Vučić je hladnokrvno izbjegao sve Dodikove zamke i neutralisao njegove nasilne pritiske, pozivajući, nakon sastanka, na punu suzdržanost.
"Mi pozivamo sve naše ljude koji stoje iza mene da pokažu punu uzdržanost, da ne reaguju prenagljeno, u skladu sa interesima Srpske, Srbije i BiH, da damo sve što možemo da se sačuva mir i stabilnost", rekao je Vučić.
Istakao je da bi bilo kakav sukob značio "ekonomski krah i kraj za sve nas, kraj dobre budućnosti za sve nas".
"Pokušajmo da pozovemo sve aktere na smirivanje tenzija i poštovanje Dejtona", rekao je Vučić.
piše: Slobodan Vasković
1.
Sastanak lidera stranaka iz RS održan sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem pokazao je da Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH i predsjednik RS Željka Cvijanović nisu sposobni okupiti iste te lidere u Banjaluci.
Jednostavnije rečeno, nisu više u stanju da upravljaju u potpunosti svim procesima u RS, a u BiH nikako.
2.
Političku slabost, što jeste nemogućnost zajedničkog okupljanja, pokušali su sakriti guranjem Srbije u unutrašnje stvari BiH, od čega se Vučić i prije sastanka diskretno ogradio, ističući da se neće miješati u unutrašnja pitanja BiH. Isto je, na dan sastanka, podvukao Nikola Selaković, generalni sekretar predsjednika Srbije.
Nakon sastanka, Vučić je to vrlo jasno potvrdio.
3.
Političku slabost, u suštini znači da, prije svega, opozicione partije ništa (s punim pravom) ne vjeruju Dodiku i Cvijanovićevoj, da nisu spremni na Dodikove poteze haosa bez ikakvog cilja, koji za posledicu imaju dalje devastiranje RS i njenih slomljenih institucija, lider SNSD-a dodatno je pokušao kompenzovati radikalnim intervjuima uoči samog sastanka, u kojima je, bez zazora, pokazao da njegova politika u svojoj osnovi ima samo jedan cilj: razvaljivanje BiH, ne pitajući za cijenu koju će RS platiti zbog tog nesprovodivog koncepta; Promocija tog koncepta nije od juče, niti od objavljivanja nesprovodive Deklaracije SDA, već traje godinama.
4.
Okupljanje zbog Deklaracije SDA je apsurdno, jer raspravljati o jednom stranačkom dokumentu, koji nema nikakvu politički izvršnu snagu, je bespredmetno; Posebno s apsekta da SNSD, takođe, ima nesprovodivu političku platformu iz 2015., i da tada nije bilo nikakvog okupljanja ni u Beogradu, ali ni u Ankari ili Zagrebu.
5.
Kao što okupljanja, bar najavljenih, nema ni nakon rigidnih i nesprovodivih Zaključaka Glavnog odbora SNSD-a od prije nekoliko dana, koji su odgovor na Deklaraciju SDA, a nisu poslužili kao povod za histeriju onih kojima je odgovoreno.
6.
Intervjui, prezasićeni nasilnim političkim porukama (posebno ona o nesprovodivom ujedinjenju RS i Srbije), imali su i za cilj duboko uvlačenje Srbije u probleme BiH, a da bi se to desilo trebalo je staviti Vučića u defanzivni položaj prije samog sastanka.
Otud prava poplava Dodikovih istupa uoči samog susreta, pritisak na Vučića bez presedana, sa samo jednim ciljem - da predsjednik Srbije učini ono što Dodik nije u stanju - natjera opozicione lidere da sa SNSD-om prave koaliciju na bh. nivou (bilo da napuste Savjet ministara ili, pak, da uđu zajedno sa njim u Savjet ministara - u obje varijante Dodik nastavlja sa pokušajima rasturanja BiH i štiti samo sebe, ne i narode i entitet iz kojeg dolazi), što bi bio akt izvlačenja Dodika iz duboke jame političke bezizlaznosti u koju se sam naglavačke bacio. I iz koje se sam, očito je, ne može izvući.
