piše: Slobodan
Vasković
Potrošiti sat i
po na nastup/monolog Aleksandra Vučića i nije baš bačeno vrijeme, zbog
činjenice da je riječ o osobi koja ima plebiscitarnu podršku građana u Srbiji.
Problem je kada
premijer Vučić taj sat i po potroši pričajući štošta, a da nije rekao gotovo ništa.
Izvan tog Gotovo Ništa, tek je nekoliko konkretnih stvari, od
kojih je najkonkretnija targetiranje nedeljnika “Vreme” kao neprijatelja (“Od
25 tekstova, 24 prljava su protiv mene”).
Vučić je tako nastavio svoj pohod na sve one koji drugačije
misle i koji ne žele stvari u Srbiji gledati njegovim hiperoptimističnim očima.
Čiji su pogledi veoma staklasti.
Vučić, nažalost, ne vidi i nikako ne shvata da njegovo
najjače oružje nije u centralizaciji na kojoj insistira i posvećeno je gradi,
već u sabornosti, prihvatanju mnoštva različitih ideja, kreacija i
sinhronizovanog djelovanja.
Neće to ni vidjeti i on nije taj koji će Srbiju izvući iz
krize. On zalud troši vrijeme kompletne nacije.
Vučić,
ma koliko se pozivao na Nikolu Pašića, nije mu ni blizu, kao ni Milošu
Obrenoviću. On je bio i ostao naslednik/nosilac politike Vojislava Šešelja.
Pomenuo
je Plan za Srbiju, a iz Plana nije ništa “izvadio”. Jer nema ništa.
Beograd
na Vodi, Željezara, Azotara, FAP…, sve projekat do projekta, bez ijedne
konkretne riječi o njima. Bez ijedne cifre. Postotka.
Jedino
konkretno je zaduženje od MMF-a i maglovito, ali sigurno povećanje cijene struje
u Srbiji. (Sa Komšinicom će zato sledeći put razgovarati u mraku. Štednja.)
Da
Srbija dalje tone u jednoumlje dokaz je i najava predstavljanja Plana Narodu na
Mitingu.
Gazimestan
je bio loš, ali Vučić iz toga nije naučio ništa. Ubijeđen je da će repriza biti
bolja. Vara se.
Narciosoidnost
neće izvući Srbiju, još manje Miting, makar bio milionski.
Vučić
je svoj najveći protivnik i to je matrica na kojoj će se odvijati većina
događaja u Srbiji u vremenu koje dolazi.
Vučić
je, u skladu sa svojom politikom “unutra oštro, vani meko”, očekivano podržao
integritet BiH, Dejtonski sporazum i Republiku Srpsku.
Tu
se već distancirao od politike Milorada Dodika, ali nije htio da ga do kraja
demolira, pa je dozvolio mogućnost “dogovora svih naroda”, ne zaboravljajući da
locira “treći entitet” na teritoriju Federacije BiH.
