Dosje Dragan Lukač

Piše: Slobodan Vasković

Dragan Lukač, Saučesnik u Ubistvu Davida Dragičevića, imao je 10.05. javni izliv Nasilja, Laži, Idiotluka u mozak. Preciznije, Kundak, koji mu je na ramenima. Jer, Lukač bi najrađe sve kundakom, nožem, rafalom, golim šakama... podavio, isjekao, umlatio. Plus Krampom, koja mu je omiljeno oruđe.

Lukač se izgubio 10.05. i trebalo bi za njim raspisati potragu, kako bi ga se našlo da odgovara za Saučesništvo u Ubistvu! Zajedno sa Darkom Ilićem, Željkom Karanom, Darkom Ćulumom, Daliborom Vrećom, Želimirom Lepirom, o kojem ću večeras objaviti vrlo interesantne i poučne dokumente, kao i još 15-20 egzekutora/ubica Davida Dragičevića i Naručilaca te likvidacije. 

Gdje se Lukač izgubio? U sopstvenim Lažima, kojim ga je podučio crv što stoji iza njega. Da li znam ime crva? Naravno, ali crv je, uz ljigavac, najadekvatniji opis spodobe koja instruiše Lukača, Monstruma po ubjeđenju i opredjeljenju, pa ni ne navodim njegovo ime. 

Odjednom Lukač više ne pominje da je David Dragičević opljačkao kuću na Laušu, jer nije. I to je sada utvrđeno. Čak navodi da je "možda bilo još neke tuče", osim one oko ponoći.  

Otkud sad to, kada je sve do 10.05. tvrdio da je sve riješeno u tom slučaju; Čak je to tvrdio i 10.05. na sjednici parlamenta, da bi isto veče reterirao.

Navodi da sam ja izrežirao snimak sa Trga, pa to navodno potvrđuje pričom o dvojici maloljetnika; Šta je sa onom drugom dvojicom koji Davida dočekuju nakon prve dvojice?!

Da li je Lukač Frontalna Budala? Naravno da jeste, ali to je manji dio Zla, jer je riječ o Vrlo Opasnom Nasilniku, koji je javno prijetio sa skupštinske govornice. I koji je sklon Ubiti, što i ne krije. Posebna mu je želja likvidirati potpisnika ovih redova, pa 10.05. nije ni krio kako me  pripadnici njegove kriminalne organizacije prate na svakom koraku. Čak i kada pijem kafu. 

Lukač sad odjednom tvrdi da nikada nije rekao kako "David Dragičević nije ubijen"; Naravno da je rekao, ističući da u cijelom slučaju Ubistva "nema elemenata krivičnog djela". I otvoreno Lažući kako na Davidovom tijelu nema preloma. Ima itekako. Svi su to vidjeli na fotografijama sa reobdukcije Davidovog tijela. Osim Lukača i ostalih Saučesnika Ubistva.

Lukač nije nijednom demantovao da unutar MUP-a RS djeluje vrlo organizovani narkokartel, koji je preuzeo veći dio transporta droge preko teritorije RS ka zemljama Zapada, ali i distribuciju i prodaju na teritoriji RS. U tom narkokartelu su pojedini pripadnici MUP-a RS, među njima, neki na vodećim pozicijama, osobe vrlo bliske Lukaču.

Ko je zaista Dragan Lukač, bar djelimično može pokazati, dio tekstova koje sam objavio o njemu, dokumentovao ih i On ih nikad nije demantovao.

Da napomenem, Narodna skupština RS je čak promijenila Zakon da bi Lukač mogao biti oslobođen u slučaju Spasojević.

Tako je omogućeno da Osnovni sud u Banjaluci odbaci optužnice protiv Dragana Lukača, ministra unutrašnjih poslova RS i Dejana Spasojevića zbog apsolutne zastare.
Prema novom zakonu, apsolutna zastara nastupa četiri godine nakon izvršenog djela, što se u ovom slučaju upravo desilo.

Da podsjetim, pred Osnovnim sudom u Banjaluci počelo je, 20.12.2016., suđenje ministru unutrašnjih poslova RS Draganu Lukaču, zbog nanošenja tjelesnih povreda Dejanu Spasojeviću, avgusta 2013. godine.
Istovremeno, sudilo se i Spasojeviću zbog prijetnji upućenih Mirjani Lukač, supruzi Dragana Lukača, što je bila najobičnija izmišljotina, ali to su Lukaču sredili prijatelji i poslušnici iz Tužilaštva.

Suđenje je objedinjeno pa se Lukač pojavio kao optuženi, njegova supruga kao oštećena, a Spasojević i kao optuženi i oštećeni.

Glavna rasprava je tri puta odgađana na prijedlog ministra Lukača, od aprila do 30.08.2017.; Lukač i njegov tim su iskoristili novi Zakon, koji je stupio na snagu 17.08.2017., na osnovu čega je Osnovni sud odbacio optužnice zbog apsolutne zastare.

Prihvatanjem tih odgađanja, Sud je pomogao Lukaču da izbjegne presudu. Sud je izbjegao Pravdu. I Istinu. Tipično. (nastaviće se)

Slavko Spasojević: Lukač mi je rekao da će mom sinu “sledeći put kad ga vidi zabiti kramp u glavu” (11.12.2016.)

piše: Slobodan Vasković

Slavko Spasojević

„Sledeći put kad ga budem vidio, zabiću mu kramp u glavu“, rekao je Dragan Lukač, Slavku Spasojeviću, ocu Dejana Spasojevića, sat nakon što je brutalno pretukao njegovog sina 20. avgusta 2013. godine.

Ovo mi je ispričao lično Slavko Spasojević, 10. decembra ove godine, ističući da je, nakon što je saznao šta se desilo, otišao kod Lukača da stvari riješi mirnim putem i da ne dođe do težih posledica.

„Taj dan sam radio na Manjači i trebalo mi je otprilike sat vremena da stignem, nakon što sam saznao da je Dragan prebio mog sina Dejana. Mi smo komšije, naše kuće su udaljene nekih trista metara“, priča Slavko Spasojević.

On kaže da je Lukača našao na igralištu, na kojem je pretučen njegov sin, i da ga je pitao šta mu je bilo da to učini.

„Nisam znao da je tvoj“, rekao mu je Lukač.

„Zar trebamo tući djecu za koju ne znamo čija su? Hajde dođi mojoj kući, izvini se mom sinu, zagrli ga, reci da je došlo do nesporazuma i da se ovo riješi“, odgovorio je Slavko Spasojević Lukaču.

„Neću, a sledeći put kad ga budem vidio zabiću mu kramp u glavu“, rekao je Lukač Spasojeviću. 

Slavko Spasojević kaže da je bio zapanjen Lukačevim odgovorom, ali da je i dalje pokušavao da razgovara s njim, ukazujući mu na činjenicu da je on (Lukač) obučen za borbe i da mu je nejasno zbog čega je svoje vještine primijenio na nekom tako mladom (Dejan Spasojević tada je imao 19 godina).

Odgovor koji je uslijedio, šokirao je Spasojevića.

„Ne mogu shvatiti da neko može trpiti toliki bol, a ja sam ga 20 minuta lomio“, rekao mu je Lukač.

Slavko Spasojević kaže da je nakon toga shvatio da je svaki dalji razgovor s Lukačem besmislen i da mu je rekao da neće dozvoliti da više ikada lomi njegovog sina, a posebno ne da mu zabije kramp u glavu.

Sve što je ispričao meni, Slavko Spasojević spreman je da svjedoči i na suđenju koje počinje 20. decembra ove godine.

