piše: Slobodan Vasković
1.
Nakon pet dana Vašingtona selimo se u Sent Luis, grad u kojem je bh. dijaspora u SAD-u najbrojnija. Najmanje 70.000 izbjeglih iz BiH su se skućili u Sent Luisu.
2.
U Vašingtonu stalno imaš “raskorak” u percepciji: Sa jedne strane, grad je miran, ležeran, sve funkcioniše, ti se bez problema uklapaš, niko ne upire prstom u tebe, niti se osvrće za tobom…; Sa druge strane, nalaziš se u gradu sa najviše moći po m2 na Svijetu, gradu u kojem se donose odluke ključne po Planetu, ali ta činjenica ni na koji način ne utiče na ritam grada, niti se u njemu primjećuje; Sa treće strane, svjestan si da dolaziš iz malog siromašnog razorenog Društva, koje je sebi dozvolilo suludi projekat direktne konfrontacije sa Vašingtonom…
3.
Budimi realni, Tvorci i Izvođači tog projekta nemaju šanse. Nisu je nikada ni imali.
Ne moraš doći u Vašington da bi to znao, ali kad si već tu nije na odmet potvrditi sopstvene stavove izrečene mnogo prije.
4.
U Kongres smo ušli u velikoj koloni građana. Svi oni išli su kod svog narodnog poslanika. Stigli su iz raznih krajeva SAD-a.
Gužva na ulazu je ogromna. I u samom Kongresu. Tako je sve vrijeme zasjedanja ovog Doma. Svakog dana, svih deset mjeseci.
Građani dolaze u Kongres i u direktnom razgvoru sa poslanicima (kongresmenima) iznose zahtjeve, prijedloge, primjedbe…
Kod nas skupštine djeluju kao Maljevi protiv sopstvenih stanovnika. Svaki dolazak pred Skupštinu karakteriše se u rasponu od potencijalnog kršenja javnog reda i mira do potencijalne obojene revolucije.
5.
Vašington je pokazao kako pravi, moćni, sistem funkcioniše i da funkcioniše. Bez zastoja. Nenaviknutom na to, sve djeluje nestvarno.
Nije riječ o fascinaciji, već spoznaji da je ljudima ovdje stalo da sistem radi, da se bore da bude što efikasniji, da neće pobjeći ni od jednog vašeg pitanja, ma koliko ono neprijatno bilo, da će braniti svoja uvjerenja, svoj način života vrlo postojano, a da, pri tom, ni jedan jedini put neće ugroziti vaše pravo na stav ili ga na bilo koji način difamirati…
6.
Zakasniti na sastanak znači uvrijediti. Niko ne kasni. Ni domaćini, ni mi.
7.
Ulazak u Muzeje je besplatan.
“Newseum” u svojih šest spratova čuva sva izdanja. I brojne materijalne dokaze događaja koji su uticali na svjetsku istoriju.
 |
| Berlinski zid-istočni dio |
Dijelovi Berlinskog zida su šokantni. Posebno razlike između njegove Istočne i Zapadne strane. Slike sve najbolje kažu.
Nažalost, Zidovi u BiH nisu muzejski eksponati; Imaju istočni izgled.
8.
Vašingtonski “Starbaks” još danas.
Jedna crtica iz “Starbaksa”, od prije dva dana, pokazuje karakter ljudi koji žive i rade u ovom gradu: Račun je bio oko 14 dolara. Greškom sam izvadio dvije novčanice po pet i jednu od pedeset dolara. Odmah mi je ukazano da sam dao previše.
Jezička barijera nije predstavljala prepreku trgovkinji da reaguje u moju korist.
 |
| Berlinski zid-zapadni dio |
9.
Naši ljudi koji žive ovdje primarno će potencirati poštenje Amerikanaca, ne moć ove države.
Naši ljudi ovdje su kao i svi naši ljudi: duhoviti, dobri, vrijedni…
10.
Shvatite kako god hoćete, ali Srđan Puhalo ima jake veze u Vašingtonu.
Bez njegovih veza ne bi bilo ništa od šopinga.
11.
Nije do “outleta” kao do granapa - ima dobar sat vožnje.
Prekratili smo vrijeme haiku poezijom iz Kalinovika…
12.
Javljaju mi da je u RS u toku “Razoružavanje Pantelije”, kao refleksija na tekst: (KRIVO)LOVAČKA UDRUŽENJA: Lažni izvještaji, duplo knjigovodstvo i milioni neprijavljenih maraka (koji sam prenio sa “Žurnala”), ali o tome šire iz Sent Luisa…
13.
Džetleg? Sitnica. Ne može on da udara, koliko ja mogu da ne spavam. #IVLP
