Od
danas u Republici Srpskoj ništa više neće biti isto; Studenti Banjalučkog univerziteta
mirom, savješću, odgovornošću, razbili su Režim u komade, demonstrirajući da im
ni milom ni silom ne može oduzeti pravo govora, pravo mišljenja, pravo
kretanja; pravo na slobodu uopšte. Kao što je to Režim učinio ogromnoj većini
njihovih profesora, koja se nije pojavila na protestima (sem par časnih
izuzetaka) da podrži ove mlade ljude i njihove kredibilne i opravdane zahtjeve.
Univerzitetska profesorska (kvazi)intelektualna elita pokazala se još jednom u
svom punom sluganskom obimu; da je za mrvice sa stolova polupismenih gospodara prodala
i čast i obraz i nauku i djecu koju uče.
Nije
to iznenađenje, jer je Režim u tom cehu napravio masakr, dubinsko čišćenje svih
koji imaju i djelić sopstvenog Ega; celebralni evnusi, impotentne
kvaziintelektualne individue i šarlatani profiteri dominiraju profesorskom
branšom, skriveni iza lažnih nacionalnih ciljeva, koje sistematično i svakodnevno
ruše svojim nedjelovanjem, kukavičlukom, neznanjem, nesposobnošću. Lični
interes malih sitnih srebroljubaca odavno je zamijenio akademske ciljeve.
Studenti su svojim protestom definitivno razgolitili bijedu srpske
kvaziintelektualne elite.
Na
isti način, mirom, raciom i odgovornošću, razobličili su i zapjenušani Režim,
prikazujući njegove pripadnike onakvim kakvi oni stvarno jesu: izopačene lažive
ljudske strvine, prestravljene od najmanjeg šušnja među “podanicima”. Studenti
su svima održali slovo o tome kako se brani sopstvena sloboda i o tome da ništa
nije sveto koliko ta ista sloboda.
A
Režim, sav uzdrhtao, sakrio se iza stotina osiromašenih policajaca
(stacioniranih po ulicama, paralelnim onim kojima su mladi prolazili), čekajući
da sve prođe, kako bi mogli još snažnije pristupiti pokušajima rušenja i bezočnog
difamiranja tih mladih ljudi, koji su ih, bez po muke, nabili u mišiju rupu.
Diktator
Milorad Dodik pretrpio je najteži poraz. Pokušao je standardnom procedurom,
lažima, opsjenama, obmanama, pacifikovati Studente; probao je i sa svojim
opštepoznatim prljavim “ručnim radom”- unošenjem razdora, putem medijske promocije
mladih gaulajtera; pokušao je i silom-zabranjujući proteste, a nakon što se
svaki njegov nedostojni pokušaj odbio o čvrsti stav Studenata, pokleknuo je i posegnuo
za lažnim moralisanjem i brigom za institucije RS. Iste one koje je temeljno
srušio, pretvarajući ih u dio zlog mehanizma, kojim su on i njegova kriminalna
krema opljačkali ovaj narod i oteli mu decenije budućnosti.
Njegova
briga za policiju, koju je doveo do prosjačkog štapa, ogavna je koliko i optužbe
da su studentski zahtjevi politički motivisani. Ali šta drugo očekivati od
osobe koja je inspirisala i organizovala temeljnu pljačku RS, osobe koja
dozvoljava da Banjalukom špartaju bjelosvjetski hohštapleri i narko dileri i da
ih, pritom, štite pojedinci iz MUP-a RS; osobe koja visoke goste prima u
kafančuri “Kej”, čiji je vlasnik kriminalac Budo Stanković, njegov najbliži
saradnik, odnosno “Kaldera”, čiji je vlasnik prevejani lopov Milenko Čičić;
osobe koja dozvoljava da Slobodan Stanković iznosi pokradene milione maraka, u
kešu, preko granice i još tvrdi da je to “njegova stvar”; osobe koja je
prouzrokovala uništenje porodice Vulić; Tipu koji je naredio batinanje navijača
u dvorani “Borik”, Tipu koji je izjavio da borci “neće dobiti ništa” ako on, dezerter,
to ne bude htio; Tipu što dozvoljava da članovi njegove partije srpsku djecu
nazivaju kopiladima, dok on svojoj daje milione narodnih para, tvrdeći da neće
da mu djeca budu “narkomani i klošari”; ukratko osobi spremnoj na sve kako bi
sačuvala stotine miliona što ih je isisala iz budžeta RS!
Očekivano,
od takve osobe mogu se očekivati samo najgnusnije stvari, a on je to i najavio,
prijeteći da će se “oni pozabaviti njima”; “Oni” su Zločinački Režim, a “Njima”
su rijetki koji su se usudili iznijeti u javnost brojne dokaze o gigantskoj
pljački RS. (U “Njima” se, svakako, ne ubrajaju Mladen Bosić i Mladen Ivanić,
koji drže skute Dodiku i trenutno su najveći zaštitnici Režima. Istovremeno, ti
političari, koji su odavno izgubili ne samo svaki osjećaj za politiku, već i politiku,
nadaju se da će im mladi ljudi povjeriti svoj glas. Kojeg li licemjerstva,
jednakog onome da tvrde da sa Dodikom i SNSD-om “štite nacionalne interese”,
dok Dodik i SNSD jedino štite one koji koji su opljačkali RS i koji srpske studente
karakterišu kao kopilad).
“Pozabavićemo
se njima”, najava je nove faze odbrane Režima pomoću montiranih procesa, hajke
režimskih medija, a, sasvim realno, i mnogo težih i opasnijih dejstava na
životnu supstancu pojedinaca. Dodik je odavno iz faze Lakrdijaša prešao u
agregatno stanje beskrupuloznog Kuma, spremnog na sve. Okružen kriminalcima,
prevarantima, zlikovcima raznoraznih fela, on će posegnuti za odmazdom, tu
dileme nema. Niti on ima drugog puta. Uprkos tome, Dodik i njegov Režim su bez
budućnosti. Oni su danas postali prošlost, mračna poput najcrnje noći i bolesnija
od najmorbidnije perverzije.
Njihov
kraj neumitno se približava i nikakvi politički čankolisci, kriminalna
menažerija, probisvijeti, batinaši i ostala gamad to ne mogu zaustaviti, niti
taj hodogram promijeniti.
