piše:
Slobodan Vasković
-
Srna - 26.02.2013
22:27, BANJALUKA - Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik najavio je da će zatražiti
odgovornost SDS-a zbog donošenja štetnih odluka za Republiku Srpsku na nivou
BiH.
Dodik je naveo da su predstavnici SDS-a
pokazali spremnost da budu izdajnici,
jer su glasali za Zakon o carinskoj tarifi mimo koalicionog sporazuma sa
SNSD-om.
"Pozvaću ih veoma brzo na
razgovor između SNSD-a i SDS-a da objasne kako su mogli da prekrše koalicioni
sporazum u kome piše da ne mogu da glasaju mimo nas", rekao je Dodik za
Radio-televiziju Republike Srpske.
Nakon ove izjave
Milorada Dodika o SDS-u, Ognjen Tadić, potpredsjednik SDS-a nije odbio da se
rukuje sa njim.
-
"Patriotski
posao SDS-a do 2006. godine poznat je. Uhvatili smo ih u krađi ili u lopovluku
koji je evidentan na štetu Republike Srpske. Za to će morati odgovarati! Ili će
promijeniti svoje ljude i dovesti nove ili ćemo se oko toga razići! Mi te
stvari nećemo trpjeti. Ono što je protiv Republike, to je i protiv
SNSD-a", kaže Dodik.
Ni nakon ove izjave
Milorada Dodika o SDS-u, Ognjen Tadić, potpredsjednik SDS-a nije odbio da se
rukuje sa njim.
-
06.03.2013 19:43 |
Ž. Domazet, D. Dujić
(Glas
Srpske)Doboj, Sarajevo - Predsjednik
SNSD-a Milorad Dodik izjavio je danas da je za ovu stranku primarno da na nivou
BiH obezbijedi dobro funkcionisanje i predstavljanje Republike Srpske, ali je
istakao da SDS nije pokazivala sposobnost te vrste, već je jurila neke svoje
prioritete nižeg ranga.
“Ne može se širiti administracija u
Sarajevu, koja ima 22.000 ljudi, samo zato što SDS ima pritisak iz Istočnog
Sarajeva da se tamo zaposli 200 do 300 ljudi, jer to nije u interesu RS. Mi
nismo insistirali da po svaku cijenu nekoga tamo zapošljavamo, a SDS je
obezbijedila da više od 250 ljudi uđe u strukturu”, kazao je Dodik.
Nakon ove izjave
Milorada Dodika o SDS-u, Ognjen Tadić, potpredsjednik SDS-a nije odbio da se
rukuje sa njim.
-
BANJALUKA, 28. marta
2013. (Beta)- Delegacije Saveza nezavisnih socijaldemokrata i Srpska demokratske stranke donijele su danas odluku da ojačaju saradnju
ove dvije stranke na nivou BiH, kako bi osnažili poziciju Republike Srpske u
Sarajevu.
Prije i nakon ovog
sastanka Ognjen Tadić nije odbio da se rukuje sa Miloradom Dodikom.
-
30. juni 2013. *
GLAS: Da li to znači da Platforma više ne važi?
DODIK: Ne kažem da ne važi. Ona će prećutno važiti u nekim pitanjima, ali što
se tiče SDS-a oni su izabrali da je prekrše. Njihov je problem što od svega
pokušavaju da naprave političku igru. Oni pokušavaju da recimo od Ognjena
Tadića naprave poštenjačinu, a on je konektovan na razne kriminalne grupe. Sve
se zna. Treba milenijumi da prođu da SDS navuče oreol poštene priče, a oni to uporno
pokušavaju.
Nakon ove izjave
Ognjen Tadić, potpredsjednik SDS-a, odbio je (u Bijeljini, na Vidovdan) da se rukuje sa Miloradom Dodikom.
Vrlo
neprijatna situacija po Dodika, posebno zbog činjenice da je medijski
promovisana. Naoko djeluje kao hrabar potez Ognjena Tadića, koji je, eto,
smogao snage i hrabrosti da se (konačno, nakon dugih godina ćutanja podvijenog
repa) suprotstavi Dodiku.
Trebalo
bi da zaključimo da je Tadić junak? Ako prihvatimo da nas se može “kupiti” prejeftinim
političkim trikovima, onda on jeste junak, ali ako objektiviziramo situaciju vrlo
lako ćemo dokučiti da je Tadić vrlo loš imitator tog istog Dodika; toliko loš
da zaslužuje truli paradajz na otvorenoj sceni. Krenimo redom.
Tadićev
postupak otvara niz pitanja, a među njima je najznačajnije, svakako, zbog čega
potpredsjednik SDS-a nije na sličan način reagovao kada je Dodik njegovu
matičnu stranku okarakterisao kao lopovsku, izdajničku, interesnu organizaciju,
koja djeluje po nalogu centara moći suprotstavljenih interesima RS, a reagovao
je nakon što ga je Dodik doveo u vezu sa, kako je rekao, raznim kriminalnim
grupama?!
Pa
još jedno pitanje: Zbog čega je Tadiću bitniji lični interes/dignitet/nivo od
interesa/digniteta/nivoa SDS-a?!