„Jedino što tražim jeste da istim metrom mjere odgovornost i mog sina, ali i Dragana Lukača. Ako bude isti metar, ja ću prihvatiti svaku presudu za svog sina. Bojim se da isti metar neće biti, a desi li se tako, nastaviću da se borim, jer je moja porodica časna, nismo nikom ništa nažao učinili, radimo se i borimo da preživimo poštenim radom“, rekao mi je Slavko Spasojević. 

Lukač Spasojeviću: Zabiću ti kramp u leđa (10.12.2016.g.)

piše: Slobodan Vasković

“Zabiću ti kramp u leđa”, zaprijetio je Dragan Lukač Dejanu Spasojeviću, dok je sjedio na njemu, nakon što ga je, prethodno, teško pretukao.

Navedeno je to u Službenoj zabilješci pripadnika CJB Banjaluka, datiranoj 20.08.2013. godine, koju su potpisali policajci Bojan Pepinović i Esed Čavka.

“Kada sam prišao licu mjesta na nekih sto metara vidio sam da Dejan leži na zemlji, te da je NN lice na njemu, a potom sam vidio kako NN lice zadaje udarac Dejanu koji je ležao na zemlji. U navedenom položaju ga je držao oko desetak minuta, te je rekao Dejanu da će mu zabiti kramp u leđa ako ga vidi da dođe u blizini njegove kuće, a kasnije sam shvatio da je NN lice Dragan Lukač”, rekao je pripadnicima CJB Banjaluka, (kako je navedeno u Službenoj zabilješci), M.R., svjedok premlaćivanja Dejana Spasojevića.

Policajci Pepinović i Čavka u Zabilješci navode da su na lice mjesta došli po prijavi Tanje Spasojević, koja je navela da je njen sin Dejan fizički napadnut u ulici Jovice Savinovića b.b..

U Zabilješci se navodi da su na licu mjesta zatekli Dejana Spasojevića na kojem su bili uočljivi tragovi nasilja “u predjelu glave, tri otekline crvene boje ispod kose, crvenilo na lijevom obrazu, crvenilo lijevog i desnog ramena, crvenilo u predjelu lopatice lijeve ruke, crvenilo na lijevoj strani vrata, modrica iznad lijevog kuka, plavilo crvenilo u predjelu kičme iznad repnjače, crvenilo na zglobu desne šake i crvenilo na desnoj podlaktici”.

Kako je navedeno u Zabilješci, Dejan Spasojević im je ispričao da je otišao na dječije igralište, jer su njegovu maloljetnu sestru tukla druga djeca.

“Izrevoltiran sam se uputio u navedenu ulicu do pomenutog igrališta, te sam na istom zatekao veći broj maloljetne djece koja su se bila popela na drvo. Na iste sam zagalamio povišenim tonom, te sam se obratio ženskoj osobi koja je stajala na igralištu”, ispričao je Spasojević policajcima.

On je naveo da je ta ženska osoba supruga Dragana Lukača, da se njoj takođe obratio povišenim tonom i upitao je ko je tukao njegovu sestru.

“U momentu prilazi mi Dragan Lukač, koji se nalazio takođe na igralištu. Izvodio je nekakve radove zajedno sa majstorom kojem ne znam ime. U jednom momentu Dragan mi prilazi, te me zatvorenom pesnicom udara u predjelu glave nekoliko puta. Nakon toga sam leđima pao na zemlju, te mi je isti zadao još nekoliko puta udarac rukom u predjelu glave i tijela, nakon toga me uzeo za kapuljaču od duksa i vukao me po asfaltu. Potom je sjeo na mene, te me stavio u položaj da se ne mogu micati ni nogama ni rukama, u takvom položaju bili smo oko desetak minuta”, naveo je Spasojević. 

U Službenoj zabilješci dva svjedoka (R.M. i D.L.) potvrdila su navode Dejana Spasojevića; Jedan od svjedoka još je rekao da je premlaćivanje Dejana “iz neposredne blizine posmatrala njegova maloljetna sestra”.

Istog dana policija je saslušala i Lukača, koji je u to vrijeme bio šef banjalučke Komunalne policije.

On je potvrdio da se nalazio na dječijem igralištu, da je sa majstorom betonirao sprave za vježbanje, ističući da je “u jednom momentu došao njemu nepoznati mladić koji je počeo da galami na djecu, jer su navodno tukli njegovu maloljetnu sestru”.

“U jednom momentu NN lice se unosi u facu mojoj supruzi Mirjani, koja je takođe bila na igralištu, na istu je vikao, te joj rekao da će joj otkinuti glavu. Nakon toga sam ja prišao NN licu te sam isto udario otvorenom pesnicom u predjelu glave, na što se NN lice nije smirilo te je nastavilo sa histerijom. Da bih istog smirio, oborio sam ga na zemlju te mu napravio ključ na ruci i pitao ga šta je sa tobom, zašto histerišeš, jesi li normalan. U tom položaju smo ostali oko pet minuta, potom sam ga pustio, te smo pričali o razlogu njegovog dolaska, nakon čega je isti otišao kući sa svojom sestrom”, rekao je Lukač policajcima.

Lukačeve navode potvrdila je njegova supruga.

Policajci Čavka i Pepinović još su naveli da su Spasojevića uputili u Hitnu pomoć i o svemu obavijestili šefa smjene.     

U Osnovnom sudu u Banjaluci 20.12. ove godine počinje suđenje Draganu Lukaču, ministru unutrašnjih poslova RS, i Dejanu Spasojeviću iz Banjaluke, potvrdio mi je ranije Duško Tomić, Spasojevićev advokat.

Suđenje je, prema Tomićevim riječima, objedinjeno.

Osnovni sud u Banjaluci potvrdio je optužnicu protiv Lukača, 02.09. 2015., koju je protiv njega podnijelo Okružno tužilaštvo 12. juna prošle godine.

“Okružno tužilaštvo Banja Luka dana 12. 06. 2015.godine podiglo je optužnicu za kaznenim nalogom protiv Dragana Lukača iz Banja Luke, zbog krivičnog djela ‘Laka tjelesna povreda’ iz člana 155. stav 1 Krivičnog zakona Republike Srpske. Optužnica je proslijeđena na potvrđivanje Osnovnom sudu Banja Luka“, odgovoreno mi je prošle godine iz Okružnog tužilaštva Banjaluka.

Nije samo Lukač optužen, već i Spasojević.

Osnovni sud u Banjaluci potvrdio je optužnicu protiv Dejana Spasojevića, zbog krivičnog djela „ugrožavanje sigurnosti iz člana 169, stav 1 KZ RS“.

Optužnicu je potvrdio sudija za prethodno saslušanje Dragan Uletilović 28. oktobra 2015. godine.

Okružno tužilaštvo Banjaluka podiglo je optužnicu protiv Spasojevića 5. oktobra 2015. godine, zbog osnovane sumnje da je 20. avgusta 2013. godine „u vidno razjarenom stanju, vodeći za ruku svoju mlađu sestru Anu Spasojević, došao na dječije igralište u Ulici Jovice Savinovića bb u Banjaluci, te počeo da galami na grupu djece, koja su se tu igrala“. 

Vaskovićev odgovor Lukaču: Reci Srbima koji Srbin je snajperom pucao po Srbima 92. u Bosanskoj Krupi?! (30.12.2016.)

Dragi moj Dragane,

džaba tebi udari na mene, jer se ja tebe ne bojim. Samo se Boga plašim.

