piše: Slobodan Vasković
David Dragičević, dvadesetjednogodišnji mladić, otet je u noći 17/18.03., a njegovo beživotno tijelo nađeno je 24.03.2018., na ušću Crkvene u Vrbas.
Istraga, koju vodi “tužilac” Dalibor Vrećo nije dala nikakve rezultate, štaviše vođena je sve vrijeme u pogrešnom pravcu.
Razlog je da se zataška učešće pojedinih pripadnika policije, među njima i Darka Ilića, tadašnjeg načelnika Uprave za organizovani kriminal (sada savjetnik Dragana Lukača), u zločinu Teškog Ubistva Davida Dragičevića.
Upravo za taj prljavi posao Miodrag Bajić, zamjenik Republičkog javnog tužioca i jedan od kumova Pravosudne mafije (zajedno sa Milanom Tegeltijom, šefom VSTS), izabrao je Vreću.
Bajić je, preko svog piona Gorana Glamočanina, donio Naredbu o nesprovođenju istrage protiv Ilića, Dubravka Kremenovića i drugih pripadnika MUP RS, koja je prepuna laži, falsifikata, manipulacija, potpunog ignorisanja nespornih činjenica...
Vrećo je trebalo odavno da bude najuren iz pravosuđa, jer je teško korumpiran; Trebalo je da bude procesuiran kada je “lažirao optuženog” u slučaju “Naerac” (vidi dodatak) pred Sudom u Gradišci - tada je umjesto Naerca u sudnici bilo prisutno NN lice koje je glumilo optuženog.
Ništa bolji od njega nije ni Želimir Lepir, Glavni okružni tužilac, takođe ucijenjen od Bajića i Tegeltije, jer je dokazano korumpiran u slučaju “Adrović”, kada je za usluge oslobađanja Mehe Adrovića nagrađen stanom u Beogradu i 50.000 KM.
Istražujući dalje slučaj Teškog Ubistva Davida Dragičevića došao sam do relevantnih saznanja da je sasvim moguće da je Vrećo cijelu noć 25/26.03.2018. godine proveo na imanju Darka Ilića u Novoj Topoli, gdje potonji posjeduje Mesnu industriju “D+V Agros”, koja se bavi svim, ponajmanje mesom.
Istraga koja bi morala da se sprovede o Teškom Ubistvu Davida Dragičevića ponovo, ali i o istrazi koju je opstruisao Vrećo, pod budnim okom Lepira, Bajića, Tegeltije… trebalo bi da utvrdi da li je Vrećo noć 25/26.03.2018. godine proveo na Ilićevom imanju, dogovarajući demonizaciju i kriminalizaciju Ubijenog Davida, koja se desila na kriminalnom presu MUP RS, održanom 26.03.2018. godine.
Tada je Ilić ustvrdio da je David opljačkao kuću Đorđa Rađena na Laušu, što se pokazalo kao laž; Kasnije je tvrđeno da je David bio pod dejstvom “jeftinog LSD-ija”, što su demantovali toksikološki nalazi iz Beča i Beograda.
Gotovo sve što je Ilić, u prisustvu svog višedecenijskog prijatelja u nezakonitostima, patologa Željka Karana rekao na pomenutom presu pokazalo se kao laž. Kuriozitet tog zločinačkog presa je da se na njemu pojavljuje patolog (Karan), što je nezabilježeno u analima policije.
Sve te neistine su, prema tvrdnjama mojih izvora, osmislili Vrećo i Ilić u noći 25/26.03.2018. u Novoj Topoli.
Važno je naglasiti da su Ilić i Vrećo komunicirali 25.03.2018. (bila je nedelja) nešto prije 18 časova. Ilić je pozvao Vreću sa telefona registrovanog na “D+V Agros”. Taj telefon ranije je bio registrovan na Specijalno tužilaštvo, koje je kasnije preimenovano u Posebno odjeljenje za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala (Republičko tužilaštvo).
Šef Posebnog odjeljenja je Miodrag Bajić, iako je mnogo primjerenija funkcija za njega - Kontrolor Kriminalaca i Kriminala!!!.
Nakon što su Ilić i Većo razgovarali 25.03. oko 18 časova, Vrećo isključuje telefon sve do 06 časova ujutro 26.03.2018. godine. (nastaviće se)
Zločinac Vrećo u "slučaju Naerac" u Sud u Gradišci doveo NN lice koje je glumilo optuženog Naerca; Vrećin cilj je bio osloboditi Naerca iz zatvora u Francuskoj, što se, nakon farse od suđenja, i desilo
piše: Slobodan Vasković
1.
Zločinac Dalibor Vrećo obezbijedio je NN osobu da u sudu u Gradišci, 28.04.2017., godine glumi Dragana Naerca.
Farsa je bila potpuna, jer je Naerac u trenutku suđenja bio u ekstradicionom pritvoru u gradu Versaju u Francuskoj.
2.
Vrećo je obezbijedio nemoguće - Da Naerac bude istovremeno na dva mjesta: I u ekstradicionom pritvoru u Versaju i u Sudu u Gradišci. Cilj je bio osloboditi Naerca iz francuskog zatvora i omogućiti mu slobodu.
