Piše: Slobodan Vasković
1.
Milorad Dodik plaši se da kaže od koga je dobio Ikonu Svetog Nikole, ukradenu iz Luganska, Ukrajine. Danima se trese od straha, nakon što ga je Rusija polomila u klopci koju su mu namjestili zbog potpisivanja ANP-a (što je Moskva doživjela kao izdaju), i nastavlja da srlja iz greške u grešku.
2.
Posljednja u nizu je nominovanje Duška Vukotića, predsjednika Veterana RS za “Žrtvenog Jarca”, koji bi, kako se pokušava spinovati iz Režima, na sebe trebao preuzeti odgovornost za ilegalno posjedovanje Ikone i “podvaljivanje” Dodiku.
3.
U scenarij im se, kako su zamislili, “uklapa” i činjenica da je Vukotić boravio u separatističkim oblastima Ukrajine.
4.
Režim je odlučio da Milorada Dodika spasava grozomornim lažima: Za Žrtvenog Jarca je određen predsjednik “Veterana RS” Vukotić, a na “razapinjanje” ga vodi Dragan Savić, bivši predsjednik Skupštine Veterana RS.
5.
Savić je samoinicijativno nazvao Nebojšu Vukanovića i ispričao mu niz nebuloza, prelako uočljivih neistina, kontradiktornosti i budalaština u kojima tvrdi da nikada nije vidio Ikonu, ali da zna da je to ta Ikona iz Luganska, koju je Dodik poklonio Sergeju Lavrovu, 14.12.2020. Kakva kontradiktornost!
6.
Još kaže da je Vukotić uručio Dodiku Ikonu na sastanku u kabinetu predsjednika RS, 29.05.2018., a on, Savić, tom sastanku nije ni prisustvovao!!! Da nije prisustvovao svjedoči sam Savić.
7.
“Duško Vukotić je nekoliko dana prije toga došao iz Donjecka i Luganska. Iz Donbasa je došao. Bio je u posjeti… Mislim da je (20)18 godina…, vjerujem da je (20)18., može biti i (20)17. (godina), mogu provjeriti u papirima… Uglavnom on je došao otamo, a tamo je išao u svojstvu predsjednika Veterana RS koje je član Udruženja Nasljednici pobjede, koje okuplja 13 miliona veterana iz rugog svjetskog ratam, boraca antifašista, On je otuda donio sa sobom poklon od njih za predsjednika RS, koji je bio Ikona; Ja tu Ikonu, da budem iskren, nisam vidio očima svojim, ali se meni sada kad sam vidio Ikonu, shvatio sam, otprilike da je to baš ta Ikona. To je poklon od Luganska i Donjecka predsjedniku RS, preko Duška je donesena predsjedniku RS i ona je trebala da bude kao pečat na dogovor oko ustavnog statusa Veterana RS”, rekao je Savić u svojoj lažnoj izjavi Vukanoviću.
8.
Iako Savić, prema sopstvenim riječima, uopšte nije bio na sastanku kod Dodika, tvrdi da je Vukotić ostavio Ikonu Dodiku, koju on, Savić, nije vidio, što lično potvrđuje, ali odlično “zna” da je baš ta Ikona “poslužila kao jedan fin poklon ministru Lavrovu”.
Savić niti je vidio Ikonu niti je bio na sastanku “zna” da je to Ikona iz Luganska iako mu to niko nije ni rekao. Kakav moron i kakva idiotska odbrana Dodika!!!
9.
“Znao sam da je uručeno, nisam vidio svojim očima kako izgleda da bi sad, što kažu, mogao se porezati po ruci za to… To se odigravalo u Banjaluci, u Kabinetu predsjednika RS. Oni su ga čekali devet sati, do pola 3 su ga čekali. On i Dobroslav Šurbat iz Zvornika, potpredsjednik veterana”, nova je laž Savića, sračunata da pokuša izvući Dodika iz strašnog problema u kojem se nalazi i koji ima svjetske dimenzije, što se iz dana u dan sve više šire.
10.
Ako je Vukotić pristao na tu ulogu, Savić je samo pomagač. Međutim, ako je Vukotić zaista pristao da bude Žrtveni Jarac i spasava Dodika, rizikuje pet godina zatvora.
Tužilaštvo BiH formiralo je već predmet “Ikona” i moraće raditi na njemu zbog pritiska cjelokupne Svjetske javnosti. Vukotić, ukoliko je prihvatio da bude Žrtveni Jarac, tek kada bude osuđen na 5 godina zatvora, shvatiće da je njegovo žrtvovanje bilo naivan potez; Međutim, tada će tada biti kasno.
Vratimo se “iskrenom” Saviću i njegovoj potpuno nebuloznoj priči.
