piše: Slobodan Vasković
Opozicija Republike Srpske
zadnja je odbrana Režima Milorada Dodika.
Zahvaljujući nedostatku bilo
kakve vizije, strategije, taktike, potom neradu, nesposobnosti, lijenosti, neorganizovanosti,
alavosti... opozicionih stranaka, prije svega SDS-a i PDP-a, Režim, koji čine
SNSD/DNS/SP, opstaje, iako je potpuno truo, preživljen, izmrcvaren, samosatrven
i odavno zreo za odlaska na deponiju.
Odavno zreo nije od juče, već
još od 2012. godine, kada je na lokalnim izborima stvoren ambijent za poraz
Režima. Međutim, SDS je, kao kukavičije jaje, poturio svog kandidata za
gradonačelnika Banjaluke, odustao od
zajedničkog, čime je omogućio SNSD-u da još jednom osvoji najveći grad u RS.
Da se to nije desilo, Banjaluku
bi osvojila opozicija, a Režim, nakon izbora 2014., ne bi bio ni u teoretskoj
mogućnosti da formira entitetsku vladu i da veoma ozbiljno i efikasno
onemogućava postavljenje Savjeta ministara BiH.
Ukratko, kukavičije jaje iz
2012. omogućilo je Režimu da opstane na republičkoj vlasti još dvije godine i
da i nakon 2014. uspijeva zadržati entitetski nivo pod svojom kontrolom.
Opozicija/SDS je, izvan svake
razumne sumnje, produžila životni vijek Režima. I nastavlja to da čini, jer
kukavičijih jaja u opozicionim redovima ne nedostaje. Dapače.
Režim, koji odavno čine rakova
djeca, na okupu drži Milorad Dodik, što milom, što silom. Posebno Strahom onih kadrova
iz režimskih redova koji bi otišli, promijenili agregatno stanje, ali pomisao
na posledice takvog čina drži ih i dalje u raštimanom mehanizmu.
Paranoja u režimskim redovima je
potpuna, strah od zamjeranja Dodiku ogroman, a pogled na drugu stranu, na kojoj
se nalazi takozvani Savez za promjene, ispunjen je razočarenjem, jer opozicija
djeluje podjednako raštimano kao i Glavni Orkestar.
Takozvani Savez za promjene na
okupu drže novinarski izvještaji i par sastanaka oko uspostavljanja vlasti na
bh. niovu, dok on suštinski ne postoji. Najpreciznije bi se mogao opisati kao
floskula, koju inercija oktobarskih izbora još uvijek drži u medijskim
izvještajima.
Navedene činjenice samo manjim
dijelom osvjetljavaju paradoksalnu situaciju da je Režim, koji je izdahnuo,
mnogo aktivniji, pa i efikasniji od tzv. Saveza, koji bi trebalo da bude
nadolazeća snaga.
Paradoks je i da Režim uspijeva
da okruni SDS/PDP/NDP u brojnim lokalnim zajednicama, u kojima te stranke drže
vlast, dok tzv. Savez ne uspijeva nigdje da zada SNSD/DNS/SP bilo kakav jači
lokalni udarac.
Vrh Režima svjestan je da, uprkos
snažnom otporu, gotovo sigurno ulazi u situaciju „Čekića i Nakovnja“ i pokušava
to sriječiti svim sredstvima ili bar ublažiti „totalno opkoljavanje“.
O čemu se radi? SDS/PDP/NDP
kontroliše dvije trećine opština u RS, a djeluje izvjesnim da će te stranke
sastaviti vlast i na nivou BiH.
Kada se to desi, Režim će biti
opkoljen i naći će se između bh. Čekića i lokalnog Nakovnja, što bi mogla biti
neizdrživa situacija. „Napad“ sa ta dva nivoa, Režim ne bi mogao izdržati.
Upravo zbog toga, Režim pokušava
uzdrmati i srušiti što više lokalnih vlasti koje kontrolišu njihovi politički
protivnici i napraviti što jaču „Mažino liniju“, kako bi se odbranio.
Pošlo im je to za rukom u Srpcu,
Gradišci, Vlasenici; Sada je na redu Šipovo, a u Kotor Varoši SNSD je spriječio
promjenu svog načelnika. Talasa se snažno i u Doboju i u svim navedenim
mjestima snage Režima su u punoj ofanzivi.
Ruku na srce, nije im ni veliki
problem biti u ofanziivi, budući da organizovana odbrana, sem u Doboju, ni ne
postoji. U stvari, niko ni ne pokušava da se odbrani od ataka Režima, a lokalne
vlasti koje čine stranke tzv. Saveza za promjene prepuštene su same sebi.
Gradiška, koja je u političkom
smislu, jedna od najvažnijih strateških opština, predana je bez ispaljenog
metka „branilaca“, a vrh SDS-a nije prstom mrdnuo da pomogne Zoranu Latinoviću.
Poražavajuće po tu stranku je da
im vlast ruše njihovi članovi, ali tu smo već na polju „kukavičijih jaja“ i
onih koji su ih postavili. I koji za to ne snose nikakvu odgovornost u stranci
(neki od „jaja“ su čak dobili funkcije).