3.
NN osoba je u pristupila Sudu i u ime Naerca priznala krivicu, nakon čega je Sud presudio da se Naerac kažnjava sa šest mjeseci zatvora; Praktično, presuđena mu je sloboda, jer je mogao platiti tih šest mjesseci, a da ne ide u zatvor.
Tako se i desilo, a Nerac je nakon lažiranog suđenja u Gradišci pušten iz ekstradicionog pritvora u Francuskoj.
4.
Naerac je masno platio Vreći za ovu uslugu, a tužilac-zločinac mu je obećao da prevara nikada neće isplivati u javnost. Međutim, isplivala je i sada je Vrećo u velikom problemu. I ne samo on, već i kompletno pravosuđe BiH, posebno njegove najznačajnije institucije koje Vreću i dalje drže u svojim redovima.
Da pravosudne institucije uopšte funkcionišu, Vrećo bi već bio razriješen dužnosti po hitnom postupku, a, takođe, i pritvoren, jer postoje svi relevantni dokumenti koji svjedoče kako je taj kriminalac lažirao suđenje i obrukao cijelu državu pred vlastima Francuske.
5.
Međutim, umjesto da je u pritvoru, izbačen iz pravosudnih krugova, zločinac Vrećo je i dalje postupajući tužilac u slučaju teškog Ubistva Davida Dragičevića i nastavlja sa opstrukcijama, sprečavajući otkrivanje Naručilaca Ubistva i Ubica Davida Dragičevića, kao i njihovih pomagača.
Vrećin jedini zadatak jeste da se Nalogodavci Ubistva i Ubice Davida Dragičevića nikada ne otkriju.
U tome mu svesrdno pomaže Želimir Lepir, Glavni okružni tužilac, koji je, takođe, ucijenjen, jer je za oslobađajuću presudu Mehi Adroviću naplatio 50.000 KM i uzeo stan u Beogradu.
Objavio sam dokumente o Lepirovom kriminalnom djelovanju u nekoliko navrata, a danas ponovo objavljujem sve dokumente o “slučaju Naerac” koji dokazuju da je Dalibor Vrećo kriminalac i zločinac kojeg treba odmah istjerati iz pravosuđa, zatvoriti i presuditi na dugogodišnju zatvorsku kaznu.
“Slučaj Naerac”
 |
| Gradiška |
6.
Dalibor Vrećo je bio tužilac u ovom predmetu, a Dragan Naerac je optužen da je 06.04.2006. godine “fizički zlostavljao Aleksandra Grubešića”, kojeg je nakon toga i opljačkao.
7.
Prije nego ga je opljačkao, prijetio je da će ga ubiti, bo ga sabljom i maltretirao na razne druge načine.
8.
Naerac je, potom, pobjegao u Francusku.
9.
Osnovni sud u Gradišci 01.08.2016. godine donosi Naredbu o raspisivanju međunarodne potjernice za Naercem, a Interpol BiH je odmah prosleđuje Francuskoj.
10.
Francuske vlasti obavještavaju organe BiH 10.02.2017. godine da je Naaerac uhapšen i da se nalazi u ekstradicionom pritvoru.
Mirsad Vilić, direktor Direkcije za Koordinaciju policijskih tijela BiH, 10.02.2017. godine navodi da su od Interpola zaprimili obavijest da je taj dan Dragan Naerac uhapšen na području Francuske.
Obavještava o tome Ministarstvo pravde BiH i Osnovni sud u Gradišci.
11.
Od Ministarstva pravde zahtijeva da uputi hitnu molbu za izručenje Naerca iz Francuske, jer bi po zakonu zbog djela koje je počinio mogao biti presuđen na deset godina robije.
12.
Iz Ministarstva pravde 14.02.2017 upućuju dopis Osnovnom sudu u Gradišci da je Naerac uhapšen u Francuskoj i traže se hitno dokumenti za zahtjev za ekstradiciju.
13.
Prizivni Sud Grada Versaja 06.04. upućuje advokatu Naerca poziv na ročište koje će se održati 27.04.2017. godine, iz čega je jasno da je Naerac u ekstradicionom pritvoru.
14.
Međutim, umjesto dokumenata za ekstradiciju, 28.04., u Osnovnom sudu u Gradišci organizuje se suđenje Naercu, na kojem se fingira da je i optuženi Naerac prisutan, iako je on u tom trenutku u ekstraadicionom pritvoru u Francuskoj u gradu Versaj.
15.
Dalibor Vrećo, kao postupajući tužilac zna da je isti u ekstradicionom pritvoru u Francuskoj u gradu Versaj, ali se ponaša kao da je Naerac u sudnici.
16.
Vrećo to radi sve u dogovoru sa zaštitnicima Naerca, Naercem, ali i sudijom Branimirom Maletićem.
Iako Naerca nema, Vrećo učestvuje u postupku kao da je tu, a u presudi, napisanoj, 03.05.2017. godine, čak se navodi i izjava “prisutnog” Naerca.
