piše: Slobodan Vasković
Zamolio sam stručnjake sa kojima sarađujem da analiziraju istup Dragana Lukača, ministra policije, na sjednici Narodne skupštine RS i daju svoje mišljenje o njemu.
Prenosim njihovu analizu bez ikakvih izmjena
Spin- Pozivanje na “masovnost rada”: ogroman broj uzetih izjava, poligrafisanja…
Masovnost rada nije mjerilo efektnosti. Ukoliko do sada policija nije prikupila dovoljno dokaza za kvalifikaciju djela onda nije ništa uradila! A izjave policija može uzimati i od lica iz Trebinja, Pala, Šekovića, Šipova…, kao i onih sa Madagaskara.
Spin - Samoviktimizacija Lukača: Pozivanje na “lični časni stav” kako njega kukavnog napada Vasković… i konstatacija “Pa ja nisam ni bio u državi kada se to desilo”, “Moja djeca su izložena torturi”.
Ovo poslednje treba da objasni, jer je u pitanju svjesno plasirana laž, a čitav ovaj spin je pokušaj samoviktimizacije. Jadno od nekoga ko je trebao da izlaže šta je preduzela policija i otkloni sumnje u narušeni ugled ministarstva na čijem je čelu.
Spin - “Miks stručnjak: malo kriminalista-malo tužilac-malo patolog-malo stručnjak za Facebook”; Policija je servis tužilaštva u istragama kao i vještaci.
Spin -“Majka rekla, majka predala dokaze”: Užas i agoniju majke koristi kao argument da je Majka kriva što je istraga otišla u pogrešnom smjeru. Svakom kriminalističkom inspektoru je jasno da je ovo laž. A ako postoji i 1% istine onda govori da policija nije imala egzaktan pravac istrage!
Sada nekoliko pitanja, koja se nameću nakon Lukačevog istupa:
-a) Pitanje je da li su sve te izjave/poligrafisanja uzeti prije famozne konferencije za štampu, 26.03.?
Ako nisu odakle im pravo da izlaze na press konferenciju prije okončanja postupka (usred istrage) od tužilaštva-suda?
-Da li je to praksa?
Nije.
-Zašto su ovdje napravili izuzetak?
-b) Bila je tuča ispred “sa tri lica ispred kafića "Meta". U toj tuči nije bilo posljedica po njih, a sukob je trajao kratko, nakon čega su se razišli...” onda povrede na Davidu (“hematomi na čelu, šakama, kukovima, natkoljenicama i koljenima..” ) nisu nastale u toj tuči.
Da li je neko od ispitanih lica rekao da je imao onakve povrede, kakve smo vidjeli na slikama sa reobdukcije?
Da li je moguće da je David hodao i tumarao Banjalukom od 23.30 do 3:42 (”snimljen kamerama apartmana “Vesto”, kako je rekao Lukač) sa takvim povredama?
Tako unakažena osoba bi svima pala u oči, svakom slučajnom prolazniku.
Zaključak koji se nameće: povrede su nastupile poslije. I to je činjenica koju milion uzetih izjava ne može pobiti.
-c) Biće interesantno vidjeti nalaz vještaka koji je, kako je Lukač rekao, “sa 80% vjerovatnoće utvrdio da je David na snimku iz kuće”.
Na osnovu kojih parametara je to utvrđeno?
Krajnju kvalifikaciju o tome ne daje ni tužilaštvo, već sud, a nikako krim policija ili, ne daj Bože, “miks stručnjak”, poput Lukača.
I da završimo ovdje: Ako David nije opljačkao kuću, a nije - odakle predmeti iz kuće kod njega?
Gnusno pismo Rađena, naručeni udar Lukača/Ilića/Ćuluma na Kostreševića i istragu koju vodi
Gnusno pismo Đorđa Rađena, saučesnika u Ubistvu Davida Dragičevića, koje je upučeno medijima, svjedoči da je Zločinačka organizacija, koju čine Dragan Lukač, Darko Ilić, Darko Ćulum, Dalibor Vrećo, Želimir Lepir ujedno i grupa Nekrofila, koja uživa u smrti, vrijeđanju mrtvih, njihovom satanizovanju.
