 |
| Goran Glamočanin i Miodrag Bajić |
SLOBODAN VASKOVIĆ
NOVINAR/BLOGER
Ponedjeljak, 08.03.2021. godine
VISOKI SUDSKI I TUŽILAČKI SAVJET BOSNE I HERCEGOVINE
KANCELARIJA DISCIPLINSKOG TUŽIOCA
Na osnovu odredbe člana 64. stav 2. Zakona o visokom sudskom i tužilačkom savjetu Bosne i Hercegovine, podnosim sljedeću
PRITUŽBU
I
Protiv Miodraga Bajića (zamjenik glavnog republičkog tužioca - specijalni tužilac) i Gorana Glamočanina (republički tužilac), zaposlenih u Posebnom odjeljenju za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske, zbog disciplinskog prekršaja nemar u vršenju službenih dužnosti i disciplinskog prekršaja neopravdano kašnjenje u provođenju radnji u vezi s vršenjem dužnosti tužioca, koji disciplinski prekršaji su propisani odredbama člana 57. tačke 8. i 9. Zakona o visokom sudskom i tužilačkom savjetu Bosne i Hercegovine.
Obrazloženje
Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske je dana 25.01.2019. godine dostavio Posebnom odjeljenju za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske Izvještaj o preduzetim mjerama i radnjama koje se odnose na izuzimanje relevantne dokumentacije u vezi sa poslovanjem EFT „Rudnik i Termoelektrana Stanari“ d.o.o. Stanari. Tim izvještajem je obuhvaćen Petar Đokić, ministar energetike i rudarstva u Vladi Republike Srpske. On je, u navedenom svojstvu, dana 21.07.2016. godine izmijenio Pravilnik o visini koncesione naknade i bankarskim garancijama u oblasti elektroenergetike, energenata, rudarstva i geologije, čime je oštetio budžet Republike Srpske za cca. 10 miliona KM. Kao protivuslugu za tu kriminalnu aktivnost, Petar Đokić je od povlaštenog koncesionara dobio stan u Beogradu. Kao dokaz da je pomenuti izvještaj dostavljen pomenutom tužilaštvu, u prilogu ove pritužbe Vam dostavljam odgovor Republičkog javnog tužilaštva broj IT-20/19 od 11.09.2019. godine.
Po prijemu pomenutog izvještaja i formiranja predmeta, specijalni tužilac Miodrag Bajić je za postupanje u tom predmetu zadužio republičkog tužioca Gorana Glamočanina. Prema mojim informacijama, republički tužilac Goran Glamočanin od tada do danas nije preduzimao radnje u tom predmetu. Za svo to vrijeme, specijalni tužilac Miodrag Bajić nije preduzeo apsolutno ništa kako bi uticao na postupajućeg tužioca da obavljao svoj posao. Upravo suprotno, informacije kojima raspolažem govore da je specijalni tužilac Miodrag Bajić planski dodijelio pomenuti predmet republičkom tužiocu Goranu Glamočaninu, pošto su prethodno postigli dogovor da se u tom predmetu službeno ne podiže optužnica, sve dok specijalni tužilac Miodrag Bajić ne dobije za to usmeni nalog od Milorada Dodika. Cilj takvog postupanja je da Milorad Dodik, kao predsjednik političkog subjekta Savez nezavisnih socijaldemokrata, dobije efikasan mehanizam za kontrolu Petra Đokića, koji je ujedno predsjednik Socijalističke partije Republike Srpske i ministar u Vladi Republike Srpske.
Odabir Gorana Glamočanina kao postupajućeg tužioca nije bio slučajan. Upravo je taj tužilac poznat kao najlojalniji u izvršavanju političkih diktata koje izda Milorad Dodik. Ovdje ću podsjetiti da je taj tužilac vodio čuveni predmet „Dva Papka“ iz 2014. godine. Umjesto da podigne optužnicu protiv Željke Cvijanović, zbog kupovine dva narodna poslanika, on je izdao naredbu da se izvrši pretres prostorija portala „Klix.ba“.
Navedeni nerad specijalnog tužioca Miodraga Bajića i republičkog tužioca Gorana Glamočanina je doveo do toga da poslije dvije godine od formiranja predmeta nije podignuta optužnica protiv Petra Đokića. Umjesto te zakonom propisane radnje, republički tužilac Goran Glamočanin je van tužilačkog spisa napisao optužnicu protiv Petra Đokića, kako bi istu imao pripremljenu za slučaj da od specijalnog tužioca Miodraga Bajića i Milorada Dodika dobije nalog za „obrađivanje“ Petra Đokića.
Smatram da su navedenim nepostupanjem, u periodu od dvije godine, specijalni tužilac Miodrag Bajić i republički tužilac Goran Glamočanin učinili disciplinski prekršaj propisan odredbom člana 57. tačka 9. Zakona o visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine.
Pored toga, smatram da su isti postupili protivno tački 5.5. Kodeksa tužilačke etike, kojom je propisano da tužilac obavlja svoju funkciju na efikasan i zakonit način, u razumnom roku.
II
Protiv Miodraga Bajića (zamjenik glavnog republičkog tužioca - specijalni tužilac), zaposlenog u Posebnom odjeljenju za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske, zbog disciplinskog prekršaja upuštanje u aktivnosti koje su nespojive sa dužnostima tužioca i disciplinskog prekršaja ponašanje u sudu ili tužilaštvu i izvan suda ili tužilaštva koje šteti ugledu tužilačke funkcije, koji su propisani odredbama člana 57. tačke 16. i 22. Zakona o visokom sudskom i tužilačkom savjetu Bosne i Hercegovine.
