Piše: Slobodan Vasković
1.
Telefoni Ranka Debeveca su otključani; Vade se informacije iz njih.
Prema svim najavama koje imam, izazvaće novi zemljotres. (Prvi je bio kada je uhapšen).
Debevec je funkciju predsjednika Suda BiH pretvorio u Kešmašinu. Koja mu je donijela milione.
Moram podsjetiti da sam već objavio da je tražio od Mladena Lučića, člana narkobande Nenada Nešića, četiri miliona evra za oslobađajuću presudu Dodiku u procesu koji se protiv političkog komesara Sekte vodi pred Sudom BiH zbog nesprovođenja odluka visokog predstavnika za BiH.
Desilo se to u Malagi, a sve sam detaljno pojasnio u nekoliko tekstova, posebno u “Debevec Kup u Malagi - Finale nakon kojeg je ‘ispao’ sa slobode”.
Međutim, došao sam do nekoliko novih, nimalo beznačajnih, detalja.
Lučić je prihvatio zahtjev Debeveca - da mu se isplati četiri miliona evra za oslobađajuću presudu Dodiku.
Prije nego je prihvatio bilo je mnogo cjenkanja.
Lučić je krenuo sa ponudom od četiri miliona KM, što je Debevec odmah odbio. Lučić je krenuo da licitira, ali Debevec mu je saopštio - “To će vas koštati četiri miliona evra. Uzmi ili ostavi.”
Nakon toga, Lučić se vratio iz Malage u Istočno Sarajevo “na konsultacije”; Ponuda Debeveca je prihvaćena - četiri milliona evra za oslobađajuću presudu. I to da mu se donesu u njegov stan u Malagi u kešu.
Ako ćemo pošteno, Debevec za kriminalnu radnju oslobađanja Dodika nije tražio previše. Možda mu to bude “olakšavajuća okolnost” na suđenju.
2.
Novac za dnevne potrebe Debevec je zarađivao odlukama o nepritvaranju brojnih kriminalaca. Među njima je i poznati narkodiler Tomo Petrović, koji je pobjegao u zemlje Šengena.
Istražujem koliko je Petrović plaćao Debevecu po odluci o nepritvaranju; Neki od izvora tvrde da je to 10.000 evra, ali je premalo. Radiću dalje na tome.
Dok ne saznam tačnu cifru, da navedem da se Debevec sa Duškom Bogojević, advokaticom Petrovića, dogovorao sve u poznatom ugostiteljskom objektu “Bob” u Miljevićima, u Istočnom Sarajevu.
Nekim od sastanaka prisustvovao je i Petrović; Da bi isplatio Debeveca.
Bogojevićeva je član VSTS BiH. Bila je, uz Sanina Bogunića, njegovo najjače uporište u VSTS BiH.
3.
Bogunića je “ukovao” u VSTS Ljiljanko Palac, hercegovački tajkun, kojeg tek čekaju teški dani.
Palac je, da podsjetim, preko Debeveca “sredio” da Zdravko Mamić Maminjo ne bude izručen Hrvatskoj, gdje je presuđen zbog kriminalnih radnji.
Samo naivni mogu povjerovati da je uzeo za ovaj “proces” jedino sat vrijedan petnaest hiljada evra. Sat je jagoda na šlagu, a gdje su i koliki “šlag” i “torta”, pred nama je.
Tužilac, tačnije Oslobodilac, u predmetu “Maminjo” bio je Oleg Čavka.
On je u kriminalnoj pravosudnoj ergeli Palaca još iz vremena kada je bio navodni tužilac u Kantonalnom tužilaštvu Kantona Sarajevo.
Palac je “nesebičan” - još tada mu je, Čavki, napravio kuću u Gradcu, sve sa bazenom.
Kad god bi šta Palacu zatrebalo, podsjetio bi Čavku da nema “besplatnog kupanja”.
Čavka je bio tužilac i u predmetu “Diploma”, gdje je junak “jedne knjige” Osman Mehmedagić Osmica.
Da ne bude zabune, ne tvrdim da je Osmica pročitao ijednu knjigu, ko bi u to povjerovao, ali knjige sa njegovim “položenim” ispitima su prrepravljane, dopisivane, cijepane. Prave kupusare.
Tu na scenu stupa Ljiljanko: On donosi odluku da Čavka “uspava Diplomu”, a da njemu Osmica izda dokument o bezbjednosnoj provjeri za poslove Palaca vezane za transport oružja i municije.
Takve firme nema bez bezbjednosne provjere, a bezbjednosne provjere nema bez Osmice, te je sve lako dogovoreno.
Sastanak je dogovoren kod Palaca, u domu njegovom, sve je utanačeno do detalja. Sastanku je prisustvovao i Debevec
Palac je “na ruci” imao i notornog Milana Tegeltiju sa kojim je dosta toga zaradio, ali o tom potom.
Važnije je sada navesti da je Tegeltija bio u vrlo bliskim vezama sa Palacem, a plan je bio da se Čavka imenuje na poziciju zamjenika Glavnog tužioca. (U to vrijeme, na funkciji je bila Gordana Tadić).
Plan je bio da na jednom konkursu niko ne prođe, a drugi da bude siguran prolaz za Čavku.
Sve je palo u vodu, jer je Tegeltija smijenjen.
Dodatak
Da napišem koju riječ i o neuspješnom sastanku predstavnika stranaka koje čine vlast na državnom nivou.
Dodik i Čović su uspjeli kupiti vrijeme kako bi spriječili Kristijana Šmita da nametne tehničke izmjene Izbornog zakona koje im nikako ne odgovaraju.
Pripadnici “Trojke” (Nermin Nikšić, Elmedin Konaković i Edin Forto) ispali su pravi klenovi. Iskreno, potpuno očekivano.
Konaković je čak pokušao da bude veći “optimista” od Čovića; Umjesto toga, samo je potvrdio sopstvenu političku površnost. Njegova pacerska egzaltiranost i oduševljenost Dodikovim “pomirljivim” izjavama postaje već iritantna.
Ne po mene, jer sam svjestan da Dodik, i kada je politički najslabiji, “pojede” pet konakovića da “ubije” vrijeme.
Dodatak 1
Dodik je, 27.02., posjetio Andriju Mandića, predsjednika skupštine Crne Gore.
To je dio Dodikove turneje koja je krenula u Minsku, nastavljena u Kazanju, pa potom u Podgorici, a čiji je cilj da se nametne kao vođa svih Srba na Bijelom Svijetu.
Nimalo dobra poruka zvaničnom Beogradu.
Dodik, iako teško uzdrman, ostaje sprman na svaku vrstu dogovora protiv Strba, a pokušaj da se predstavi kao “vođa svih Srba na Bijelom Svijetu” samo je nova maska za njegovo ekstremno toksično djelovanje protiv interesa Srba i to kompletnog naroda.
