четвртак, 26. децембар 2019.

Dragan Lukač - Sadista koji je "uvijek za dijalog" šakama, krampom...




piše: Slobodan Vasković

Dragan Lukač je izjavio da je on "za dijalog". Vidjeli smo njegov "dijalog" u direktnom TV prenosu, 23.12.o.g., kada udara Draška Stanivukovića, narodnog poslanika. Prije toga ga je pozvao da mu priđe, ovaj je to učinio, a Lukač je taj "dijalog" nastavio šakom u glavu narodnog poslanika.

Nakon toga je slagao da je to učinio u samoodbrani i nastavlja da insistira na toj laži. Nasilnik ostaje nasilnik, ma šta rekao, a Lukač je posebna vrsta nasilnika - Sadista bez ostatka, koji to javno demonstrira. I čini to u ciklusima, ali niko iz Režima ne reaguje, niti se usuđuje da ga smijeni, plašeći se da bi mogli postati njegova žrtva. 

Lukač je već ponižavao Narodnu skupštinu RS, koja je zbog njega mijenjala zakone, kako bi bio oslobođen za nasilničko djelovanje, na šta podsjećam u nastavku teksta.

Isti taj Lukač je nebrojeno puta u skupštini prijetio kako narodnim poslanicima opozicije, tako i pojedinim građanima Banjaluke, a naredio je brutalno premlaćivanje stanovnika tog grada 25. i 30.12. prošle godine.



Pred kraj ove godine, u palamentu, udario je Stanivukovića, što je neviđeno u modernoj Evropi - da ministar tuiče poslanika. Spreman je on i na veća zlodjela, jer je riječ o patološkoj osobi.




Nekoliko puta sam napisao da nije sramota biti bolestan, ali je sramno ne liječiti se, već sopstvenu patologiju sadistički istresati na slabijim, nezaštićenim, onim koji ne očekuju da će biti udareni....

Lukač je u brojnim nezakonitim poslovima; Brojne nezakonite poslove vlastodržaca je zadokumentovao, zahvaljujući činjenici da ima MUP RS pod sobom i tako ih drži na "kratkom lancu".

Sa tim lancem oko vrata ih tjera da ga štite i nakon sadističkog iživljavanja u parlamentu, pa imamo situaciju da se na okupljanje opozicije, znog njegovog nasilja, organizuje kontramiting podrške nasilju, Lukačevim lažima, kao i lažima onih sa kojima je u vlasti.

Čak su slagali i organizatora skupa - prvo su rekli da kontramiting organizuju "Veterani RS", a kada su to demantovali iz te organizacije na volšeban način pojavila se grupa "Čast otadžbine", koja je "potegla" čak iz Beograda da izrazi podršku Lukaču i nenarodnoj vlasti za nasilje koje sprovodi i laži koje nameću kao istine i obrazac ponašanja.

Odvratno, ali i očekivano ponašanje poludjelog Režima koji se plaši sopstvene sjenke i iz straha tuče, a spremni su i na gore od toga. Već su to u niz navrata i dokazali. 

Ko je zaista Dragan Lukač, bar djelimično može pokazati, dio tekstova koje sam objavio o njemu, dokumentovao ih i On ih nikad nije demantovao. U nastavku je i tekst o ubistvu Nebojše Čubrilovića, narkodilera, likvidiranog u kući Lukačevog kuma Đurađa Regodića (Lukač i regodić su suvlasnici hotela "Talija", s tim da se Lukač ne vodi u knjigama kao suvlasnik); To ubistvo nikada nije razriješeno, kao ni brojna druga koja su se desila otkako je Lukač na čelu MUP RS.

Narodna skupština RS je polovinom 2017. godine promijenila Zakon da bi Lukač mogao biti oslobođen u "slučaju Spasojević".

Tako je omogućeno da Osnovni sud u Banjaluci odbaci optužnice protiv Dragana Lukača, ministra unutrašnjih poslova RS i Dejana Spasojevića zbog apsolutne zastare.
Prema novom zakonu, apsolutna zastara nastupa četiri godine nakon izvršenog djela, što se u ovom slučaju upravo desilo.

Da podsjetim, pred Osnovnim sudom u Banjaluci počelo je, 20.12.2016., suđenje ministru unutrašnjih poslova RS Draganu Lukaču, zbog nanošenja tjelesnih povreda Dejanu Spasojeviću, avgusta 2013. godine.

