Piše: Slobodan Vasković
1.
Pocesi sređivanja stanja u BiH koji uveliko traju će se dodatno ubrzati.
Sve ispod toga bilo bi pravo iznenađenje, nakon posjeta vrha NATO i Džejmsa O’Brajena, Pomoćnika američkog državnog sekretara Entonija Blinkena za evropske i evroazijske poslove, Bosni i Hercegovini.
2.
Što se tiče NATO, BiH je u zoni Alijanse i tu neće biti nikakvih promjena niti će one biti dozvoljene. Može se jedino očekivati ubrzanje ulaska BiH u NATO.
3.
Važno je istaći i da su ove posjete pokazale da su SAD preuzele, neprikosnoveno, vodeću ulogu u ubrzanju procesa sređivanja stanja u BiH i dovođenje države u stanje funkcionalnosti iz višedecenijske agonije disfunkcionalnosti.
4.
Nisu, bez sumnje, SAD “otele” tu poziciju, već se na njoj nalaze u dogovoru sa zemljama EU.
5.
O’Brajen je bio nevjerovatno otvoren i bez ikakvog ustezanja i uvijanja ukazao na Bakira Izetbegovića i SDA, Milorada Dodika i SNSD i Dragana Čovića i HDZ, kao glavne smetnje napretku BiH na bilo kom polju.
6.
Čović je, tako, stavljen u istu ravan sa Izetbegovićem i Dodikom gdje mu, objektivno i jeste mjesto, iako je, kada su procesi tek krenuli, imao priliku da se jedini izvuče bez većih oštećenja po sopstvenu političku poziciju.
Sada je to već za Čovića zauvijek propuštena šansa i nikakva arogancija kojoj je sklon neće ga spasiti od političkog potonuća i uklanjanja sa političke scene u BiH.
7.
O’Brajen je, bez ikakve rezerve, takastivno odbacio sve Dodikove “narative o BiH” - od secesije do nezavisnosti u okviru Dejtona, kao neprihvatljive i rušilačke, tako da će svaki dalji postupak autokrate iz RS u tom pravcu imati izuzetno teške posljeice po njega. U to nema nikakve sumnje, kao što nema sumnje da isto važi i za Izetbegovića i Čovića.
8.
Težak Šamar dobila je i “Trojka”, jer je “Sporazum iz Bakinaca” okarakterisan kao “izuzetno manjkav”, a oni su prihvatili da ga sprovedu.
U tom Sporazumu su, da podsjetim, predviđene i promjene stranih sudija u Ustavnom sudu BiH, što je ocijenjeno neprihvatljivim i o čemu je O’Brajen posebno govorio, dajući punu podršku Ustavnom sudu BiH.
9.
Isto tako, SAD su, odbacujući “Bakinački Sporazum” odbacile i novi Izborni zakon na način na koji je predviđen tim papirom.
To, praktično, znači da se očekuje od Kristijana Šmita, visokog predstavnika za BiH, da ne oklijeva predugo i nametne tehničke izmjene Izbornog zakona kako bi glasovi birača bili zaštićeni, kao i njihobvo pravo da biraju, a što im je u nekoliko izbornih ciklusa, posebno na izborima 2022. bilo uskraćeno.
10.
OHR i visoki predstavnik dobili su snažnu podršku, kao institucije međunarodne zajednice zadužene za očuvanje Dejtonskog sporazuma, a nedvosmilenu podršku je dobila i mogućnost korištenja Bonskih ovlaštenja.
11.
O’Brajan je razbio i lažne spinove o tome da ambasador SAD u BiH Majkl Marfi vodi svoju ličnu, a ne politiku SAD-a u BiH, tako što je u nekoliko navrata ukazao na njegovo snažno djelovanje u proteklom periodu. Uz odlikovanje koje je Marfi za svoj rad nedavno dobio od predsjednika SAD-a Džoa Bajdena, svi ti spinovi za domaću upotrebu su se pokazali bezvrijednim i ništavim.
12.
Nema dileme da će i Izetbegović i Dodik i Čović pokušati uzvratiti O’Brajenu, ali svaki njihov postupak samo će ih još dublje gurnuti na marginu političkih događaja. I ubrzati njihovo uklanjanje.
Suštinski, Izetbegović je već na političkoj deponiji, Dodik nezadrživo juri ka njoj, a u punom trku je od danas i Čović.
To je situacija koju ni jedan od njih trojice nije u mogućnosti da promijeni, ma šta učinili.
13.
SAD su odlučile da procese sređivanja stanja u BiH dovedu do kraja i ne vidim nikakvu mogućnost da ih pomenuta trojica u tome spriječe.
14.
Što se tiče “Trojke” krajnje je vrijeme da njihova “fascinacija” samima sobom prestane, jer dosad nisu uspjeli nikoga fascinirati, a broj političkih grešaka koje su počinili je prevelik.
Naravno, ništa od svega navedenog neće biti gotovo “dok se lupi dlan o dlan”, ali će biti gotovo i to je ono što je najbitnije.
15.
Procesi su dobili na akceleraciji i, kako sam to navodio u niz navrata, oni su nezaustavljivi i nepromjenjivi. U njima su Izetbegović, Dodik i Čović dio problema, a ne dio rješenja i to je nepromjenjiva činjenica.
P.S.
Dodik je stavove SAD-a koje je prezentovao O’Brajen vrlo teško podnio; Izvrijeđao je najstrašnije O’Brajena čime je, uobičajeno, pokazao nemoć i bijes kao posljedicu te nemoći.
Dodik je svjestan da se nije uspio nametnuti kao sagovornik, što je pokušavao na sve načine, jer je to bila jedina šansa da pokuša opstati na političkoj sceni. Zaludan posao koji rafali uvreda ne mogu prikriti.
