piše: Slobodan Vasković
1.
Presuda Osnovnog suda u Banjaluci, kojom je odbijena tužba za klevetu Đorđa Rađena protiv Davora Dragičevića, u sebi sadrži dublju poruku suda upućenu i OJT Banjaluka i MUP-u RS.
2.
Sudija Osnovnog suda Ana Popadić, objektivnom ocjenom dokaza, predočenim u parničnom posrupku (tužba za klevetu), utvrdila je da činjenice na kojima se zasniva tužba nisu objektivne; Štaviše one su proizvod manipulacije nastale u ranoj fazi istrage ubistva Davida Dragičevića, ako se to može nazvati istragom kojom su rukovodili Dalibor Vrećo i Darko Ilić.
3.
Rađenova tužba upravo je zasnovana na podacima MUP-a i tužilašta.
4.
Đorđe Rađen, kao i ostali učesnici i prikrivači zločina (Lukač, Ilić...), tužili su Davora Dragićevića za klevetu za iznošenje činjenica na skupovima koji su održani u Banjaluci.
5.
Šta je to Davor Dragičević sve vrijeme govorio i govori u vezi ubistava svog sina Davida?
On već dvadeset mjeseci ističe da je njegov sin ubijen; Da je na djelu prikrivanje izvršenja ubistva njegovog sina, a to prikrivanje ne vrše samo lica koja su učestovala na famoznoj pres konferenciji 26.03.2018, već i lica koja su po svojoj funkciji iznad tih lica. Jer, naprosto je i zakonski nemoguće da načelnik jedne policijske uprave (Darko Ilić), samostalno i svojevoljno organizuje konferciju za štampu povodom događaja koji je već u tom periodu, 26.03.2018., godine ukazivao da se „oteo kontroli“ i da može biti prijetnja po režim. Ilić je morao imati saglasnost i viših rukovodilaca MUP-a, što je i potvrđeno.
6.
Zašto Davor Dragičević tvrdi da je njegov sin ubijen?
Na ovo pitanje je prvo Okružni sud Banjaluka, a potom i Osnovni sud Banjaluka dao odgovor u predmetu Alen Kukić, kada je usvojio žalbu odbrane Alena Kukića: Da podsjetim, tužilaštvo tada i sada tvrdi da se kritični događaj u kojem je David Dragičević dospio u rijeku Crkvenu, a nakon toga i smrtno stradao, utopljen, desio 18.03.2018. godine oko 4,00 časova ujutro u Banjaluci, u ulici Velibora Janjetovića Janje kod broja 27, u neposrednoj blizini kuće, čiji je vlasnik Milomir Kurušić.
7.
Ova teza tužilaštva je demolirana odlukama prvo Okružnog suda Banjaluka, Osnovnog suda Banjluka i Ustavnog suda BiH. Jednostavnije rečeno, sve sudske instance su (presudama u “slučaju Kukić” i “slučaju kleveta”) osporile tvrdnje Dalibora Vreće, samim tim i Darka Ilića, koje su date na pres konferenciji, ali i kasnije, u tužilačkoj Naredbi o sprovođenju istrage.
8.
Definitivno, sud je utvrdio da je Davor Dragičević u pravu kada kaže da je njegov sin ubijen.
9.
Zašto Davor Dragičević tvrdi da su saučesnici u ubistvu njegovog sina Darko Ilić, Dalibor Vrećo, Lukač i ostali ......?
Upravo su oni sami dostavili dokaze za takvu tvrdnju.
10.
Moramo se vratiti na početak da bi precizno razjasnili o čemu se ovdje radi.
Tijelo ubijenog Davida Dragičevića pronađeno je u blizini ušća rijeke Crkvene u Vrbas. Njegovo tijelo je slikano. Na tim slilkama uočljiva je mrtvačka ukočenost (rigor mortis), koji je jedan od prepoznatljvih uzroka smrti, uzrokovan hemijskom promjenom u mišićima nakon srmti koji se manifestuje ukočenošću. U slučaju umjerenih temperatura, ukočenost nastupa oko 3 do 4 sata nakon kliničke smrti, a potpuna ukočenost nastupa oko 12 sati nakon smrti. Mrtvačka ukočenost prestaje otprilike 36 sati nakon što je smrt nastupila.
11.
Dalibor Vrećo, kao tužilac, Darko Ilić, kao dugogodišnji policijski službenik, a naročito Željko Karan, kao vještak sudske medicine, ovo su znali. Međutim, i pored navedenog ova trojka tvrdi da je David Dragičević dospio u rijeku Crkvenu, a nakon toga i smrtno stradao utopljenjem i da se to sve desilo 18.03.2018. godine oko 4,00 časova u Banjaluci, u Ulici Velibora Janjetovića Janje, što nije moguće.