Ti i tvoji naredbodavci na meni ste sve probali, samo me još niste ubili, a sudeći po tvom jarosnom istupu, namjerili ste se da to učinite. Samo naprijed, to će vas sigurno spasiti.

Pa ti si mi već slao Džip onog 10.09. ove godine da me satare na Vlašiću, ali mu to nije pošlo za rukom. Vješt sam vozač, iako ne toliko i vješt pješak da bih izbjegao onog tvog “vojnika” koji me nedavno udario ramenom ispred mog ulaza. Tvoji “psi” su mi za petama 24 časa dnevno, nonstop. I to ne samo meni, već i mojoj porodici. 

Ja sam tebi opsesija, ti meni nisi. 

Tvoj istup je plod tvojih frustracija, kompleksa i nemoći; Za razliku od tebe mišljenja sam da jedan Bloger nikako ne može podriti institucije RS, posebno ne MUP RS. Ti si taj koji te institucije potcjenjuješ, osim ako nemaš saznanja da su toliko slabe da ih jedan čovjek može samljeti. Opet to nije do tog čovjeka, već do onih koji su institucije doveli u takvu situaciju. A to su tvoji šefovi i ti.

Tačno je da je moj vrhunac bio 28.12., jer sam taj dan imao preko 53 hiljade ulaza na blog plus preko 30 hiljada pregleda video klipova, a ne zbog toga što sam, kako lažeš, slagao za snajperiste. Pa svi su ih vidjeli. I slikali. I jesi ih doveo da pucaju u narod. 

Kao što si u podrumu Skupštine taj dan skrio stotinu specijalaca sa namjerom da u određenom trenutku izađu pred Parlament i samelju taj isti narod.

Nisam Ja poredao Snajperiste na zgradama oko Skupštine da motre na radnike, nego Ti. Radnici za mene nisu Teroristi, ali za tebe jesu. 

Nisam ja tukao Ranku Mišić, nego tvoji gaulajteri kojima si to naredio. I to su svi vidjeli, kao što su vidjeli kako je vuku po skupštinskom patosu.

Ja to jesam objavio na Blogu, ali Ti si to naredio.

Kad si već toliko sposoban i nepodriven, zašto nisi 27.04.2015. spasio život policajcu Draganu Đuriću u Zvorniku i spriječio ranjavanje još dvojice - Željka Gajića i Steve Milovanovića, a imao si informaciju o napadu na tu Policijsku stanicu šest mjeseci prije nego se napad desio. Tu informaciju sam ja objavio i to je ono što tebe žulja, kao što sam raskrinkao tvoju lažnu priču o pripremi terorističkog napada u Janji kod Bijeljine.

Tačno je da ja nisam prolio kap krvi u ratu, ni svoje, a ni tuđe. Ali zato su svoju krv lili moj otac, brat, pokojna sestra, svi ujaci, svi stričevi, rođaci bliži i dalji. Neki od njih su izgubili i život.

Niko od njih, niti njihove porodice,  danas nemaju bazen ispred kuće poput tebe, niti je iko od njih suvlasnik hotela u centru grada kao ti.

Ne zato što su nesposobni, već što nisu KRIMINALCI poput tebe.

A ti jesi Kriminalac i to Kapitalac. 

Kad smo već kod prolivanja krvi, hajde budi dobar dečko pa odgovori KO JE UBIO KAJTEZOVIĆ JASMINA, iz naselja Ruža u Bihaću, prije početka ratnih dejstava 1992. godine? Da li si to bio ti?!

Kad smo već kod prolivanja krvi, hajde budi dobar dečko pa odgovori KOJI SRBIN JE, ZAJEDNO SA RAMOM BRKIĆEM, EMIROM SELIMOVIĆEM, IBRAHIMOM HODŽIĆEM ZVANIM BAJKO, ŠEFIKOM SMLATIĆEM, JASMINOM NUHANOVIĆEM I IRFANOM SARAČEVIĆEM BIO NA POČETKU RATA U JEDINICI ZIKE KADRIĆA? DA LI SI TO BIO TI?    

Kad smo već kod prolivanja krvi, hajde budi dobar dečko pa odgovori KOJI SRBIN JE NA POČETKU RATNIH DEJSTAVA U BOSANSKOJ KRUPI, U SASTAVU JEDINICE ZIKE KADRIĆA, PUCAO PO SRBIMA? I TO IZ SNAJPERA!

Da li si to bio Ti?

Kad smo već kod prolivanja krvi, hajde budi dobar dečko pa reci, kojeg Srbina je ZIKINA GRUPA PREBACILA NA SRPSKU TERITORIJU, KAKO GA NE BI STIGLA OSVETA ZBOG UBISTVA JASMINA KAJTEZOVIĆA?

Da li si to bio ti?

Kad smo već kod prolivanja krvi, hajde budi dobar dečko, pa reci koliko puta si se nakon rata sreo sa Hamdijom Abdićem Tigrom, koji je prolio hektolitre srpske krvi. Meni si rekao samo dvaput, od čega jednom u “Majveju”, a ja tvrdim da si se sreo sa njim nakon rata najmanje 25 puta. I sređivao si mu medicinske dokumente da ne ide u zatvor na izdržavanje kazne. Da mi nećeš Hamdiju sada “svezati” da me makne?!

Kad smo već kod prolivanja krvi, hajde budi dobar dečko, pa reci kako je moguće da si ti Dragan Lukač izgubio sudski spor (kleveta) od Drage Jajčevića (broj 71 0 p 079856 10 p), a Drago Jajčević ti je u lice, u prostorijama Komunalne policije u Banjaluci, rekao da si nakon rata “sa svojim momcima” njegov objekat digao u vazduh, da mu je, nakon rata, onemogućavan ostanak u Banjaluci, da su mu napadani roditelji, da mu je zbog napada podlegla tetka i da si TI Dragan Lukač Jedan od Organizatora Napada na Njega!

“Vaš šef Dragan Lukač je 1998. godine minirao moju kuću, dok su u njoj bili moji roditelji”, rekao ti je Jajčević u lice pred svjedocima.

Ti si ga tužio i izgubio spor. Kako?

Jajčević te još nazvao “Fašistom”.

Šta ćeš uraditi Dragane da zaštitiš Ustavni poredak RS, Institucije RS i Podrivanje MUP-a RS i Instuticja RS od mene Blogera?

Hoćeš li me ubiti kao životinju koje ubijaš po lovištima kada se iznerviraš?

Hoćeš li mi minirati stan?

Hoćeš li pozvati Tigra?

Radi šta hoćeš, ali ti si poražen. I ti i tvoji Šefovi Zločinci. Sa mnom kako bude i šta bude!

Likvidirani Čubrilović dio kokainskog koridora (02.10.2015.)

Piše: Slobodan Vasković

Banjaluka je već godinama stjecište krupnih kriminalaca, bjegunaca od presuda u svojim zemljama. Oni ovdje žive nesmetano, na visokoj nozi i niko ih niti provjerava niti maltretira. Nerijetko su i pod direktnom zaštitom policije i osoba iz političkog vrha. 

Nažalost, Banjaluka je od 01.10. ove godine i poprište krvavih obračuna međunarodnih kriminalnih grupa

Ubijen je Nebojša Čubrilović, državljanin Slovenije i BiH, koji je u deželi presuđen na dvije i po godine zatvora zbog trgovine kokainom. I to nemalih razmjera. Za Čubrilovićem je Slovenija izdala potjernicu. 