Sada svjedočimo situaciji da se
Latinović brani režimskim sredstvima i opstrukcijom formiranja nove skupštinske
većine, što je ispod svakog nivoa. Jer SNSD ima čvrstu skupštinsku većinu.
Ni PDP nije pomogao Latinoviću
(koji je mnogo pozitivnog napravio u Gradišci), a njihova alavost za funkcijama
i dovela je do osipanja skupštinske podrške načelniku opštine.
I Srbac je srušen SDS-ovim
rukama, kao i Vlasenica.
Osim što ne brane sopstvene
lokalne prvake, SDS ni ne pokušava uzdrmati SNSD u opštinama gdje ima tu
mogućnost otvorenu. Kao što je Foča.
Tu su SDS i SNSD u koaliciji i
SDS ne želi ni po koju cijenu praviti drugu sa strankama iz „Saveza“.
Ovakvo djelovanje nije politika,
to je anarhija.
Potpunu konsternaciju izaziva činjenica
da stranke tzv. Saveza ni otvorenu zloupotrebu republičkih institucija, koje se
koriste za promjenu vlasti u lokalnim sredinama, ne kritikuju, niti se bore
protiv toga. Istina, ponekad ponešto promrmljaju, ali, mahom, ćute, jer nema
voljnih niti dobrovoljnih da se snažnije zauzme protiv takvih pojava.
Politička nekreativnost (da ne
kažem nešto teže) stranaka tzv. Saveza već se može okarakterisati istorijskom i
nepromjenjivom.
Mjesecima Režim od Šefika Džaferovića
pravi spektakl i političku platformu na kojoj istrajava.
Mjesecima Mladen Bosić i Mladen
Ivanić nisu učinili ama baš ništa da amortizuju te udare, koji, u političkom
smislu, nisu bezazleni. A ni u bezbjednosnom (pod ovu firmu ide i Doboj).
Dvojac čak nije učinio ni napor
da sazna ko Mirsadu Kebi, poštaru Dodikovih ambicija da onemogući formiranje
Savjeta ministara, dostavlja desetine hiljada dokumenata? I da li se to čini iz
vlasti RS? I da li to čine uposlenici Republičkog centra za istraživanje rata,
ratnih zločina i traženje nestalih lica? I ako to čine, da ih upitaju zbog čega
to oni, u ime RS, ne čine, već delegiraju Kebu? I ako je to tačno, da li je to
ponižavanje i najogavnija zloupotreba srpskih žrtava od srpskih vlasti i
stranaka?
Takve
odgovore nećete dobiti od Bosića i Ivanića. Jer ih ne znaju, niti ih
interesuju. Jer im nije palo na pamet, jer su na odmoru, jer imaju preča posla,
jer Demokratska fronta čini sve da oni (p)ostanu dio vlasti na bh. nivou, što implicira
da sami za sebe ništa ne moraju učiniti…
Osim
što su mogli saznati ko filuje Kebu kao baklavu, Bosić i Ivanić mogli su osmisliti
i poneki kontraudar, a najlogičniji bi bio smjena Ranka Škrbića sa pozicije
ambasadora u Srbiji.
Takav
potez teško bi uzdrmao Dodika, zbog Škrbićevog monstruozno kriminalnog
begraunda, i pritisak javnosti bi bio prenesen na Režim. Uz to, on bi značio promjenu i da su oni, koji su promjene obećali, spremni i da ih ostvare. Škrbić je mogao (i još može) za Savez značiti ono što je Miroslav Mišković i njegovo stavljanje pod udar zakona značio za Aleksandra Vučića. Ali takav ofanzivni politički potez nezamisliv je za narečene zbog Ivanićevog kukavičluka i prevrtljivosti i Bosićeve inertnosti.
Moglo bi se nabrajati unedogled;
Ne vrijedi.
Jasno je da su i Ivanić i Bosić
potpuno pogrešno shvatili neophodnost promjena u društvu, doživljavajući tu
potrebu kao mogućnost za ostvarenje ličnih ambicija, izvan čega ih malo šta
interesuje.
Ivanić u poziciji člana Predsjedništva
vidi izvanrednu priliku liječenja sopstvenih frustracija i ostvarenja snoviđenja
o sebi kao značajnom političaru, što neće postati ni nakon milion mandata. Zato
što njegove dubioze, koje su direktna posledica preplitkih političkih koncepata
i pretankih sposobnosti, ne bi mogla zadovoljiti ni pozicija predsjednika
Svemira.
Bosić je sve snage i ukupno
političko djelovanje podredio reizboru na poziciji predsjednika SDS-a. To je
apsurd i uzaludno trošenje/bacanje vremena, jer SDS i nema drugog kandidata sem
njega za to mjesto.
Opravdanje za čelnike tzv.
Saveza ne može se tražiti u činjenici da su oni „manje loše rješenje“ od Režima
i da bi promjena vlasti u RS donijela povećanje kapaciteta slobode svakog pojedinca
i smanjenje kapaciteta pljačke resursa, koja i dalje traje. Jer to nije
dovoljno.
Ovdje se mora pristupiti
korjenitim promjenama; prije svega Promjeni svijesti pojedinca/kolektiviteta,
za šta, očito, stranke tzv. Saveza nisu kapacirane. Uopšte.
Mora se tražiti Treći Put!
