piše: Slobodan Vasković
1.
Preletio sam Ameriku - Od Istočne do Zapadne obale. Od Sent Luisa do Portlanda. Četiri i po sata Boinga, dva nova sata vremenske razlike, Patuljasti (dvosatni) Džetleg koji ponovo napada i prijeti dezorijentacijom.
2.
Poletiš u pola dva, letiš četiri i po sata, stigneš u četiri, a ne u šest. Pa se ti snađi devet sati iza Banjaluke.
3.
Nakon pola sata Boinga već se osjećaš kao u atobusu, samo što ne pitaš stjuardesu “gdje Majstor staje”. Da se noge protegnu i nešto založi.
4.
Skloni laganoj paranojici ne gledaju kroz prozor; Previsoko je. Ja sam na pola između sklonih i nesklonih, malo gledam, malo se zapitam…
5.
Svodim utiske iz Sent Luisa. Vlaga je stopostotna, temeperatura stalno visoka. Hodajući tuševi.
6.
U Sent Luisu je bilo odlično. Iz susreta nosim zaključak da su Republikanci pravi demagozi. Preživljena politika. Isprana, bez ideje. Postaviš pitanje, Republikanac krene od Kulina bana kako ne bi odgovorio, kako bi pitanje demolirao, kako od njega ne bi ostalo ništa.
7.
Rasna jednakost je glavna tema, od koje jedni bježe formirajući Komisije/ne provodeći njihove zaključke, demagogijom…, a drugi intenzivno učestvuju radeći na projektu “Boja promjene” i nizu sličnih, sve preko lokalnih zajednica, malih grupa, organizovanim u njima.
8.
“Boja promjene” pretenduje da postane nacionalni pokret, kojem pripadaju sve rase; Promovišu ga i Bijeli i Crni/Obojeni; Tako se i legitimišu.
Dvoje mladih Crnaca, oboje završili pravo na Harvardu, sat vremena govore o jačanju institucija; o načinima kako pomoći to jačanje, da bi postigli ciljeve, nikoga ne etiketirajući/difamirajući, bez jezika mržnje.
9.
Ferguson, opština u okrugu Sent Luis, i ubistvo Majkla Brauna u njoj (novembar 2014.), kao i brojni drugi tragični događaji što su uslijedili, nacionalna su tema. I u Vašingtonu i u Sent Luisu.
Niko ne bježi od razgovora o njoj, čak ni demagozi, iako su njihovi pristupi ponešto obeshrabrujući, jer su nekorisni.
Mnogo više je onih spremnih na polemiku o ovom pitanju. I ta polemika traje vrlo intenzivno.
10.
Ključna razlika između američkog i društva u kojem mi živimo lako se uočava na ovom primjeru, uprkos svoj njegovoj težini koju ovdje ima: Amerikanci teže konstrukciji, unapređenju, dok je kod nas destrukcija dominantna.
11.
Dok arhiviram Sent Luis, muzej džeza, navijače “Kardinalsa”, koji na utakmice dolaze porodično…, U Boingu me oslovljava stjuardesa, koja u ruci drži kesu za smeće.
Nešto mi reče, ja joj dam čašu od vode, ona nastavi, ja joj dam neke grickalice, koje je ona meni ranije dala, ona ne prestaje, dam joj ja i više od pola kesice kikirikija…
Sve ona uredno baci u kesu, ali i dalje priča, ja je gledam, nemam više šta da joj dam da baci…
Hana mi reče da treba torbu staviti pod sjedište. Slijećemo.
Stavih torbu pod sjedište, strjuardesa ode. I kikiriki sa njom.
12.
Portland je pred nama, nakon leta od četiri i po sata, koji je dva i po sata.
13.
U Portlandu, hotelu gdje smo odsjeli, sobe su oveće garsonjere - kuhinja, mala trpezarija, kupatilo, dio za spavanje, mali boravak…
Da bi došao u sobu prvo moraš u samoposlugu…
14.
Ovdje je 22 časa/19.07., kod nas je 07.06/20.07.
Međuvrijeme da ispričam kako je Dragan Lukač ultimativno zatražio da se razoruža Lovačko Udruženje Dubica, u kojem je i Pantelija Ćurguz, savjetnik Milorada Dodika. Dao im je i drugu varijantu: da se priključe nekom Lovačkom udruženju koje ima lovište.
15.
Ultimatum je dat, jer je Lukač procijenjeno da je Ćurguz izvor za tekst “(KRIVO)LOVAČKA UDRUŽENJA: Lažni izvještaji, duplo knjigovodstvo i milioni neprijavljenih maraka”, koji je objavio “Žurnal.info”, a ja prenio.
16.
Sad Ćurguz mora seliti sa svojim Lovcima u Pelagićevo ili će ga Lukač razoružati.
I sve se to odvija dok RS potpuno tone. MUP se bavi teoretisanjem da li je Ćurguz “Izvor ili ne”, a ne dilerima droge, neriješenim ubistvima i privrednim kriminalom; Lukač traži da Dodik izbaci Ćurguza iz kabineta; Ćurguz traži kako da im naudi…, sve se slama, ali Boje promjene ni na vidiku. Samo sve crnje i crnje boje.