Dragan Lukač, ministar unutrašnjih poslova, u ogromnom je problemu:

-      Čubrilović je ubijen u centru grada, dvjestotinjak metara od Palate predsjednika i to oko 23. časa, kada na ulicama još uvijek ima građana, što je unijelo veliku nesigurnost,

-  Kako je moguće da Čubrilović nije bio opserviran sve vrijeme svog boravka u Banjaluci, ako se znalo da je riječ o narko dileru,

-   Ako se o njemu ništa nije znalo u policiji, kako je to moguće, a zna se kada je kome istekla vozačka,  

-      Ubistvo se desilo pred vilom porodice Đurađa Regodića, u kojoj je Čubrilović živio, 

-      Đurađ Regodić veliki je prijatelj ministra Lukača, a u svega tri godine za njega su svezane dvije velike afere: 2012. prostitucija u Regodićevom hotelu “Talija” i sada ubistvo pred njegovom vilom.

Teško je zamislivo da je Čubrilović bio podstanar u vili Regodića, još teže da je toj porodici potreban i novac od iznajmljivanja stana, s obzirom na činjenicu da raspolažu ogromnim brojem nekretnina i, kako se tvrdi, milionskim svotama novca.

Regodić je malo poznat široj javnosti, riječ je o biznismenu koji je veliki novac stekao na, najblaže rečeno, vrlo kontroverzan način, ali ne i pljačkanjem budžeta. Za razliku od svog bliskog prijatelja, sa kojim je u porodičnim odnosima, Slobodana Stankovića.

Ministar Lukač morao bi narediti, a policija i Tužilaštvo sprovesti, detaljnu istragu ovog ubistva i okolnosti koje su dovele do toga da Čubrilović bude smješten u Regodićevoj vili. Nije mi namjera da Regodića optužim za bilo šta, ali njegova uloga u cijelom ovom slučaju mora biti kapilarno istražena. 

Jer pitanje je zbog čega je ubijen Čubrilović? Da li zato što se nekom od velikih Narko Barona zamjerio; Što je “prodao” svoje ljude; Kao opomena/poruka Nekome …? Opomena nekome u Banjaluci? 

Osim odgovora na ova pitanja, dani koji dolaze odgovoriće i da li će biti još ubistava, a ništa nije isključeno, pošto se još uvijek ništa ne zna o razlozima/uzrocima likvidacije Čubrilovića.

Dobro obaviješteni krugovi u banjalučkom podzemlju oprezni su po pitanju razloga likvidacije Čubrilovića i iz tog miljea dolaze glasovi da je još uvijek rano za zaključke.

Takođe se tvrdi da je Čubrilović i u Banjaluci bio dio “Balkanske rute kokaina”, jedna od poluga preko koje karteli ogromne količine kokaina ubacuju u zapadne zemlje. 

Čubrilović, prema tim izvorima, nije bio vrh kartela, već samo dio koridora. 

Glavni igrači se teško nalaze, jer oni direktno ne učestvuju u švercu kokaina. Glavni igrači daju novac, a ubiru značajan dio zarade nakon obavljenog posla. 

Ukoliko Tužilaštvo i policija ne uspiju dati brze i konkretne odgovore u vezi sa ubistvom Čubrilovića, sva težina tog užasnog čina pašće na leđa oronule, teško korumpirane i posrnule vlasti. I to ne bez razloga.

Čubrilović je samo jedan u nizu kriminalnih kapitalaca iz zemalja okruženja koji je boravio/boravi i živio/živi u Banjaluci. 

Golemović

U Banjaluci je dvije godine živio kriminalac Dražen Golemović (2009. - 07.05.2011.), kada se predao vlastima Republike Hrvatske.

Sve vrijeme boravka u Banjaluci, Golemović je živio kao pravi džetseter, a u njegovom društvu su nerijetko viđani i veoma uticajni ljudi iz ovog entiteta.

Prema potvrđenim podacima (koje sam objavio u martu 2013. godine), Golemoviću je svaku vrstu zaštite pružao Bojan Vidaković, tadašnji načelnik krim policije u Centru javne bezbjednosti Banjaluka.

U MUP RS učinili su tada sve da zataškaju ovu aferu, koja je izbila nakon što je Golemović (22.06.2010.) priveden pod sumnjom da planira atentat na tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Srbije Ivicu Dačića. 

Tada je privođen i Zoran Ćopić, kasnije presuđen na višegodišnju zatvorsku kaznu zbog pranja novca narko klana Darka Šarića, preko bijeljinske Šećerane. Ćopić je presuđen i u Srbiji, ali i dalje živi u Banjaluci. I slobodno se kreće. 

Golemović se 07.05.2011. predao vlastima Hrvatske, da bi ga 21.06.2011. Županijski sud u Rijeci proglasio krivim za zloupotrebu službenog položaja i korupciju u "Aferi Ipsilon". Dobio je kaznu od godinu i deset mjeseci zatvora, a tokom suđenja priznao je kako je davao mito policiji, carini, poreznicima…

Čombe

Nije samo Golemović imao punu zaštitu od pojedinih policijskih funkcionera, već je iznad zakona tokom svog boravka u Banjaluci i RS bio i narko diler Ljubiša Lindo Čombe.

Ljubiša Lindo Čombe je godinama u Banjaluci živio u ulici Vojvode Radomira Putnika, u zgradi koja je nepunih sto metara udaljena od Palate predsjednika i nekih petsto metara od zgrade Vlade RS. Čombe je sve vrijeme vozio džip “Porše kajen” sa beogradskim tablicama.

Ljubiša Lindo Čombe bio je uhapšen 2003. godine, kada je beogradska policija u Staroj i Novoj Pazovi i u Šimanovcima otkrila ilegalne laboratorije sintetičke droge Milana Zarubice, glavnog Lindovog saradnika. Zbog ovog djela Lindo je u martu 2005. osuđen na pet godina zatvora i po izricanju presude pušten je na slobodu. Lindo je tada pobjegao iz Srbije i za njim je zatim raspisana potjernica na osnovu koje je 2008. uhapšen u Bijeljini. Ubrzo je i pušten, a Specijalno tužilaštvo RS ga je zbog falsifikovanja isprava te 2008. Godine presudilo na kaznu od 20.000 KM.

On je u RS živio pod imenom Branislav Zebić. Lindo je ličnu kartu, pasoš i vozačku dozvolu na to ime i prezime dobio u distriktu Brčko i pomoću njih se slobodno kretao u BiH izbjegavajući hapšenje.

Lindu su, tokom njegovog boravka u Banjaluci, obezbjeđivali pojedini policajci koji su u to vrijeme obezbjeđivali i Milorada Dodika.

Nikako ne tvrdim da je Dodik znao šta rade pojedini članovi njegovog obezbjeđenja, ali to je, bez sumnje, morao znati Miloš Čubrilović Čubri.

Taj član obezbjeđenja udaljen je diskrento iz Dodikove pratnje, ali i iz policije, te uposlen u jednu finansijsku instituciju.

Lindo je napustio RS prije nekoliko godina. 

Kutle

Miroslav Kutle živi na svega pedeset metara od Palate Predsjednika. 

Kutle je u Hrvatskoj 2010. godine pravosnažno osuđen na dvije godine i osam mjeseci zatvora zbog privrednog kriminala u slučaju zagrebačkog "Gradskog podruma". 

U Banjaluci živi poslednje dvije godine, a druga destinacija mu je Kupres.