7.
Dodikovo djelovanje uoči beogradskog sastanka, njegov ekstremni presing na Vučića, pokazao je da on predsjedniku Srbije nije nikakav prijatelj, već samo zloupotrebljava činjenicu da Vučić ne želi da uđe u konflikt sa njim zbog funkcije koju obnaša, kako ni u simboličkoj ravni ne bi bio upoređen sa Slobodanom Miloševićem, koji je, svojevremeno, uveo sankcije RS.
8.
Vučićev bijeg od poređenja sa Miloševićem u odnosu spram RS, Dodik maksimalno zloupotrebljava, ali za napade koje trpi i sam do određene mjere snosi krivicu, jer već predugo emituje privid bezrezervne podrške Dodiku (susreti su prečesti, gotovo pa svakodnevni).
9.
Ispod radara baš i nije tako, ali ostaje činjenica da Srbija, pa i sam Vučić, jesu pomogli itekako Dodiku na poslednjim opštim izborima.
10.
Ako su očekivali zahvalnost, danas su, za nadati se, svjesni da kod Dodika ta dimenzija ne postoji, već da je uvijek, zauvijek, njegov lični interes ispred svih i svega, posebno nacionalnih interesa; Koje on spremno žrtvuje kad god mu je to potrebno.
11.
Dodikovi ataci imaju posebnu težinu, jer se dešavaju uoči odlaska Vučića u Njujork, gdje ga, prema sopstvenim riječima, očekuju teški razgovori oko Kosova; Dodik mu, svakako ne pomaže, već izjavama/pritiscima dodatno otežava te razgovore namećući BiH/RS po svaku cijenu kao više goruće pitanje od Kosova, što nikako ne ide u prilog zvaničnom Beogradu.
12.
Ova dimezija je posebna i, nema dileme, da u svemu upetljane prste ima i ruska diplomatija koja, neskriveno, po svaku cijenu, intenzivno radi na sužavanju manevarskog prostora Vučiću u pregovorima oko Kosova i dogovora sa Prištinom, Prostora koji je ionako nevelik, gotovo mikronski.
13.
Ništa je ne proširuje javno demonstrirana sposobnost Vučića da, za razliku od Dodika i Cvijanovićeve, može zajedno da okupi sve lidere srpskih partija iz RS; Ta činjenica pokazuje Vučićevu snagu pred skori sastanak sa Metjuom Palmerom, Angelom Merkel…, ali je i dvosjekli mač, jer u podtekstu nosi i moguću optužbu da uzročnik problema u BiH, sjedi u Beogradu.
14.
Vučić je hladnokrvno izbjegao sve Dodikove zamke i neutralisao njegove nasilne pritiske, pozivajući, nakon sastanka, na punu suzdržanost.
"Mi pozivamo sve naše ljude koji stoje iza mene da pokažu punu uzdržanost, da ne reaguju prenagljeno, u skladu sa interesima Srpske, Srbije i BiH, da damo sve što možemo da se sačuva mir i stabilnost", rekao je Vučić.
Istakao je da bi bilo kakav sukob značio "ekonomski krah i kraj za sve nas, kraj dobre budućnosti za sve nas".
"Pokušajmo da pozovemo sve aktere na smirivanje tenzija i poštovanje Dejtona", rekao je Vučić.
15.
Dodik je u Beogradu doživio težak poraz i u to nema nikakve dileme; Vučić je iz postavljene mu zamke (tražili su sastanak, pa sam ja pozvao) izišao neokrznut i, napokon (krajnje vrijeme je i bilo), priznao i opozicione stavove spram Dodika (razumijem sve njihove razlike), čime je dodatno lidera SNSD-a smjestio tamo gdje mu je mjesto - u BiH, da tu rješava probleme, a ne u Beogradu.
16.
Ujedno, Vučić je potpuno razdvojio probleme vezane za Kosovo i probleme u BiH, čime je demonstrirao da to jesu dva odvojena procesa i da se kao takvi i trebaju rješavati.