Istovremeno, sudilo se i Spasojeviću zbog prijetnji upućenih Mirjani Lukač, supruzi Dragana Lukača, što je bila najobičnija izmišljotina, ali to su Lukaču sredili prijatelji i poslušnici iz Tužilaštva.

Suđenje je objedinjeno pa se Lukač pojavio kao optuženi, njegova supruga kao oštećena, a Spasojević i kao optuženi i oštećeni.

Glavna rasprava je tri puta odgađana na prijedlog ministra Lukača, od aprila do 30.08.2017.; Lukač i njegov tim su iskoristili novi Zakon, koji je stupio na snagu 17.08.2017., na osnovu čega je Osnovni sud odbacio optužnice zbog apsolutne zastare.

Prihvatanjem tih odgađanja, Sud je pomogao Lukaču da izbjegne presudu. Sud je izbjegao Pravdu. I Istinu. Tipično. 

Slavko Spasojević: Lukač mi je rekao da će mom sinu “sledeći put kad ga vidi zabiti kramp u glavu” (11.12.2016.)


piše: Slobodan Vasković

Slavko Spasojević
„Sledeći put kad ga budem vidio, zabiću mu kramp u glavu“, rekao je Dragan Lukač, Slavku Spasojeviću, ocu Dejana Spasojevića, sat nakon što je brutalno pretukao njegovog sina 20. avgusta 2013. godine.

Ovo mi je ispričao lično Slavko Spasojević, 10. decembra ove godine, ističući da je, nakon što je saznao šta se desilo, otišao kod Lukača da stvari riješi mirnim putem i da ne dođe do težih posledica.

„Taj dan sam radio na Manjači i trebalo mi je otprilike sat vremena da stignem, nakon što sam saznao da je Dragan prebio mog sina Dejana. Mi smo komšije, naše kuće su udaljene nekih trista metara“, priča Slavko Spasojević.

On kaže da je Lukača našao na igralištu, na kojem je pretučen njegov sin, i da ga je pitao šta mu je bilo da to učini.

„Nisam znao da je tvoj“, rekao mu je Lukač.

„Zar trebamo tući djecu za koju ne znamo čija su? Hajde dođi mojoj kući, izvini se mom sinu, zagrli ga, reci da je došlo do nesporazuma i da se ovo riješi“, odgovorio je Slavko Spasojević Lukaču.

„Neću, a sledeći put kad ga budem vidio zabiću mu kramp u glavu“, rekao je Lukač Spasojeviću. 

Slavko Spasojević kaže da je bio zapanjen Lukačevim odgovorom, ali da je i dalje pokušavao da razgovara s njim, ukazujući mu na činjenicu da je on (Lukač) obučen za borbe i da mu je nejasno zbog čega je svoje vještine primijenio na nekom tako mladom (Dejan Spasojević tada je imao 19 godina).

Odgovor koji je uslijedio, šokirao je Spasojevića.

„Ne mogu shvatiti da neko može trpiti toliki bol, a ja sam ga 20 minuta lomio“, rekao mu je Lukač.

Slavko Spasojević kaže da je nakon toga shvatio da je svaki dalji razgovor s Lukačem besmislen i da mu je rekao da neće dozvoliti da više ikada lomi njegovog sina, a posebno ne da mu zabije kramp u glavu.

Sve što je ispričao meni, Slavko Spasojević spreman je da svjedoči i na suđenju koje počinje 20. decembra ove godine.


„Jedino što tražim jeste da istim metrom mjere odgovornost i mog sina, ali i Dragana Lukača. Ako bude isti metar, ja ću prihvatiti svaku presudu za svog sina. Bojim se da isti metar neće biti, a desi li se tako, nastaviću da se borim, jer je moja porodica časna, nismo nikom ništa nažao učinili, radimo se i borimo da preživimo poštenim radom“, rekao mi je Slavko Spasojević. 

Lukač Spasojeviću: Zabiću ti kramp u leđa (10.12.2016.g.)

piše: Slobodan Vasković


“Zabiću ti kramp u leđa”, zaprijetio je Dragan Lukač Dejanu Spasojeviću, dok je sjedio na njemu, nakon što ga je, prethodno, teško pretukao.

Navedeno je to u Službenoj zabilješci pripadnika CJB Banjaluka, datiranoj 20.08.2013. godine, koju su potpisali policajci Bojan Pepinović i Esed Čavka.