“Genijalni Oto” i ostali sveznajući “Nijemci”: Lukač i Tegeltija nastavljaju da štite kriminalni posao sa kamerama i radarima (08.03.2018.)

piše: Slobodan Vasković

Ministri finansija i unutrašnjih poslova Zoran Tegeltija i Dragan Lukač vode opširnu kampanju kako bi dokazali nedokazivo - da je posao sa nabavkom kamera i radara za MUP RS, putem javno-privatnog partnerstva, zakonit i da nije bilo nikakvih kriminalnih radnji.

Pri tim se Tegeltija skriva iza Lukača, kojeg istura u javnost, valjda cijeneći da bi se ministru unutrašnjih poslova trebalo vjerovati. 

Slaba procjena, jer Lukač, ma koliko tvrdio da je sve urađeno u skladu sa zakonom, nikako da odgovori na ključna pitanja: Kako je moguće da su posao nabavke kamera dobile firme koje su osnovane dva i po mjeseca, odnosno mjesec dana, prije raspisivanja tendera?!

“Genijalni Oto” i ostali sveznajući “Nijemci”

Firma „Inovatraffic holding“, jedna od tri koje su dobile taj posao, nije nikakva poznata njemačka firma koja se bavi kamerama i radarima, već je riječ o preduzeću napravljenom 29.03.2017. godine - svega dva i po mjeseca prije objavljivanja Javnog oglasa, koji je potpisao Lukač 06.06.2017. godine. Uz to, “Inova” je osnovana u martu, kada je i Vlada RS donijela odluku da se ide u javno-privatno partnerstvo. 

Znači da je Đorđe Kačaveda, jedan od osnivača te firme, znao da će dobiti posao, a da firmu još nije ni osnovao!!!

Kao i “Genijalni Oto”, Karl Otto Woll, osnivač “WKB Consulting” iz Banjaluke, koja je, takođe, dobitnik posla, iako je firma osnovana 04.05.2017. godine, samo mjesec dana prije raspisivanja tendera. 

Genijalno Oto je iz Eisenberga, Njemačka, gdje su baš upoznati i to detaljno sa radarskim namjerama Tegeltije i Lukača!

Prevara iza koje stoje Tegeltija, Lukač i vlasnici navedenih firmi, te “MMSCODE”, u kojem su Slavko Bojić i Mladen Milanović Kaja, je Ogromna, Drska i, nadasve, Bezobrazna. A djelovanje Tegeltije i Lukača se može okarakterisati na isti način, dok je njihovo insistiranje da otmu posao vrijedan preko 200 miliona KM za istragu. I to vrlo detaljnu.

Ranije nezakonitosti

Za istragu, takođe, vrlo detaljnu je i Lukačevo priznanje da MUP RS već ima ugovor o javno-privatnom partnerstvu “i da revizori nisu našli ništa sporno”. Iako je sve sporno oko činjenice da MUP RS iznajmljuje radar(e) od firme MRG, već dvije i po godine.  

Taj radar je postavljen 30. oktobra 2015. godine, u vrijeme kada je na funkciji ministra unutrašnjih poslova već bio Dragan Lukač.

Nabavna cijena tog radara je 60.000 KM. Upravo toliko MUP RS plaća godišnje za njegovo iznajmljivanje (tačka 10.). 

Toliko je plaćeno za 2017., a toliko će, prema Planu MUP RS, biti plaćeno firmi MRG i za 2018. godinu!

I to je potpuno nezakonito, jer MUP RS ne može naplaćivati kazne, ako radari i kamere nisu njihovo vlasništvo, kao što je to ovdje slučaj. 

Međutim, nije tu kraj nezakonitostima.

Slijede podaci MUP-a RS u vezi sa radarom u “Zelenom Viru” (Banjaluka), čije postavljanje jeste bilo neophodno zbog bezbjednosti stanovnika tog dijela Grada, ali nije valjda da MUP RS nije mogao da nađe 60 hiljada KM da kupi tu spravu. Već je iznajmio od firme MRG i obezbijedio joj cca 150.000 KM (dosad) samo za iznajmljivanje tog radara.

Posebno to čudi zbog činjenice da su u MUP RS za pet mjeseci, od 30.10.2015.-24.03.2016, naplatili, prema sopstvenim podacima koje su iznijeli u javnost, samo od korištenja tog radara 366.420 KM.   

Glas Srpske - 24.03.2016. | 11:55 

Stacionirani radar u Zelenom viru, na magistralnom putu Banjaluka - Kotor Varoš, za nepunih pet mjeseci evidentirao je 12.219 prekoračenja dozvoljene brzine ili prosječno 90 prekršaja dnevno. Od tih prekršaja naplaćeno je 366.420 KM.

Ovo je "Glasu Srpske" izjavila načelnik Odjeljenja za odnose s javnošću Ministarstva unutrašnjih poslova RS Mirna Miljanović. Prema njenim riječima, stacionirani radar na magistrali postavljen je 30. oktobra prošle godine i dozvoljena brzina kretanja vozila kroz Zeleni vir je 40 kilometara na sat.

"Radar je bilježio najčešće prekoračenje brzine od deset do 20 kilometara na sat, a bilo je slučajeva gdje su vozači i jače stisnuli gas. Za one koji su vozili do 60 kilometara na sat kazna je 30 KM", rekla je Miljanovićeva.

Znači, MUP RS je mogao da kupi šest ovakvih radara, jer je toliko zaradio samo u “Zelenom viru”. I zarađuje i dalje, o čemu, takođe svjedoče podaci te institucije. 

Mediji su 04.08.2016. objavili sledeće: “Tri stacionirana radara na području grada registrovala su ove godine 26.339 saobraćajnih prekršaja, od čega su čak 15.083 evidentirana na magistralnom putu M-4 u Zelenom viru”.

MUP RS je, do avgusta 2016., znatno uvećao zaradu i prilive u budžet, u odnosu na podatke iz marta te godine, uprkos činjenici da je sve vezano sa radarom u Zelenom Viru nezakonito.

Treba imati u vidu da je Lukač rekao da postoji još jedan ovakav radar, što cijelu dobit znatno uvećava.

Sada zamislite koliko može da zaradi 100 kamera i deset radara, postavljenih širom RS, kada jedan za pet mjeseci ostvari prihod od, kako je to MUP RS, objavio 366.420 KM?!!! Ta cifra je veća od 200 miliona, na koliko je, prema studiji izvodljivosti, procijenjena zarada za deset godina; Od čega bi pola trebalo da ode u privatne džepove”

Lukačeva priča da će vozači “popustiti ga” jednostavno ne pije vode; Uvijek će biti i ima onih koji to ne čine. I nije ih mali broj. Štaviše.

Vratimo se Planu Javnih nabavki MUP RS.

Postavlja se pitanje da li je raspisan tender za radar u Zelenom Viru ne samo za 2018. godinu, već i prije njegovog postavljanja 2015.,  i da li je taj zakup, urađen u skladu sa svim procedurama, ako je već sve po zakonu, kako tvrdi Lukač?! A nije i ministar to odlično zna; Ako ne zna, tek je onda problem.

Postavlja se, nakon rečenog, i pitanje šta će se desiti ako vozači, kažnjeni na tom dijelu puta, sada krenu da traže svoj novac natrag, jer taj radar nije u vlasništvu MUP RS i nisu trebali platiti nikakvu kaznu. 

Radar bi morao bi da bude u vlasništvu MUP-a RS, ako se kazne žele naplatiti u skladu sa zakonom.  

Štete, u slučaju zahtjeva za povrat novca, po budžet RS bi mogle biti ogromne!