E,
tu i jeste kvaka. Tadiću je važniji njegov mali, sitni lični interes, od interesa
stranke. A opšti interes (interes građana) za političare tog “kova” i ne
postoji. Da postoji, Tadić bi još prije sedam godina krenuo da kritikuje bezbrojne
loše, nakaradne, kriminalne, diktatorske… Dodikove postupke, a ne bi se krio
iza “visokih srpskih ciljeva”, pravdajući tom imaginarnom kategorijom sopstveni
kukavičluk, politikanstvo i potpuno odsustvo razumijevanja politike, čiji cilj
nije da on dobije “službeno vozilo, sekretaricu i treptače” (čime je fasciniran,
pa se mjesecima hvalio tim “dostignućem”) u Domu naroda PBiH, već da se stvori
ambijent u kojem niko neće biti progonjen, u kojem nikom neće biti uskraćivano
pravo na rad, kretanje, slobodu govora; slobodu uopšte.
Imao
je Tadić bilion šansi da pokaže da je političar od autoriteta, integriteta, da
je osoba koja treba da vodi ovo društvo, ali nije iskoristio ni jednu jedinu. I
gore od toga, on čak nije ni pokušao da iskoristi ama baš nijedan od silnih “zicera”
koje je vlast namještala svih ovih godina opozicionarima. Štaviše, divio se Dodiku, zazirući od njega
kao miš od zvečarke.
Tadićev
potez je jadan koliko i njegova “politika”, iz još nekoliko razloga: U SDS-u priznaju
da je Dodik predsjednik RS, te je njegov gaf (primarno) poniženje institucije
RS, pa tek onda Dodika.
Ako
visoki funkcioner SDS-a na Vidovdan, tokom obilježavanja krsne slave Vojske RS
(održano u manastiru Sveta Petka u Bijeljini), odbije da se rukuje sa
predsjednikom RS, kojeg taj isti SDS priznaje u tom kapacitetu, onda je sasvim
uputno se zapitati do koje mjere će ta stranka dodatno srozati najvažniju
instituciju ovog entiteta, dođe li u priliku da ovlada njome?
Da
je SDS bilo kada, bilo gdje, javno obznanio da Dodika ne priznaju za
predsjednika RS; da je Tadić ikada kritikovao Dodikovu bezočnu uzurpaciju
institucije predsjednika RS i njeno pretvaranje u poligon sopstvenih interesa i
stavljanje u njhovu službu, onda bi akt nerukovanja možda i mogao da se
razumije kao politički odgovor/stav. Ovako, riječ je o potpunoj privatizaciji
stranačke politike, što je u toj partiji već postala normalna pojava.
Pitanje
je, nakon svega, zbog čega se Tadić odlučio na ovaj jeftini trik, koji nema
nikakvog sadržaja, već je riječ o veoma loše kopiranim populističkim potezima
Milodada Dodika (u čijem kreiranju je on velemajstor)?
Tadić
ovim postupkom, koji je pomno osmišljen, pokušava da u zaborav baci sopstveni
dugogodišnji nerad i nedjelovanje, da sakrije da on sve ove godine nije bio
nikakav opozicionar, da prikrije da nema suvisle političke ideje, već da je politikant-hedonista,
što nije propustio nijednu privilegiju koju mu je koaliranje SDS-a sa istim tim
Dodikom donijelo - od “sekretarice, službenog vozila i treptača” do plate od
nekoliko hiljada KM, koju ničim nije zaslužio.
Uz
to, Tadić je svojim ispraznim pozerskim postupkom pokušao fascinirati i
članstvo banjalučkog SDS-a, gdje ima veoma mnogo otpora njegovom preuzimanju
Gradskog odbora stranke, posebno načinu na koji to čini (čime je nazodovoljan
čak i Mladen Bosić, lider SDS-a, koji mu je i naložio stavljanje GO pod
kontrolu). Uz to, Tadić je u Izvršni odbor Gradskog odbora SDS-a inkorporirao
ličnosti, koje su omražene kod studentske populacije i čiji rad na univerzitetu
je krajnje upitan, što, svakako, nije potez koji će osnažiti njegovu stranku u
najvećem gradu RS. Dapače.
Ima
li se u vidu i činjenica da su Tadićevi politički savjetnici otvoreno zastupali
stavove režima u vezi sa studentkim demonstracijama u Banjaluci, jasno je da se
on nalazi u velikim problemima, koji mu ne obećavaju svijetlu “treptačku”
budućnost.
Nepružanje
ruke Dodiku, stoga, nije nikakvo herojstvo, već akt preplašenog političkog
zečića, koji je loše procijenio da će udarajući na Dodika kopirajući poteze
istog tog Dodika, uspjeti zablistati i pokazati da je upravo on taj koji je
budućnost. I to (koje li patetike) prezentovati na Vidovdan, praznik svih
praznika.
Taman
posla; budućnost nije Dodik, ali je to još manje Tadić, njegova veoma loše
skrojena kopija. Neukusnom i krajnje lošom imitacijom Dodikovih postupaka,
Tadić je jedino uspio još jednom pokazati koliko je, (uprkos svem obrazovanju i
inteligenciji, koju nesporno posjeduje), sitan, mali, nebitan, prazan, plitak;
riječju nedostojan bilo kakvog ozbiljnijeg posla. Tadić, kojeg su mnogi
smatrali SDS-ovom budućnošću, sve više djeluje kao prošlost te stranke.
