 |
| Brane Čovičković i Milorad Dodik |
Piše: Slobodan Vasković
1.
U više tekstova sam pisao o Brani Čovičkoviću, sada već čuvenom banjalučkom nasilniku i falsifikatoru. On je svoju kriminalnu karijeru počeo davne 2007. godine, kada je od strane Osnovnog suda u Banjaluci osuđen zbog krivičnog djela Falsifikovanje isprave.
2.
Nakon toga, osokoljen mizernom kaznom koju mu je sud izrekao, on nastavlja sa vršenjem krivičnih djela. Isti je 2015. godine ponovo osuđen od strane Osnovnog suda u Banjaluci, ovaj put za krivično djelo Ugrožavanje sigurnosti. On je to krivično djelu učinio na štetu Ernesta Basala, trenera ŽKK „Orlovi“.
3.
Da krivično djelo Ugrožavanje sigurnosti predstavlja njegov specijalitet, Čovičković je pokazao i 2019. godine, kada je protiv njega Okružno javno tužilaštvo u Banjaluci podiglo novu optužnicu zbog tog krivičnog djela.
Ovaj put u ulozi oštećenog se našao Nenad Talić, direktor JU Sportski centar „Borik“. Čovičković je Taliću zaprijetio da će ga nokautirati, nakon čega ga je Talić prijavio nadležnom tužilaštvu.
 |
| Nenad Talić, Stojan kriminalac Vukajlović i Igor Radojičić |
4.
Ovdje je bitno istaći da su i Čovičković i Talić pripadnici „Crvene Sekte“, formalnog naziva SNSD. Očigledno je da se Čovičković u tolikoj mjeri osilio da je počeo da fizički nasrće i na stranačke kolege. Bolje upućeni tvrde da su za Čovičkovićeva povremena pomračenja uma najzaslužniji „stimulansi“ bijele boje.
5.
Čovičković je dugo godina bio jedan od omiljenih Dodikovih batinaša. Pažljivo sam odabrao sintagmu „jedan od omiljenih“, ne želeći da uvrijedim drugog, za Dodika podjednako važnog batinaša, Dragana Kremenovića Pugera.
 |
| Dodik i Radojičić, u pozadini Čovičković i Kremenović |
6.
Upravo su Čovičković i Puger bili Dodikovi svakodnevni pratioci na stranačkim događajima u protekloj kampanji. Bez imalo pretjerivanja, moglo bi se reći da su pomenuta dva batinaša među najzaslužnijima za potapanje Igora Radojičića u trci za gradonačelnika Banjaluke. Negativni publicitet koji su oni donijeli SNSD-u u Banjaluci itekako je nanio štetu kampanji sada već penzionisanog „Gospodara Prstenova“.
7.
Vratimo se Čovičkoviću. On je prije dva mjeseca zaradio novu krivičnu prijavu.
Nakon nekoliko godina obilježenih ugrožavanjem sigurnosti lica na koja bi naišao, Čovičković se vratio svojoj prvoj ljubavi - falsifikovanju isprava.
Ovaj put je protiv Čovičkovića krivičnu prijavu podnio Siniša Pepić, nekadašnji predsjednik Upravnog odbora ŽKK „Mladi Krajišnik“.
 |
| Siniša Pepić |
Ispostavilo se da je Pepić u maju 2011. godine podnio ostavku na tu fukciju, da bi mjesec dana nakon toga, na osnovu dokumenata koje je falsifikovao Čovičković, Pepić bio upisan kao lice ovlašteno za zastupanje pomenutog košarkaškog kluba.
9.
Nema sumnje da je Čovičkovićeva namjera bila da pored sebe upiše i Pepića kao lice ovlašteno za zastupanje, kako bi jednog dana, kada istražni organi uđu u taj klub, mogao da sve kriminalne radnje svali na Pepića.
10.
Da je Čovičković psihopata, kojeg ne može da obuzda ni sam Dodik, pokazuju prijetnje koje on upućuje svakom na koga naiđe. Kao najmonstruoznije prijetnje prezentujem javnosti one upućene Adamu Šukalu, jednoj djevojci iz Srpca i novinaru Vladimiru Kovačeviću.
11.
Brojni krivični postupci očigledno nisu bili dovoljni da Čovičković bude uklonje iz sporta i zatvoren u neki od KPZ-ova. Umjesto toga, Čovičkoviću je omogućeno da ŽKK „Mladi Krajišnik“ pretvori u svoj privatni klub, iz kojeg izvlači vrlo ozbiljne svote novca.
12.
U tome mu ponajviše pomaže Sonja Davidović, ministarka porodice, omladine i sporta Republike Srpske, jer već godinama za Čovičkovićev privatni klub izdvaja vrlo izdašne novčane iznose.
Čovičković je "zahvalan" čovjek, pa se tako 25.03.2021. godine javno zahvalio Ministarki i na finansijskoj pomoći njegovom privatnom klubu.
13.
Da paradoks bude potpun, upravo je pomenuta Ministarka prije samo godinu dana javno osudila jedan od Čovičkovićevih ispada.
On je tada mlade igračice ŽKK „Orlovi“ nazvao staricama i LGBT promoterkama, što je Davidovićeva osudila.
14.
Na kraju, treba reći da je Čovičković punac Nikoli Aleksiću, ništa manje čuvenom kriminalcu.
Nema sumnje da Čovičković i Aleksić predstavljaju fantastičan porodično-kriminalni tandem. Kao u svakoj mafijaškoj porodici, oni su u podijelili poslove.
15.
Za razliku od Čovičkovića koji se specijalizovao za prijetnje, fizičke nasrtaje i falsifikovanje isprava, mladi Aleksić se specijalizovao za lažna svjedočenja i otuđenje imovine Grada Banjaluka, o čemu sam već pisao. (nastaviće se)