Pogodovanje Tajkunima bliskim Lukaču i Tegeltiji

Postavlja se i pitanje zbog čega Vlada RS, ministar Tegeltija i ministar Lukač, već dvije i po godine, potpuno nezakonito, od građana uzimaju novac za saobraćajne prekršaje, koje su snimili radari u privatnom vlasništvu, a ne u vlasništvu MUP RS?! I nije li bilo jednostavnije, efikasnije i, naravno, mnogo isplativije i za budžet i za MUP RS da je ta institucija kupila i radar za Zeleni Vir, ali i da se kreditno zadužila 12,5 miliona KM i nabavila sto kamera i deset radara za MUP RS?! 

Naravno da jeste, ali onda Tegeltijini i Lukačevi prijatelji-tajkuni ne bi zaradili ništa. Sav novac bi otišao u budžet RS!

Lukačeva priča o tome kako bi se opozicija pobunila protiv takvog kreditnog zaduženja (pa su se on i Tegeltija odlučili za javno-privatno partnerstvo), je otužna: Ne vlada Opozicija niti te stranke donose odluke; Vlada SNSD, čiji su članovi Lukač i Tegeltija, koji ima komotnu većinu u parlamentu RS. Da učini šta hoće, kao što i čine.

Stavka - kreditno zaduženje od 12,5 miliona KM je za Režim bila tek sitnica, ali važnije je ispuniti Tajkunske prohtjeve, omogućiti im zaradu novih stotina miliona, nego donijeti novac u budžet!!! 

Scenario i Režija Velike Drske Bezobrazne Prevare sa kamerama i radarima - svi detalji (28.02.2018.)

piše: Slobodan Vasković

Zoran Tegeltija, ministar finansija i ministar unutrašnjih poslova Dragan Lukač Glavni su akteri Velike Drske Bezobrazne Prevare sa nabavkom kamera i radara za MUP RS, putem Javno-privatnog partnerstva (JPP).

Iznio sam niz dokaza o tome i, da ne živimo u Dodikovoj truloj “banana državi”, ministarski dvojac poodavno bi bio smijenjen i pritvoren. Kao i njihovi brojni saučesnici.

Najspektakularnije u cijeloj Prevari sa kamerama i radarima jeste što su Lukač i Tegeltija izvarali Osobu koja je osmislila cijeli taj nezakoniti posao. 

Poznato mi je ime te osobe, ali kako je izbačen iz posla, prevaren, ne želim ga navoditi, jer, realno, nije napravio nikakvu direktnu štetu. I direktnu i indirektnu su napravili i, tek će napraviti, Lukač i Tegeltija, koji su mu Ukrali Ideju!

Ideja o JPP  

Ideja o JPP sa kamerama i radarima, koja je potpuno protivzakonita (pošto omogućava privatnicima da ubiru budžetska sredstva, što je zakonima zabranjeno), rodila se nakon postavljanja Stacionarnog radarskog sistema za evidentiranje saobraćajnih prekršaja u mjestu Zeleni Vir u banjalučkoj Mjesnoj zajednici Vrbanja.

Taj radar je postavljen 30. oktobra 2015. godine, u vrijeme kada je na funkciji ministra unutrašnjih poslova već bio Dragan Lukač.

Kamera u Zelenom Viru

Osoba, u to vrijeme jedan od uposlenika firme koja je instalisala taj radar, došao je na ideju da se širom Republike Srpske postavi 100 kamera i deset radara i to putem JPP, a da se novac dijeli.

(Ime firme koja je instalisala radar u Vrbanji ne pominjem, jer ni na koji način nisu učestvovali u aktuelnoj prevari sa kamerama).

Osoba je ideju iznio Lukaču, koji je objeručke prihvatio, jer je vidio unosan posao za sebe i svoje prijatelje-tajkune.

Lukač je ideju o JPP iznio Zoranu Tegeltiji, ministru finansija, koji je u startu odbio. Međutim, tada Lukač angažuje Mladena Milanovića Kaju da ubijedi Tegeltiju. Što je Kaji, bez većih problema, pošlo za rukom.

Uvođenje Bojića u posao i Kaje u Bojićevu firmu

Lukač sve vrijeme drži u ubjeđenju da će On, odnosno strana firma koju Osoba zastupa, dobiti posao, a njemu iza leđa, zajedno sa Tegeltijom, stvara uslove da Javno-privatno partnerstvo pripadne Slavku Bojiću, vlasniku firme “ProControl” i suvlasniku “MMSCODE” i drugim tajkunima.

Nakon što je sve izdogovarano, Akcija Prevare kreće u martu 2017. godine, kada Vlada RS donosi odluku o nabavci kamera putem Javno-privatnog partnerstva.

Slavko Bojić (lijevo) i Adil Osmanović

Da podsjetim, stručna lica u Ministarstvu finansija Republike Srpske dala su mišljenje da je ovaj posao štetan po MUP RS.

Međutim, ministar finansija Zoran Tegeltija ignorisao je negativne stavove stručnih lica. 

Izvori bliski premijerki Željki Cvijanović su mi saopštili da je Tegeltija na sjednici Vlade RS, na kojoj se odlučivalo da li će MUP RS ići u javno-privatno partnerstvo ili će se ta institucija kreditno zadužiti, insistirao da “nema prostora za kreditno zaduženje”!

Cvijanovićeva, prema istim izvorima, nije bila oduševljena takvim projektom, ali se nije usudila suprotstaviti Tegeltiji i Lukaču.

Čim je Vlada RS donijela Odluku o JPP iz Bojićeve firme “ProControl” počinju da se obraćaju brojnim stranim firmama, koje se bave proizvodnjom i ugradnjom radara i kamera, sa pitanjima o performansama i cijenama - 100 kamera i 10 radara, koliko je na kraju i odlučeno da se nabavi.

Da sve bude apsurdnije, obraćaju se i firmi koju predstavlja Osoba što je osmislila i uradila cijeli projekat Javno-privatnog partnerstva.

Bojić formira firmu u Njemačkoj

Firma „Inovatraffic holding“, koja je dobila posao nabavke kamera i radara, osnovana je 29.03.2017. godine. U martu 2017. godine Vlada RS donijela je odluku o JPP za kamere i radare.

Iza ove firme, izvan svake razumne sumnje, stoji Slavko Bojić, ali i još neki banjalučki tajkuni.

Bojić već pet godina živi i radi u Njemačkoj, a, između ostalih firmi kojima je vlasnik/suvlasnik, većinski je vlasnik i firme “Veridos”, koja je pokušala da dobije tender za pasoše u BiH, sa cijenom od 53 miliona KM, dok je “Milbauer” za isti posao ponudio cijenu od 28,5 miliona KM.

Bojić posjeduje 70 posto “Veridos-a”.

Nakon što je formirana firma “Inova” u Osnabriku (osnivački ulog 25.000 evra), u Banjaluci se formira i firma  “WKB Consulting” iz Banjaluke, čiji je osnovač Karl Otto Woll, iz Eisenberga, Njemačka.

Ta firma je osnovana 04.05.2017. godine, a  njen osnivački ulog je Jedna Marka.

Tender za nabavku kamera i radara, putem javno-privatnog partnerstva, Lukač je potpisao  06. juna, znači mjesec dana nakon što je registrovana “WKB”, odnosno dva i po mjeseca po formiranju “Inova holdinga”.

Tender je zatvoren 17. jula 2017. godine.

I jedna i druga firma su bez ikakvih referenci i nikako nisu mogle dobiti posao sa MUP-om; Zbog toga se “u igru” uvodi turska firma „Ekin Teknoloji San. Ve Tic. A.S.”.