Obrazloženje
Specijalni tužilac Miodrag Bajić se van službenih prostorija Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske ponaša na način koji šteti ugledu tužilačke funkcije. On je čest gost kontroverznih ugostiteljskih objekata, u kojima često sjedi u društvu lica iz kriminalnog miljea. Jedan od tih ugostiteljskih objekata je „Kajak“, banjalučki restoran u vlasništvu kontroverzne porodice Radišić. Najpoznatiji član te porodice je Mile Radišić (nadimak Klen), koji je ujedno i kum Milorada Dodika.
Mile Radišić Klen je odslužio trogodišnju kaznu zatvora zbog malverazacija sa akcijama preduzeća „Medicinska elektronika“, a nakon toga je nastavio sa različitim kriminalnim radnjama. Napominjem da je prije samo nekoliko dana Draško Stanivuković, novi gradonačelnik Banjaluke, javnost upoznao sa tim da je porodica Radišić pomenuti mafijaški objekat „Kajak“ izgradila na zemljištu u vlasništvu Grada Banjaluka.
Pored toga, specijalni tužilac Miodrag Bajić je čest gost skupova koje organizuju političke partije, što je nedopustivo. U prilogu ove pritužbe Vam dostavljam fotografiju, na kojoj se jasno vidi (prvi s desna) specijalni tužilac Miodrag Bajić, u društvu Gorana Selaka (narodni poslanik i predsjednik političke partije Socijalistička partija Srpske), Andree Dorić (narodni poslanik i generalni sekretar političke partije Socijalistička partija Srpske) i Vlade Đajića (narodni poslanik i predsjednik Gradskog odbora Saveza nezavisnih socijaldemokrata). Pijančenje i slikanje sa političarima itekako narušava ionako narušeno povjerenje građana u političku nepristrasnost nosilaca pravosudnih funkcija. Da paradoks bude veći, u vrijeme nastanka pomenute fotografije Goran Selak i Andera Dorić su bili visoki funkcioneri do tada jedinstvene Socijalističke partije Republike Srpske, na čijem čelu se tada (i sada) nalazio Petar Đokić. Radi se o istom Petru Đokiću protiv kojeg su specijalni tužilac Miodrag Bajić i republički tužilac Goran Glamočanin trebali da podignu optužnicu, a što još uvijek nisu učinili.
Smatram da je specijalni tužilac Miodrag Bajić na navedeni način postupio suprotno: 1) tački 1.2. Kodeksa tužilačke etike, kojom je propisano da tužilac ne smije imati neprikladnih veza sa zakonodavnom i izvršnom vlasti, niti dozvoliti uticaj sa njihove strane, tako da javnost mora imati predodžbu o nepostojanju takvih veza ili uticaja; 2) tački 1.4. Kodeksa tužilačke etike, kojom je propisano da tužilac promoviše visoke standarde tužilačkog ponašanja u cilju jačanja povjerenja javnosti u pravosuđe; 2) tački 2.1. Kodeksa tužilačke etike, kojom je propisano da se tužilac ponaša u tužilaštvu i van tužilaštva, na način da održava i unapređuje povjerenje javnosti i ostalih učesnika u postupku u njegovom nepristrasnost kao i pravosuđa u cjelini; 3) tački 2.2. Kodeksa tužilačke etike, kojom je propisano da se tužilac ponaša, u svojim privatnim i službenim poslovima, na takav način da prilike koje bi iziskivale njegovo izuzeće, svede na najmanju moguću mjeru; 4) tački 2.2.1.a Kodeksa tužilačke etike, kojom je propisano da tužilac može učestvovati u građanskim, dobrotvornim i vjerskim aktivnostima, pod uslovom da izbjegava svaku aktivnost ili vezu koja bi se mogla nepovoljno odraziti na njegovu nepristrasnost ili bi ga mogla omesti u vršenju tužilacke funkcije; 5) tački 2.2.3.b Kodeksa tužilačke etike, kojom je propisano da tužilac neće prisustvovati političkim skupovima i manifestacijama; 6) tački 2.2.4. Kodeksa tužilačke etike, kojom je propisano da se tužilac uzdržava od ponašanja koje bi moglo kod javnosti izazvati utisak da je politički aktivan; 7) tački 4.2. Kodeksa tužilačke etike, kojom je propisano da se tužilac ponaša na način da afirmiše povjerenje javnosti u integritet pravosuđa i tački 4.6.a Kodeksa tužilačke etike, kojom je propisano da se tužilac treba uzdržavati od posjećivanja onih mjesta za koja postoji sumnja da su mjesta odvijanja kriminalne aktivnosti ili da ih posjećuju lica koja bi mogla biti uključena u kriminalne aktivnosti.
Na kraju, moram istaći da je moj motiv za podnošenje ove pritužbe promjena rukovodstva VSTS-a. Ranije rukovodstvo VSTS-a, na čelu sa „potkovanim“ Milanom Tegeltijom, na sve je načine štitilo tužioce koji su skloni korupciji i nedoličnom ponašanju. Međutim, novo rukovodstvo VSTS-a, za sada samo u naznakama, pokazuje da je spremno da se „obračuna“ sa nosiocima pravosudnih funkcija poput specijalnog tužioca Miodraga Bajića i republičkog tužioca Gorana Glamočanina. Stoga predlažem da Kancelarija disciplinskog tužioca postupi po ovoj pritužbi, te da podigne disciplinsku optužnicu protiv pomenutih lica.
Sa poštovanjem!
