Piše: Slobodan Vasković
Petak je, 19.04.2024.
Iza nas je još jedan težak poraz blasfemičnog, vulgarnog, anticivilizacijskog, autokratskog, diktatorskog Režima Milorada Dodika. Koji oni slave kao “pobjedu”, jer su još jednom uspjeli da žigošu Srbe kao narod svojim neljudskim, primitivnim, sociopatskim izlivima mržnje, zla i otrova zato što su im teško poljuljane pozicije sa kojih su iste te Srbe opljačkali nemilosrdno, nasilno, brutalno, bez milosti - u kontinuitetu od osamnaest godina.
O Miloradu Dodiku i svemu što je on i što govori napisao sam već u tekstu “Milorad Dodik - Neprijatelj Srba No1” i nemam više tu šta dodati.
Isto se odnosi i na sve one koji su, na čelu sa njim, uzurpirali vlast, oteli je mimo narodne volje, a sada imaju namjeru da je brane prolivajući krv tog istog naroda čiju su izbornu volju pokrali na opštim izborima 2020. godine, gazeći je kao da je narod najobičnije smeće.
Narod nije smeće, ali jesu političko smeće oni koji su tu volju pogazili, oteli vlast i sada čine sve da narod nestane. Zaklanjaju se iza, navodno, visokih ciljeva, kako bi realizovali najniže pobude.
Ništa novo i ništa iznenađujuće.
Dodikov bolesni, sociopatski Režim nikoga nije iznenadio; Sve je bilo lako predvidivo, svi njihovi postupci, jer je to uhodani hodogram već gotovo dvije decenije. U kojima je narod ostao bez igdje ičega, a oni postali surovi multimilioneri koji su isti taj narod strpali u Gulag i nemaju namjeru da ga puste iz njega.
Sve im ide “od ruke”: skrivanje čedomorstava, prikrivanje likvidacija, sakrivanje onih koji vozilima ubijaju na smrt, organizovanje bjekstva pedofila, trgovina na veliko narkoticima, pljačkanje svake marke iz Javnih preduzeća, budžeta, premlaćivanja svakog ko im se zamjeri, progoni, izgoni, satiranje svakog ko drugačije misli…
Dodikova Bagra najteže je ponizila Srbe kao narod i nastavlja sa tim ogavnim poslom ne prezajući zloupotrijebit i iskoristiti za tu gnusnu rabotu teške žrtve drugih naroda, ali i srpskog naroda.
Režimske Hulje su lako čitljive što ih čini vrlo nervoznim u ambijentu u kojem se rastakaju. I biće rastočeni.
Gađenje prema njima i njihovim zločinima poodavno je preraslo u ravnodušnost, jer, kada su oni u pitanju, dno ne postoji.
To je poodavno svima poznata činjenica.
Možda nije poznata jedino Nerminu Nikšiću, Elmedinu Konakoviću i Predragu Kojoviću koji idu “na noge” Hulji Dodiku, kako bi ga pokušali spasiti iako znaju šta će učiniti ne samo taj, već i dan kasnije.
Njihovo “pranje” nakon pokušaja spasavanja Dodika podjednako je njegovom anticivilizacijskom djelovanju, primitivizmu, makijavelizmu.
Ni “rukavom” niti bilo čim drugim ne mogu obrisati Dodikove toksične ispljuvke kojima su obilježeni kao njegovi promoteri i zaštitnici, ali ima i gore od toga po njih: Djelujući na opisani način izvijeđali su sopstveni narod, njegove teške žrtve u istoj mjeri kao i Dodik.
Ne postoji više način na koji bi se mogli sakriti od te, po njih, poražavajuće činjenice koja ih svrstava u redove Dodikovih Hulja iz kojih nikada više ne mogu izaći. Čak ni onda kada Dodik ode sa političke scene, a to će biti vrlo brzo, a oni budu pokušali zasluge za to pripisati sebi; Što će biti laž, jer su učinili sve da mu pomognu da opstane.
Dodik je izgubio mogućnost da se krije iza opozicije u RS, kakva god da je ona i koliko god griješila što u bilo kojoj prilici djeluje u Dodikovom okviru, jer uvijek mogu i bez njega donijeti odluke, makar bile, po određenim pitanjima, toksične kao i njegove.
Dodik se već mjesecima zato uspješno krije iza “Trojke” koja je postala njegova zadnja linija odbrane, kao što je to nekada bila opozicija u RS. Nema te opozicije u RS, a ni Srbije iza koje se "Trojka" može sakriti, ma koliko to pokušavali učiniti. Što njihovo antidržavno djelovanje čini samo još malicioznijim; Jer, umjesto neuspješnog skrivanja, trebali bi se zapitati šta to oni čine za svoju državu BiH? Umjesto što rade protiv nje, vjerujući da će ih stari stereotipi "oprati".
Da ne zaboravim Dragana Čovića - on i dalje drži i uzde i bič i mamuze; Uzde je popustio, a Dodika bičuje i mamuza "do krvi" kako bi što jače jurišao i na Srbe i na Bošnjake, svjestan da je "Trojka" skup takozvanih političara bez ikakvog cilja, znanja, svijesti; Skup licemjera malicioznih prema sopstvenom narodu, spremnih na sve samo da budu vlast; Spremnih prodati državu BiH istom brzinom kao i Dodik i njegov jahač Čović.