Bolesno, ali šta drugo i očekivati od Saučesnika u Ubistvu, koji čine sve da prikriju Naručioce likvidacije i Egzekutore Davida Dragičevića, koji su ga zvjerski premlatili, oteli, mučili, silovali i udavili.
Ovaj podli akt, pismo Đorđa Rađena, ujedno je i udar na istragu koju vodi Siniša Kostrešević, načelnik Uprave kriminalističke policije, jer se upravo taj resor, poligrafista kojeg su doveli, optužuje za maltretiranje Rađena tokom saslušanja u Tužilaštvu.
Pismo medijima je datirano 11.05., a događaj “maltretiranja” se navodno desio 10.05., dana kada je Dragan Lukač javno prijetio, vrijeđao članove porodice Ubijenog Davida Dragičevića, lagao, pokazao svu psihotičnost. I doživio debakl.
Ogavno je na šta su sve spremni saučesnici u ubistvu Davida Dragičevića, koji mu, zajedno sa Naručiocima likvidacije i Egzekutorima, ne daju mira ni u grobu.
Zato treba istrajati na njihovom hapšenju. Svih.
Tužbe
Nije mi prvi put da me za klevetu tuži Zločinačka organizacija: Tužili su me Lukač, Ćulum, Ilić, Karan i Rađen. Prva četvorica traže po osam hiljada KM odštete za “duševne boli”, dok mi nije poznato koliko traži Rađen, koji je, zajedno sa svim ostalim, saučesnik u Ubistvu Davida Dragičevića.
Sve ove tužbe su sastavni dio pokušaja odvlačenja pažnje od Ubistva Davida Dragičevića, i sastavni su dio pokušaja zataškavanja. Međutim, od zataškavanja nema ništa daj e milion tužbi. Navedeni jesu saučesnici u Ubistvu Davida Dragičevića! Zato će odgovarati i biti zatvoreni na višedecenijske kazne.
Lepir - Lako do stana u Beogradu i 50 hiljada KM
Iz svjedočenja Milana Reljića, 10.11.2015. godine u Okružnom tužilaštvu Banjaluka jasno je da je Želimir Lepir za oslobađajuću presudu, dok je bio sudija, uzeo 50.000 KM i stan u Beogradu.
Stan i novac isplatila mu je porodica Mehe Adrovića, kriminalca, kojeg je Lepir oslobodio iako je učestvovao u pljački.
"Otprilike nekih godinu dana, a možda i više, nakon što je Meho oslobođen na sudu, sastali smo se Nevenko, Meho i ja na Vlašiću. Tom prilikom Meho se hvalio nekom uspješno izvedenom pljačkom u Lionu u Francuskoj, koju je on izveo, a tada nam je pokazivao i neke satove i prstenje, a u razgovoru nam je rekao da je sudiji Želimiru Lepiru neko od Mehine rodbine, da li sestra, brat ii neko drugo od rodbine, ja se sada ne mogu tačno sjetiti, prepisao stan u Srbiji, u Beogradu, kao nagradu za oslobađajuću presudu. Taj stan se nalazi na Dušanovcu, iznad Steko bara u Beogradu, u blizini auto-puta.
Ne mogu se sada sjetiti kako se zove taj Steko bar, ali znam da je to Steko bar koji se nalazi na putu Beograd-Niš, na izlazu iz Beograda, i znam da tu ima i benzinska pumpa, gdje se zaustavljaju kamioni i gdje ima prenoćište, a zgrada u kojoj se nalazi taj stan je odmah iza tog Steko bara i ja sam tu jednom priikom bio ispred te zgrade sa Mehom i još nekim Mlađom. Ja sam danas iznio sve što mi je poznato i čega sam se mogao sjetiti, a vezano za sva ova krivična djela u kojima sam i sam učestvovao i spreman sam dopunuti svoju izjavu ukoliko se sjetim još nekih detalja koje danas možda nisam rekao, a takođe sam spreman da ovu svoju izjavu ponovim i pred sudom ako bude trebalo", rekao je Reljić.
