Piše: Slobodan Vasković
„Drina Lopina“, kako Nebojšu Drinića zovu u Banjaluci, trenutno je najbliži saradnik odlazećeg gradonačelnika Draška Stanivukovića.
Već sam pisao o tome da su Drinić i Stanivuković prije desetak godina imali zajednički poslovni projekat, koji se, naravno, završio nesplavno. U to vrijeme mlađahni Stanivuković je otvorio autopraonu, u kojoj je zaposlio Drnića.
Uvidjevši da se od poštenog rada ne mogu zaraditi milioni, dvojac stavlja katanac na bravu auto praone i baca se u političke vode. Stanivuković je 2020. godine uspio da proda Banjalučanima priču o mladom poštenom dečku koji će donijeti promjene.
Poslije samo godinu dana od dolaska na funkciju gradonačelnika, pokazalo se da je Stanivuković gora pošast čak i od Igora Radojičića. Zapravo, sa današnje vremenske distance djeluje da su Radojičić i njegov tada najbliži saradnik Srđan Amidžić kriminalci u pokušaju u odnosu na Stanivukovića i Drinića.
Drinić je u prve tri godine Stanivukovićevog gradonačelničkog mandata otimao i šakom i kapom. Poznato mi je da je kupio dva stana u Banjaluci i jedan u Beogradu. Osim toga, u većini građevinskih firmi koje izvode radove za Grad Banjaluku Drinić ima svoje kamione i bagere. To se prije svega odnosi na firmu „Građenje Đurić“, čiji vlasnik je Ilija Đurić.
Najnovija Drnićeva poslovna investicija je otvaranje restorana „Veranda“ u centru Banjaluke. Drinić je u taj biznis investirao nekoliko stotina hiljada KM.
Kao formalni vlasnik tog restorana vodi se Vinka Štrbac, dok je stvarni vlasnik Drnić.
Vinka Štrbac je član uže porodice Saše Štrpca.
![]() |
Saša Štrbac )iza Drine Lopine) |
On je vlasnik banjalučkog kafića „Kings“, a u posljednje vrijeme često se pojavljuje na skupovima PDP-a, po pravilu u blizini Nebojše Drinića.