“Kada sam prišao licu mjesta na nekih sto metara vidio sam da Dejan leži na zemlji, te da je NN lice na njemu, a potom sam vidio kako NN lice zadaje udarac Dejanu koji je ležao na zemlji. U navedenom položaju ga je držao oko desetak minuta, te je rekao Dejanu da će mu zabiti kramp u leđa ako ga vidi da dođe u blizini njegove kuće, a kasnije sam shvatio da je NN lice Dragan Lukač”, rekao je pripadnicima CJB Banjaluka, (kako je navedeno u Službenoj zabilješci), M.R., svjedok premlaćivanja Dejana Spasojevića.

Policajci Pepinović i Čavka u Zabilješci navode da su na lice mjesta došli po prijavi Tanje Spasojević, koja je navela da je njen sin Dejan fizički napadnut u ulici Jovice Savinovića b.b..


U Zabilješci se navodi da su na licu mjesta zatekli Dejana Spasojevića na kojem su bili uočljivi tragovi nasilja “u predjelu glave, tri otekline crvene boje ispod kose, crvenilo na lijevom obrazu, crvenilo lijevog i desnog ramena, crvenilo u predjelu lopatice lijeve ruke, crvenilo na lijevoj strani vrata, modrica iznad lijevog kuka, plavilo crvenilo u predjelu kičme iznad repnjače, crvenilo na zglobu desne šake i crvenilo na desnoj podlaktici”.

Kako je navedeno u Zabilješci, Dejan Spasojević im je ispričao da je otišao na dječije igralište, jer su njegovu maloljetnu sestru tukla druga djeca.

“Izrevoltiran sam se uputio u navedenu ulicu do pomenutog igrališta, te sam na istom zatekao veći broj maloljetne djece koja su se bila popela na drvo. Na iste sam zagalamio povišenim tonom, te sam se obratio ženskoj osobi koja je stajala na igralištu”, ispričao je Spasojević policajcima.

On je naveo da je ta ženska osoba supruga Dragana Lukača, da se njoj takođe obratio povišenim tonom i upitao je ko je tukao njegovu sestru.


“U momentu prilazi mi Dragan Lukač, koji se nalazio takođe na igralištu. Izvodio je nekakve radove zajedno sa majstorom kojem ne znam ime. U jednom momentu Dragan mi prilazi, te me zatvorenom pesnicom udara u predjelu glave nekoliko puta. Nakon toga sam leđima pao na zemlju, te mi je isti zadao još nekoliko puta udarac rukom u predjelu glave i tijela, nakon toga me uzeo za kapuljaču od duksa i vukao me po asfaltu. Potom je sjeo na mene, te me stavio u položaj da se ne mogu micati ni nogama ni rukama, u takvom položaju bili smo oko desetak minuta”, naveo je Spasojević. 

U Službenoj zabilješci dva svjedoka (R.M. i D.L.) potvrdila su navode Dejana Spasojevića; Jedan od svjedoka još je rekao da je premlaćivanje Dejana “iz neposredne blizine posmatrala njegova maloljetna sestra”.

Istog dana policija je saslušala i Lukača, koji je u to vrijeme bio šef banjalučke Komunalne policije.

On je potvrdio da se nalazio na dječijem igralištu, da je sa majstorom betonirao sprave za vježbanje, ističući da je “u jednom momentu došao njemu nepoznati mladić koji je počeo da galami na djecu, jer su navodno tukli njegovu maloljetnu sestru”.

“U jednom momentu NN lice se unosi u facu mojoj supruzi Mirjani, koja je takođe bila na igralištu, na istu je vikao, te joj rekao da će joj otkinuti glavu. Nakon toga sam ja prišao NN licu te sam isto udario otvorenom pesnicom u predjelu glave, na što se NN lice nije smirilo te je nastavilo sa histerijom. Da bih istog smirio, oborio sam ga na zemlju te mu napravio ključ na ruci i pitao ga šta je sa tobom, zašto histerišeš, jesi li normalan. U tom položaju smo ostali oko pet minuta, potom sam ga pustio, te smo pričali o razlogu njegovog dolaska, nakon čega je isti otišao kući sa svojom sestrom”, rekao je Lukač policajcima.

Lukačeve navode potvrdila je njegova supruga.