11.
Ničim izazvan, Savić u više znažno atakuje na Dodika, Dragana Lukača, Peru Simića, jer na taj način želi stvoriti utisak da nije ubačen i instruisan, nego da je protivnik režima.
Opštepoznata je stvar da je Savić režimski čovjek oduvijek.
Njegovi pokušaji da pokaže kako ne učestvuje u namještenoj priči su tragikomični, jedni, preblijedi, da bi ih iko shvatio ozbiljno.
12.
Pominjanjem Lukača u najmanje tri navrata, samo svjedoči da je upravo Dragan Lukač pripremao Savića za intervju.
13.
Ono što je još interesantno jeste da se Savić tačno sjeća posljednjeg susreta sa Vukotićem, (20.03.2014.) ali se ne sjeća da li je Ikona predana Dodiku 2017. ili 2018., već će morati pogledati “u papirima”.
Savićeva priča postaje Nemoguća Misija Režima kada počinje sa optužbama na račun Dodika i njegovog sina Igora, tvrdeći da je Vukotić imao njihove uplatnice u Banci Švajcvarske.
14.
“Ali je on (Vukotić) pod kontrolom Lukača. Znate, on radi te prljave poslove, kojekakve, prisluškovanja, intervencije itd. On radi za Lukača, za policiju. Tako da i tu ima neku pinku, vjerovatno. Što ja ne znam. Evo, ako ti je interesantno, ja ću ti reći podatak da je on, želeći mene u tu priču da ubaci, u svojoj kući, mogu ti reći datum, 20. marta 2014. godine, u njegovom tom stanu gdje je živio kod punice… Živi bijedno, čovjek se otimao na kriminalan način iz bijede, ja to tako mogu kratko reči, najkraće… Meni je pokazao izvode, koje sam ja pomenuo u krivičnoj prijavi, gdje su imena bila zatamljena… Tu je bila 171 hiljada na dva izvoda. Jedna je bila 115, druga je bila 71 hiljada, sa plus zarezom, švajcarskih franaka.
Čiji je bio (novac), moga ćaće pokojnog. Bio je Dodikov i sina mu Igora, da li me razumiješ. Imena su bila zatamljena. Ja sam okrenuo izvode te, Svic benk, okrenuo sam izvode i ne možeš vidjeti ni odzada, to je tako zatamljeno, da ne možeš vidjeti.
Ali je pretpostavka ovakva, tebi da kažem za informaciju, znači da znaš ovo, da su ti izvodi bili kod pokojnog Mauzera. Vukotić je bio sa Mauzerom ko šipka i bubanj. Sa Ljubišom pokojnim, je li me razumiješ i znao mu je, u kuću mu je ulazio. Tako da je po nekim razmišljanjima žene od pokojnog Mauzera, da da se riješi tih izvoda iz kuće”, iznio je Savić niz potpuno lažnih tvrdnji, koje graniče sa ludilom, pa je nesporno da ga je pripremao Lukač.
15.
Savić tvrdi da se sve navedeno desilo 20.03.2014. godine, što je zapanjujuće sjećaanje, jer ne može da se sjeti da li je Ikona predata Dodiku 2017. ili 2018. godine.
16.
Činjenice ga najbolje demantuju i svjedoče o kako prljavom ataku i prizemnoj manipulaciji se radi: Ljubiša Savić Mauzer likvidiran je u atentatu 07.06.2000. godine u Bijeljini. Što znači da je, do tada, imao uplatnice u Banku Švajcarske!
Igor Dodik je, u vrijeme kada je ubijen Mauzer, imao najviše jedanaest godina. Po Saviću, jedanaestogodišnji Dodik junior ulagao je novac u Banci Švajcarske!!!
Da li je u Režimu preostao iko normalan?!
Čini mi se da takvih nije preostalo!
17.
Dodikov kabinet je prije nekoliko dana izbacio idiotsku priču o “porodičnoj Ikoni”, koja je je bila potpuni promašaj. Dodatno je politički ukopala Dodika u toksično, živo blato, a pokušaji njegovih saradnika da ga iz najcrnje rupe izvuku žrtvujući Duška Vukotića su, izvan svake razumne sumnje, bolesni horor filmovi.
18.
Da je Dodik zaista dobio Ikonu od Vukotića, ne bi čekao ni člasa - odmah bi ga razotkrio, sve svalio na njega i još pokušao poentirati na tome. Na taj način bi, da mu je Vukotić zaista dao Ikonu, žrtvovao potpuno nebitnu figuru, a sebe ne bi izložio bruci, Planetarnom preziru i neviđenoj svjetskoj blamaži koja traje dugih dvanaest dana i ne nazire joj se kraj. (Nastaviće se)