Reljić svjedoči o pljački novca nekadašnje Nove Banjalučke Banke, u decembru 2004. godine.
Reljića su saslušavali tužioci Mladen Mitrović i Dalibor Vrećo.
Vrećo nije dao Reljiću da potpiše zapisnik o saslušanju sve dok nije pristao da se iz izjave izbaci dio oko Lepira.
Mislili su da su uništili sve dokaze, ali dokumenti potvrđuju da nisu.
Glas Srpske: Adrović traži od RS 165.000 maraka
02.11.2008 19:20 | Mehmed Dizdar
BANjA LUKA - Nakon što je Vrhovni sud Republike Srpske potvrdio oslobađajuću presudu Mehi Adroviću (37) iz Gornje Jošanice kod Vogošće, koji je bio optužen za razbojništvo, tešku krađu i krađu automobila, njegov advokat Vladimir Raosavljević podnio je tužbu banjolučkom Osnovnom sudu u kojoj traži od RS naknadu od 165.000 maraka.
- Adroviću je šteta nanesena neosnovanim hapšenjem, a u pritvoru je proveo sedam mjeseci i 18 dana. Osim toga je zlostavljan, zbog čega su mu naneseni fizički i psihički bolovi i strah. Zbog toga i danas ima zdravstvene probleme. Tokom sudskog postupka Adrovića je napustila supruga koja je poslije razvoda odvela njihovo dijete što je dodatno uticalo na njegovo psihičko stanje - tvrdi Raosavljević.
Raosavljević podsjeća da Adrović nije nikada bio osuđivan, imao je svoju firmu, a bio je i uspješan sportista - igrao je fudbal za klubove "Rad" iz Beograda, "Olimpiju" iz Ljubljane i "Spartak" iz Subotice, što govori o ugledu koji je uživao.
Prema njegovim riječima, Adrovićeva firma se bavila u distribucijom kompakt diskova, audio i video kaseta za cijelu BiH. Sve je, dodaje Raosavljević, propalo njegovim pritvaranjem i pokretanjem krivičnog postupka protiv njega.
Optužnicom je Adroviću bilo stavljeno na teret da je sa još dva nepoznata lica iz automobila Nove banjalučke banke opljačkao 35.000 od ukupno 135.000 maraka koliko je bilo u vozilu. Razbojništvo je počinjeno 24. januara 2005. godine, nešto poslije 16 časova na magistralnom putu Banja Luka - Prijedor na "prijedorskoj petlji" kod kafića "Idis" u banjolučkom naselju Zalužani. Za ovo razbojništvo korišćeni su ukradeni automobili "audi 100" i "audi 80".
Poslije suđenja, Vijeće trojice banjolučkog Okružnog suda kojem je predsjedavao sudija Želimir Lepir, oslobodilo je Adrovića zbog nedostatka dokaza. Na presudu žalbu je uložilo Okružno tužilaštvo koju je Vrhovni sud odbio kao neosnovanu.
Poravnanje
Advokat Vladimir Raosavljević kazao je da je osim tužbe Osnovnom sudu, uputio prijedlog Ministarstvu pravde RS da spor riješe vansudskim poravananjem.
- Organi gonjenja ugrozili su sva ljudska prava Mehe Adrovića, koja su zagarantovana zakonom i međunarodnim sporazumima. Smatram da je zahtjev za naknadu štete po svim osnovama opravdan i da postoji mogućnost da se zaključenjem poravnanja izbjegne sudski spor - naglasio je Raosavljević.
