Piše: S.V.
U Banjaluci već decenijama djeluje grupa Predatora, čiji je cilj zlostavljanje maloljetne djece koji oni, nažalost, ostvaruju, što je još jedna od strašnih tragedija antidruštva u kojem živimo.
Pisao sma o ovom užasu u nekoliko navrata, a time su se bavili i drugi mediji; Međutim, sve se na pisnaju i završilo, a “institucije” su malo šta, gotovo ništa, učinile da spriječe da se zlo nad djecom nastavi, a Predatori privedu pravdi.
Štaviše, “institucije”, njihovi čelnici, nerijetko su u lancu koji Predatorima omogućuje da dođo do svog plijena.
Ključne institucije su Centar za socijalni rad i Okružno tužilaštvo, a među Predatorima i onim koji ih štite na sve načine i pomažu im u najužasnijim nedjelima su i osobe koje uživaju ugled u zajednici.
Danas objavljujem otvoreno pismo jedne od Porodica koje su ugrožene i čije unuče žele da otmu putem institucija, kako bi dopalo u šake Predatora. Riječ je o dobrostojećoj porodici, koja se potpuno posvetila svom djetetu/unučetu, nakon što su otkrili Predatora, koji je dijete pokušao napastvovati. Sve to prijavljeno je “institucijama”, ali one su stale na stranu Predatora, a ne porodice i djeteta.
Dijete se, bukvalno, pokušava oteti od Porodice.
Imena ne navodim kako bih zaštitio i porodicu i dijete, ali budem li prisiljen daljim napadom institucija na pomenutu porodicu i dijete, objaviću upite koje sam slao i šaljem brojnim “institucijama” da preduzmu mjere i zaštite Dijete, a koje to nisu učinile.
Isti taj Lepir, u ovom slučaju, sasvim svjesno dozvoljava i potiče nezakonite postupke, kako bi Dijete bilo oteto iz okrilja porodice i dovedeno u poziciju mete Predatora.
Pismo Porodice Lepiru: Lepiru, Bog ti je ostavio još uši!
Dana 29.03.2018. uputili smo apel
Lepir je zataškavao monstruozne stvari, kao što je surovo zlostavljanje siročića, protivzakonito davanje djece na usvajanje, davanje siročića Blagojevića bez zakonske procedure u Kanadu, koji su završili u Ustanovi zatvorenog tipa, te pokušaja otimanja djeteta od majke. Monstruozna grupa je sve to činila za svoje mračne i bolesne ciljeve.
Bez obzira na naš apel, Lepir je trenirao svoje mišiće na malim i nejakim, kao što to čini najveći ljudski otpad. Lepir nije vjerovao da će mu se desiti narod, koji mu je došao pred Tužilastvo da obznani njegovu monstruoznost, da kugla zemaljska sazna ko je Želimir Lepir i pokaže njegovu mračnu stranu.
Sjenka njegovog tijela vuče se kroz nešto, što se zove život. Sa obje njegove strane vodi ga svaki dan policija.
Bog je zaštitio sirošiće koji su upućivali svoje krike u jecaju ; Monstrum Lepir je privlačio vrata da to bude sakriveno od svijeta i potpomogao zločincima da putem Zločinačkih medija pokušaju opravdati svoj zločin.
Ustanova Centar za socijalni rad Banjaluka, koju su zločinci pretvorili u zločinačku Ustanovu zatvorenog tipa, nastavlja svoj monstruozni posao, pod velom tajne i lažnom parolom “najboljeg interesa djeteta”, bez obzira što je Lepir ostao bez svojih mišića, usahnuo i što su mu ostale samo uši.
Uklonili su kontraverznu Veru Sladojević, koja im je nanijela vise štete nego koristi i na njene utabane staze doveli svoju novu nadu, neuku Irenu Joldžić.
Čim je zauzela tron, Irena Joldžić je na svom fejsbuk profilu svima pokazala kojim dijelom tijela će da razmišlja, tako računajući da će tim adutom zamazati narodu oči.
Znaju to i monstrumi koji su je postavili, računajući na odsustvo iskustva i kompetentnosti za funkciju na koju je postavljena. Ne sluti Irena ni najmanje, da će nastaviti putem Vere Sladojević i proklizati u vlastiti ponor kad stane pred lice pravde i medjunarodne institucije. Međutim, tako završavaju svi oni koji se « uhvate u kolo » za zločincima. Pravda kada dolazi, dolazi kao bujica i nosi svo zlo pred sobom.
Naše unuče je naš ŽIVOT, Lepireeeee !
IDEMO DO KRAJA, Lepire!
P.S.: Igore Radojčiću, da li su u funkciji Vaše uši?