Ova turska firma ima razvijene i velike poslove (između ostalih i sa tamošnjom obavještajnom službom), odnosno ima potrebne reference. Turska firma ima i ogroman finansijski promet, pa je tako u tenderu ta stavka posebno povećana, kako bi se iz igre izbacili drugi ponuđači. 

Na taj način je eliminisan “Prointer” iz Beograda/Banjaluke.

“MMSCODE” u igri

Ono što je zaista posebno interesantno jeste da firma “MMSCODE” dobija, početkom juna 2017. godine, par dana prije nego je Dragan Lukač potpisao javni poziv za JPP, Sertifikat od turskog “Ekina” da može vršiti sve radove koji se odnose na servisiranje…, prilagođavanje uređaja…, softversko ažuriranje... svih njihovih proizvoda.

To znači da su radnici "MMSCODE" bili na obuci u Turskoj. A da su vlasnici "MMSCODE" već i prije objavljivanja tendera znali da će dobiti posao.

U tom trenutku suvlasnici firme “MMSCODE” su bili Slavko Bojić, Miloš Đurđević i Savo Antonić, svi iz Banjaluke.

Bojić je, kako sam naveo, vlasnik “ProControl”, a Đurđević i Antonić suvlasnici firme “Venera”, koja je imala i ima brojne poslove sa budžetom RS, a ranije sa Robnim rezervama RS, dok nisu otišle u stečaj.

Da rezimiram: prije objavljivanja Javnog poziva za nabavku kamera i radara (06. juna 2017. godine), već je bio pripremljen Mehanizam za Prevaru - formirane su firme “Inova” (27.03.2017.), “WKB” (04.05.2017.), a “MMSCODE” je dobio Sertifikat od turskog “Ekina”!

Ističem da, sem ranije objavljenih dokumenata, posjedujem i druge koji potvrđuju navedeno, ali ih ne objavljujem iz razumljivih razloga.

Ulazak Kaje/Tegelitje

Da se “Vlasi ne dosjete”, firma “Euro Bonus”, iza koje stoji Mladen Milanović Kaja, koji je njen stopostotni vlasnik, ulazi u suvlasništvo firme “MMSCODE” krajem januara 2018 godine. Samo nekoliko dana prije nego je Dragan Lukač donio odluku da su firme „Inovatraffic holding“ iz Njemačke „Ekin Teknoloji San. Ve Tic. A.S.“ iz Turske i „WKB Consulting“ iz Banjaluke pobijedile prilikom izbora privatnog partnera u poslu teškom 12,5 miliona KM.

Na taj način Tegeltija ozvaničava svoje učešće u cijeloj Prevari!

Kajina firma “Euro Bonus” registrovana je u Mrkonjić Gradu, ulica Podbrdo bb.

Svi navedeni, Bojić, Đurđević, Antonić, Milanović, imaju po 25 posto vlasništva u “MMS COD”, a ukupni osnivački ulog je 201.999,92 KM, odnosno 50.499, 98 KM po osnivaču.

Ulaskom u “MMSCODE” Milanović je ušao i u posao sa Fondom zdravstva za nabavku “IZIS-a” po nevjerovatnoj cijeni od 23,2 miliona KM. Ili Tegeltija, ako vam se više dopada!

Članovi Komisije prisiljeni da prihvate “Inova-WKB-Ekin”

Tokom tenderske procedure, Komisija za tender u MUP-u RS je, u prvom čitanju, odmah odbacila ponudu Lukačevih i Tegeltijinih favorita, ali je lično Lukač naredio da se oni vrate “u igru”. Čak pet članova Komisije je prisiljeno da promijeni mišljenje.

Svaka nezavisna istraga bi to lako dokazala, ali kako očekivati bilo kakvu istragu kada je na čelu MUP-a Dragan Lukač, jedan od Režisera Prevare.

Nakon što je “prepreka” u vidu “pet članova Komisije protiv” polomljena i premošćena, za postupak je, po Lukačevom nalogu, zadužen Dragiša Koščica.

Nekadašnji igrač za tendere Dragoljuba Davidovića, u vrijeme dok je bio gradonačelnik, već par godina je vihorni tendernapadač Dragana Lukača. Koščica, koji je najzaslužniji je za potop projekta “Akvana”, sada potapa MUP RS.

Interesantno je da ga je Slobodan Gavranović, bivši gradonačelnik otjerao, a Lukač, umjesto da ga istražuje, smjestio u MUP, na prijedlog Davidovića. 

Odvlačenje pažnje sa Mladićevim sinom i haubicama

Iako je kristalno jasno da je JPP sa kamerama i radarima Bezočna Prljava Prevara njeni Autori i Akteri ne odustaju od realizacije i zarade ogrmnih svota novca.

Studijom ekonomske opravdanosti predviđeno je da stotinu radara godišnje zaradi 21,6 miliona KM na osnovu predviđenih 745.084 kazni, što znači 216 miliona KM za deset godina, koliko bi trajalo JPP. Međutim, te cijene su umanjene, a zarada je znatno veća.

Podsjetiću da se od početka 2017. godine primjenjuju drakonske kazne za kršenje saobračajnih propisa.

Činjenica je da se ulaganje od 12,5 miliona KM vrati za svega sedam mjeseci i da je narednih devet (i nešto godina) sve čista zarada. Umjesto da sav novac ide u budžet, kako je to zakonima precizirano, on će se dijeliti sa privatnicima.

Kako bi prikrili Veliku Prevaru i sproveli je do kraja, odnosno realizovali cijeli ovaj posao, Režim pokušava “odvući pažnju” bombastičnim najavama predsjedničkih kandidata SNSD-a, koji to neće biti; Tako je upotrijebljen i Darko Mladić, koji je daleko od kandidature kao i Osoba sa početka priče od posla koji je osmislio. 

Vlada RS obustavila kriminalni posao sa radarima i kamerama: Težak poraz Zorana Tegeltije i Dragana Lukača (15.03.2018.)

piše: S.V.

"Vlada Republike Srpske je donijela zaključak kojim se obustavljaju aktivnosti u vezi sa nabavkom radara i bezbjednosnih kamera po principu javno – privatnog partnerstva i upućuje na preispitivanje modela finansiranja ovog projekta. 

U cilju postizanja bezbjednosnih efekata definisanih ovim projektom, nabavka navedenih uređaja i opreme biće provedena u skladu sa rezultatima analize koja bi trebalo da pokaže koji model finansiranja je najisplativiji", saopšteno je iz Vlade RS.

Odluka je donesena na 168. sjednici Vlade RS, održanoj 15.03.2018. godine.

Ova odluka Vlade RS je težak poraza Zorana Tegeltije, ministra finansija i Dragana Lukača, ministra unutrašnjih poslova, koji su osmislili navedeni projekat, kako bi svojim prijateljima-tajkunima omogućili zaradu od preko sto miliona KM.

Odluka Vlade RS pokazala je da su svi navodi, koje sam iznio u brojnim tekstovima o kriminalnom Javno-privatnom partnerstvu nabavke kamera i radara, potpuno tačni. I da ih je bilo nemoguće demantovati, uprkos stalnim osporavanjima koja su dolazila i od Lukača i od Tegeltije.

Zbog obmanjivanja javnosti, pokušaja velike drske prevare i pljačke budžeta, Tegeltija i Lukač trebalo bi da podnesu ostavke na pozicije na kojima se nalaze. Nesporno je da su gotovo dva mjeseca branili potpuno nezakonit i, što ne reći, kriminalan posao. I da su, pri tom, teško obmanjivali javnost.


