vlast, do diktatora,
što srpskim studentima ne dozvoljava da izraze svoje nezadovoljstvo postojećim stanjem.
Krenimo redom.
"Studenti
sami ne smatraju da su dovoljno snažni da mogu istrpiti dijalog i razgovor sa
institucijama sistema, jer niko nije odbio da rješava njihova pitanja, ali je
očigledno da su neke druge stvari u pitanju", rekao je Milorad Dodik novinarima,
nakon što se predstavnici Unije studenata RS nisu pojavili na sastanku kod
njega (09.06.2013.)
Samo
dan kasnije ispostavilo se da je Dodik taj koji smatra da “nije dovoljno
snažan” da se uhvati u koštac sa studentskim zahtjevima, jer je naredio da se
zabrani njihova protestna šetnja i skup, koji su najavili.
Dodik
je tako, po ko zna koji put, pokazao da je vlast koju on predvodi nenarodni
režim, spreman da preduzme sve anticivilizacijske postupke kako bi se odbranio
i kako bi sačuvao oteto i opljačkano.
Zabranjujući
studentske proteste, Dodik je demonstrirao lični strah i agoniju režima, od
nezadovoljstva građana, koji jedva preživljavaju, dok se čelnik Režima i
njegova bulumenta naočigled javnosti rasturaju otetim desetinama miliona,
viletinama, skupocjenim automobilima, voćnjacima, pašnjacima, vinogradima… Ovim
aktom u RS je i zvanično uvedena diktatura.
Đavo
je došao po svoje: Nepodnošljiva lakoća pljačkanja, Nepodnošljiva lakoća
otimanja, Nepodnošljiva lakoća vrijeđanja, Nepodnošljiva lakoća ponižavanja,
Nepodnošljiva lakoća laganja, kao najznačajnije karakteristike otuđene samožive
oligarhije, naišla je na čvrst otpor studenata, koji su nedolaskom kod Dodika,
demonstrirali nepristajanje na nove laži, obmane i opsjene. Zato su dobili nove
uvrede.
Sam
Dodik je, nakon tog akta, napravio novu kobnu grešku: demonstrirao je da je apsolutni
gospodar ovog entiteta, jer on zna i kada će biti raspisan tender za 4.
Paviljon i da će taj projekat Vlada RS pomoći finansijski i…, Dodik sve zna i o
svemu odlučuje, premda nijedna od ovih oblasti nije pod ingerencijama
institucije u kojoj sjedi.
Ne
boji se Režim samo studenata; drhte pred spoznajom da je ogromna većina građana
shvatila zločinački karakter aktuelne vlasti i da ih je svaki dan sve više;
prestravljeni su od spoznaje da njihove grozomorne laži nisu više “melem za
dušu” opljačkanog naroda, već gorivo istom tom narodu za sve veći bijes i
ogorčenje zbog saznanja da su beskrupulozno opljačkani i da je i to malo
kriminalcima: Toliko su se zanijeli u sopstvenoj moći da otvoreno, i bez
zazora, vrijeđaju svakog ko se usudi pomisliti drugačije, od naređenog.
Otud
je i Rajko Vasić, visoki funkcioner SNSD-a, sebi dao za pravo da studente nazove
“kopiladima”. I on to iskreno misli.
Nije
to nikakva “neoprezna izjava”, kako je pokušava minimizirati Dodik, već svjesno sračunata otrovna zmijska
poruka, odapeta kako bi se srpskim studentima poručilo da su bezvrijedne
ništarije i oni i njihovi roditelji, braća, sestre.
Vasić
je svojom izjavom da su kopilad, studentima, koji su mahom rođeni tokom ratnih
dešavanja, poručio da su im majke “kamenjarke”, a očevi, koji su na ratištu
ostavljali kosti, najobičnije rogonje. To je Vasić ciljao i to sada Dodik
brani.
Vasićeva
izjava je nepatvoreni nacizam, koji je posledica njegove ubijeđenosti da je
SNSD, svojom zločinačkom vlašću, uspio da stvori u Republici Srpskoj “Arijevsku
rasu”, čiji je alfa-mužjak Dodik, a Rajko Vasić ponosni član, koji ima pravo da
bira ko jeste, a ko nije “izabrani”; ko je kopile, a ko ne. I da se
razumijemo, za tu njihovu novu nacističku rasu nisu potrebne plave oči,
atletska figura i plava kosa, već spremnost na pljačku, otimačinu, laganje,
prevare, bolesne manipulacije…, i iznad svega lojalnost Alfa – mužjaku, što
predvodi to izabrano krdo.
Da
Dodik bar malo drži do sebe, do RS, do naroda kojeg, na nesreću, predvodi, on
ne bi ni sekunda čekao nakon Vasićevog entog nacističkog istupa, već bi ga lično
izbacio iz stranke i zahtijevao od nadležnih organa da se odrede prema njegovom
rasističkom istupu.
Tražiti
to od Dodika je previše; Pa na rasizmu, segregaciji, lažima, bolesnim
manipulacijama, ugnjetavanju slabijih, progonu pojedinaca, pljački, otimačini i
paljevini, on je i postao to što jeste - prebogati Alfa – mužjak, predvodnik
skupine bezočnih razbojnika, koji su sebi dali božanske ovlasti.
Pogledajte
samo šta su Dodik i njegovi kumovi učinili porodici Vulić, svjesno im
uništavajući živote i praveći od njih sjene, samo da bi ostvarili svoje
kriminalne ciljeve. Takav se neće odreći Vasića. Dapače.
Dodik
je samo formalno “smijenio” Vasića; on čvrsto stoji iza njega i ne pada mu na
pamet da tog malog, bolesnog nacistu udalji iz svog okruženja. Vasić mu je
zahvalan na tome, pa je u svom najnovijem nacističkom uratku, osim odaslanih
prijetnji, sve krajišnike poistovjetio sa autistima i marginalcima. A to već
nije mala, kako bi rekao Alfa mužjak, zajebancija – okarakterisati sve od Dervente
do Novog Grada da su autisti i marginalci; valjda zato što nisu pobili studente,
kada su se usudili reći da nisu kopilad.
Nakon
niza izmišljenih neprijatelja, Dodik i njegova poltronska mašinerija,
pozicionirali su srpske studente kao najveće dušmane i zabranili im da kažu šta
misle.
I
šta će učiniti, kada studenti krenu da ispune obećano, a hoće?!
Da
li će narediti policiji da ih prebija?
Istoj
onoj policiji koju su doveli do krajnjeg siromaštva, kradući im plate,
unoforme, cipele!
Da
li će raditi “Mrak” i hoće li režim posegnuti za odmazdom tokom duge noći koja
je pred nama?
Da
li će na srpske studente pripustiti nakot kojim se okružio, kriminalce i
mafijaše što su mu najvjerniji saradnici?
Šta
god da bude, Režim i Dodik su već poraženi. Njihov dalji ostanak na vlasti je
inercija, koja će biti svakim danom sve slabija i odvesti ih u neumitan kraj. A on je tu pred nama, na dohvat ruke.