17.
“Optuženi na pretresu održanom 27.04. priznaje krivnju za djelo koje mu se stavlja na teret. Krivnju je priznao dobrovoljno, svjesno i sa razumijevanjem upoznat sa posljedicama vezanim za imovinskopravni zahtjev i troškove postupka”, navodi se u presudi, kojom je Naerac presuđen na šest mjeseci zatvora.
18.
Kako je Naerac mogao navedeno izreći u sudnici u Gradišci, kada je u tom trenutku bio u ekstradicionom pritvoru u Versaju, Francuskoj? Nikako. Sve je lažirano, a u lažiranju je učestvovao Dalibor Vrećo, koji je prihvatio donešenu presudu.
19.
Nevjerovatna je drskost, bezobrazluk, poniženje pravosudnih institucija u kojem su učestvovali Vrećo i sudija Maletić. To je ujedno i svjeočanstvo da je pravosuđe potpuno trulo i da njime vladaju kriminalci.
Naravno, Naerac je mogao da plati ovakvu izrečenu kaznu i da ne ide u zatvor, što je on i učinio.
20.
Nakon ovakve presude, Sud u Gradišci je donio Naredbu o obustavii potjernice za Naercem i on je pušten na slobodu.
Osnovni sud u Gradišci, 01.06. obustavlja potjernicu, jer je “lice pristupilo Sudu” 28.04.2017. godine. Kakva laž.
Direkcija za Koordinaciju stavlja van snage potjernicu.
21.
Iz Ministarstva pravde Francuske 02.06.2017. traži se objašnjenje o “slučaju Naerac” i obavještavaju organe BiH da su sljedeće saslušanje u vezi sa pitanje ekstradicije zakazali za 27.06.2017. godine.
Nakon lažiranog suđenja u Gradišci, upućivanja dokumenata koji su, defakto, falsifikovani, jer Naerac nije bio prisutan na procesu, sud u Francuskoj ga je pustio na slobodu.
22.
Ukoliko Vrećo ne završi u zatvoru nakon sveg zla i zločina koje je počinio, onda je definitvno da je pravosuđe u potpunosti u rukama Zločinačkig organizacija koje ga koriste kao alatku za čišćenje kriminalnih djela koja su počinili i čine - od nasilništva, pljački, pa do ubistava!
Kako je Lepir opljačkao Mehu Adrovića, a sve prikrili Vrećo i Mladen Mitrović
Lepir - Lako do stana u Beogradu i 50 hiljada KM (11.05.2018.)
Iz svjedočenja Milana Reljića, 10.11.2015. godine u Okružnom tužilaštvu Banjaluka jasno je da je Želimir Lepir za oslobađajuću presudu, dok je bio sudija, uzeo 50.000 KM i stan u Beogradu.
Stan i novac isplatila mu je porodica Mehe Adrovića, kriminalca, kojeg je Lepir oslobodio iako je učestvovao u pljački.
"Otprilike nekih godinu dana, a možda i više, nakon što je Meho oslobođen na sudu, sastali smo se Nevenko, Meho i ja na Vlašiću. Tom prilikom Meho se hvalio nekom uspješno izvedenom pljačkom u Lionu u Francuskoj, koju je on izveo, a tada nam je pokazivao i neke satove i prstenje, a u razgovoru nam je rekao da je sudiji Želimiru Lepiru neko od Mehine rodbine, da li sestra, brat ii neko drugo od rodbine, ja se sada ne mogu tačno sjetiti, prepisao stan u Srbiji, u Beogradu, kao nagradu za oslobađajuću presudu. Taj stan se nalazi na Dušanovcu, iznad Steko bara u Beogradu, u blizini auto-puta.
Ne mogu se sada sjetiti kako se zove taj Steko bar, ali znam da je to Steko bar koji se nalazi na putu Beograd-Niš, na izlazu iz Beograda, i znam da tu ima i benzinska pumpa, gdje se zaustavljaju kamioni i gdje ima prenoćište, a zgrada u kojoj se nalazi taj stan je odmah iza tog Steko bara i ja sam tu jednom priikom bio ispred te zgrade sa Mehom i još nekim Mlađom. Ja sam danas iznio sve što mi je poznato i čega sam se mogao sjetiti, a vezano za sva ova krivična djela u kojima sam i sam učestvovao i spreman sam dopunuti svoju izjavu ukoliko se sjetim još nekih detalja koje danas možda nisam rekao, a takođe sam spreman da ovu svoju izjavu ponovim i pred sudom ako bude trebalo", rekao je Reljić.
Reljić svjedoči o pljački novca nekadašnje Nove Banjalučke Banke, u decembru 2004. godine.
Reljića su saslušavali tužioci Mladen Mitrović i Dalibor Vrećo.
Vrećo nije dao Reljiću da potpiše zapisnik o saslušanju sve dok nije pristao da se iz izjave izbaci dio oko Lepira.
Mislili su da su uništili sve dokaze, ali dokumenti potvrđuju da nisu.