Pretrpio sam brojne gadarije, čak i prijetnje ubistvom zbog pisanja o kriminalu sa kamerama i radarima, ali, na kraju se ispostavilo, da su inspiratori, režiseri i organizatori tog prljavog posla morali uzmaći. 

Kada sve saberem, vrijedilo je!

Nasilne Komšije: Dirljivo prijateljstvo Dragana Lukača i Hamdije Abdića Tigra (18.09.2015.)

Piše: Slobodan Vasković

Dragan Lukač, Ministar unutrašnjih poslova RS i Hamdija Abdić Tigar, presuđeni nasilnik i reketaš i osoba osumnjičena za ratne zločine nad Srbima, veliki su prijatelji i redovno se sreću svih poslijeratnih godina.

Lukač i Tigar su predratne komšije iz Bihaća, potom ratni drugovi, pa ratni neprijatelji, da bi, nakon završetka oružanog sukoba u BiH, prijateljstvo ponovo bilo obnovljeno i neprekidno traje do današnjeg dana.

Lukač i Tigar se redovno sastaju, a bezbjednosne službe BiH zadokumentovale su preko trideset prijateljskih druženja dvojice nekadašnjih komšija. Susretali su se u Banjaluci i Prijedoru, uprkos činjenici da je Tigar jedan od glavnih osumnjičenih za zločine nad Srbima na području bihaćke regije. Naravno, Lukač i Tigar sastajali su se i u Bihaću.

I Lukač i Tigar su nasilnici: protiv ministra policije RS nedavno je potvrđena optužnica zbog premlaćivanja, dok je njegov prijatelj već odležao dvije godine zbog divljačkog prebijanja Nedžada Bajrića.

Hamdija Abdić Tigar ratni je komandant 502. brigade 5. Korpusa Armije BiH i blizak je prijatelj Atifa Dudakovića, ratnog komandanta te vojne formacije.

Osim za zločine nad Srbima, Hamdija Abdić Tigar osumnjičen je i za ubistvo hrvatskog generala (HVO) Vlade Šantića.

Prtijateljstvo Lukača i Tigra naročito je došlo do izražaja u periodu od 2007.-2009. godine, kada se Abdić svim silama borio da ne ode na izdržavanje dvogodišnje zatvorske kazne. 

Vrhovni sud Federacije BiH potvrdio je 3. oktobra 2007. godine presudu Kantonalnog suda u Bihaću kojom je Tigar presuđen na dvije, a Emin Pivić na tri godine zatvora, jer su 13. oktobra 1996. godine u Bihaću, u pokušaju da iznude 200 hiljada DM, nanijeli teške tjelesne povrede Nedžadu Bajriću iz Cazina.

Nakon ove presude, Tigar je učinio sve da ne ode na izdržavanje kazne i to mu je polazilo za rukom sve do 8.10.2009. kada je uhapšen u Sarajevu i sproveden na izdržavanje kazne. 

Tigar je dvije godine uspijevao izbjeći odlazak u zatvor, koristeći apsurdna opravdanja, poput onoih da je hranitelj porodice i da gradi poslovni objekat, koji se ne može završiti bez njegovog prisustva.

Nakon što je „ispucao“ hraniteljskograđevinske razloge, pribjegao je zdravstvenim, ističući srčane tegobe. Stoga je pribavio nalaze iz bolnice u Bihaću, potom „Dubrave“ iz Zagreba, te tuzlanskih Kliničkih centara.

Lukač ga je u Banjaluci vodio na „redovne preglede“ srca i krvnih sudova i to tokom 2008. i početkom 2009. godine, a ovdašnji ljekar/specijalista bio je i sudski vještak u tom predmetu. Bila su dva vještačenja, jedno  2008., a drugo početkom 2009. godine. Abdić je, prema dokumentaciji, redovno dolazio na preglede u Banjaluku. Tako je boravio u najvećem gradu RS i 12.12.2008. godine, kada su ga pregledali specijalisti za kardiovaskularne bolesti. Sve vrijeme u njegovoj pratnji bio je Lukač.

(I nikom nije palo na pamet da ga uhapsi zbog zločina počinjenih nad Srbima.).

Interesantno je da je Općinski sud u Bihaću, presudom broj: 017-0-Iks-07-000199, od 29.01.2009. godine, odbio kao neosnovanu Abdićevu molbu za odgodu izvršenja kazne zatvora, navodeći da, prema nalazu vještaka, „Hamdija Abdić zvani Tigar ne ispunjava uslove za teška i akutna oboljenja“.

Abdić se žalio Kantonalnom sudu u Bihaću, koji presudom broj 001-0-IKSŽ-08-000 015, donesenom 17.02.2009., poništava prvostepenu odluku i uvažava Abdićevu molbu, pri tom se pozivajući na isto vještačenje iz Banjaluke. „Osim toga, iz priložene dokumentacije se može zaključiti da se kod kod osuđenog ipak radi o težem akutnom oblenju koje pretpostavlja određeni tretman,a što je suprotno uvjerenju prvostepenog suda“, navodi se u presudi.

Lukač je sa Tigrom odlazio i na utakmice FK „Borac“, jer je Abdić visoki funkcioner Fudbalskog saveza BiH.

Nakon svega logično je zapitati se koliko je insistiranje Milorada Dodika na procesuiranju Dudakovića i Tigra zaista iskreno, ako se ima u vidu da njegov ministar policije Lukač (ranije šef komunalne policije Banjaluke) ima izvanredne odnose sa Hamdijom Abdićem i štiti ga kada je u Banjaluci i Prijedoru?! Kako ranije tako i sada. 

Glas Srpske: Dudaković i Abdić straše povratnike (29.09.2014. godine)

…

Iako protiv Dudakovića i Abdića postoje krivične prijave i neoborivi dokazi o krivici za ratne zločine, ni jedan ni drugi nikad nisu procesuirani.

Istraga protiv Dudakovića i Abdića pokrenuta je 2006. na osnovu prijave i mnoštva dokaznog materijala koje je Tužilaštvu dostavilo Ministarstvo unutrašnjih poslova RS. Dudakovića terete da je odgovoran za zločine koje su vojnici pod njegovom komandom počinili tokom operacija "Sana 95", "Sloboda-Tigar 94" i "Grmeč 94". Za zločine u ovim akcijama osumnjičen je i Abdić. Prema podacima Komisije za traženje nestalih u Srpskoj, u opštinama Bosanski Petrovac, Bihać, Bosanska Krupa, Sanski Most i Ključ ubijeno je oko 870 srpskih civila i 400 vojnika, a spaljeno više od 30 sela. Nestalo je više od 800 ljudi. Osumnjičeni su za kažnjavanje i zlostavljanje zatvorenih lica u zatvorima u vojnom magacinu kod policijske stanice u Bosanskom Petrovcu.

Glavni tužilac Tužilaštva BiH Goran Salihović smijenio je nedavno rukovodioca Posebnog odjeljenja za ratne zločine i šefa Odsjeka 2 Dragana Čorliju tvrdeći da je to zato što on do danas ništa nije uradio u predmetu "Atif Dudaković".

Šantić

Uprava policije MUP-a FBiH početkom godine podnijela je Kantonalnom tužilaštvu Unsko-sanskog kantona krivičnu prijavu protiv Hamdije Abdića kao provoosumnjičenog za ubistvo generala HVO-a Vlade Šantića koje je počinjeno još 1995. godine. U tom tužilaštvu kažu da je "istraga u toku".