12.
Prostom logikom se može zaključiti da je smrt Davida nastupila dana 24. 23. ili 22.03.2018. godine, imajući u vidu mrtvačku ukočenost.
13.
Upravo u ovome se nalazi osnov za tvrdnju Davora Dragičevića da je njegov sin ubijen, a da su saučesnici pobrojani, jer oni suštinski prikrivaju zločin. A prikrivanje je oblik saučesništva koji se kažnjava kao i učesnik u ubistvu.
14.
Zašto Davor Dragičević tvrdi da prava istraga nije ni vođena?
Istraga podrazumijeva prikupljanje dokaza, njihovu analizu i donošenje zaključka na osnovu kojeg se donosi tužilačka, a potom i sudska odluka.
15.
Tužilačka odluka je poznata, pritvor za Alena Kukića, zaštita Đorđa Rađena i policijskih službenika. Međutim, sudske odluke razotkrivaju šta se zaista desilo.
Ako se osvrnemo na dokaze, oni se suštinki svode na snimke sa nadzornih kamera sa “MK servisa” (čiji je hard disk izvještačen i utvrđeno da Alen Kukić nije manipulisao snimkom) i snimke sa nadzornih kamera zloglasnih apartamana “Vesto”, ČIJI DISK NIJE IZVJEŠTAČEN NITI JE IKADA SKINUT, što je vrlo interesantno imajući u vidu objavljenu viber prepisku Vujadina Savanovića, vlasnika “Vesto” apartmana, sa Rađenom.
16.
Ti snimci nadzornih kamera datiraju od dana 18.03.2018. godine, kako to tužilaštvo tvrdi.
Imajući u vidu mrtvačku ukočenost Davida i njeno medicinsko trajanje (maksimum 36 sati, bez obzira na vremenske i temperaturne uslove u kojima se smrt desila), nemoguće je povezati smrt Davida sa video materijalnom iz Ulice Velibora Janjetovića Janje. Jer, snimci datiraju ranije u odnosu na smrt Davida Dragičevića, a što nesporno ukazuje da David Dragičević nije bio u Ulici Velibora Janjetovića Janje, što su i svi sudovi do sada utvrdili, izuzev Dalibora Vreće i hunte......, koji su se, sada već, suprotstavili sudskoj vlasti. I čine to i dalje.
17.
Upravo presuda Osnovnog suda u Banjaluci, kojom je odbijen Rađenov zahtjev da obaveže tuženog Davora Dragičevića da mu isplati pet hiljada KM za klevetu, ponovo potvrđuje sve navedeno.
18.
Ana Popadić, postupajući sudija, samo je primjenila Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava, pravo na mišljenje, kao elementarno ljudsko pravo koje je ugroženo bahatim ponašanjem Dalibora Vreće i brojnih pripadnika hunte......koji su se obrušili na nedužne građane, gazeći tu istu Konvenciju, za koju su se, svojim imenovanjem, obavezali da će je bezuslovno primjenjivati.
19.
Vrećo, postupajući tužilac je vodio istragu, koordinisao istom, (što je njegovo pravo i obaveza), sve vrijeme je opstruisao istu. Prosto je nevjerovatno da taj isti nazovitužilac nije izuzeo hard disk sa zloglasnih apartamana “Vesto” i na taj način omogućio da se utvrdi sa sigurnošću kada su snimci NN lica, koje ulazi i izlazi iz kuće, nastali.
20.
Ovakav propust u radu tužioca nije slučajan, on je smišljen sa ciljem prikrivanja naručilaca i izvršilaca ubistva Davida Dragičevića.
21.
Presudama svih sudova utvrđeno je, suštinski, da scenario tužioca Vreće i dijela vrha Hunte nije tačan; Njihova upornost da je upravo taj scenario tačan čini ih saučesnicima i prikrivačima u brutalnom ubistvu Davida Dragičevića, o čemu sve vrijeme javno govori Davor Dragičević.
22.
Sud je presudom kojom je odbijen tužbeni zahtjev Đorđa Rađena za klevetu, (samim tim i na tužbe Dragana Lukača, Darka Ilića i Darka Ćuluma koji su, takođe, tužili za klevetu Davora Dragičevića) stavio tačku na dosadašnje djelovanje i ponašanje Dalibora Vreće, Đorđa Rađena, Dragana Lukača, Darka Ćuluma….
23.
Sada je na istražnim organima da ispitaju rad postupajućeg tužioca i ostalih, što bi označilo početak vladavine prava i kraj perioda u kojem su pripadnici oligarhija iznad zakona u mjeri da mogu prikriti i ubistvo!
.