Policajci Čavka i Pepinović još su naveli da su Spasojevića uputili u Hitnu pomoć i o svemu obavijestili šefa smjene.     

U Osnovnom sudu u Banjaluci 20.12. ove godine počinje suđenje Draganu Lukaču, ministru unutrašnjih poslova RS, i Dejanu Spasojeviću iz Banjaluke, potvrdio mi je ranije Duško Tomić, Spasojevićev advokat.

Suđenje je, prema Tomićevim riječima, objedinjeno.

Osnovni sud u Banjaluci potvrdio je optužnicu protiv Lukača, 02.09. 2015., koju je protiv njega podnijelo Okružno tužilaštvo 12. juna prošle godine.

“Okružno tužilaštvo Banja Luka dana 12. 06. 2015.godine podiglo je optužnicu za kaznenim nalogom protiv Dragana Lukača iz Banja Luke, zbog krivičnog djela ‘Laka tjelesna povreda’ iz člana 155. stav 1 Krivičnog zakona Republike Srpske. Optužnica je proslijeđena na potvrđivanje Osnovnom sudu Banja Luka“, odgovoreno mi je prošle godine iz Okružnog tužilaštva Banjaluka.

Nije samo Lukač optužen, već i Spasojević.


Osnovni sud u Banjaluci potvrdio je optužnicu protiv Dejana Spasojevića, zbog krivičnog djela „ugrožavanje sigurnosti iz člana 169, stav 1 KZ RS“.

Optužnicu je potvrdio sudija za prethodno saslušanje Dragan Uletilović 28. oktobra 2015. godine.

Okružno tužilaštvo Banjaluka podiglo je optužnicu protiv Spasojevića 5. oktobra 2015. godine, zbog osnovane sumnje da je 20. avgusta 2013. godine „u vidno razjarenom stanju, vodeći za ruku svoju mlađu sestru Anu Spasojević, došao na dječije igralište u Ulici Jovice Savinovića bb u Banjaluci, te počeo da galami na grupu djece, koja su se tu igrala“. 


Likvidirani Čubrilović dio kokainskog koridora (02.10.2015.)


Piše: Slobodan Vasković

Banjaluka je već godinama stjecište krupnih kriminalaca, bjegunaca od presuda u svojim zemljama. Oni ovdje žive nesmetano, na visokoj nozi i niko ih niti provjerava niti maltretira. Nerijetko su i pod direktnom zaštitom policije i osoba iz političkog vrha. 

Nažalost, Banjaluka je od 01.10. ove godine i poprište krvavih obračuna međunarodnih kriminalnih grupa

Ubijen je Nebojša Čubrilović, državljanin Slovenije i BiH, koji je u deželi presuđen na dvije i po godine zatvora zbog trgovine kokainom. I to nemalih razmjera. Za Čubrilovićem je Slovenija izdala potjernicu. 

Dragan Lukač, ministar unutrašnjih poslova, u ogromnom je problemu:
- Čubrilović je ubijen u centru grada, dvjestotinjak metara od Palate predsjednika i to oko 23. časa, kada na ulicama još uvijek ima građana, što je unijelo veliku nesigurnost,
-  Kako je moguće da Čubrilović nije bio opserviran sve vrijeme svog boravka u Banjaluci, ako se znalo da je riječ o narko dileru,
- Ako se o njemu ništa nije znalo u policiji, kako je to moguće, a zna se kada je kome istekla vozačka,  
- Ubistvo se desilo pred vilom porodice Đurađa Regodića, u kojoj je Čubrilović živio, 
- Đurađ Regodić veliki je prijatelj ministra Lukača, a u svega tri godine za njega su svezane dvije velike afere: 2012. prostitucija u Regodićevom hotelu “Talija” i sada ubistvo pred njegovom vilom.

Teško je zamislivo da je Čubrilović bio podstanar u vili Regodića, još teže da je toj porodici potreban i novac od iznajmljivanja stana, s obzirom na činjenicu da raspolažu ogromnim brojem nekretnina i, kako se tvrdi, milionskim svotama novca.

Regodić je malo poznat široj javnosti, riječ je o biznismenu koji je veliki novac stekao na, najblaže rečeno, vrlo kontroverzan način, ali ne i pljačkanjem budžeta. Za razliku od svog bliskog prijatelja, sa kojim je u porodičnim odnosima, Slobodana Stankovića.

Ministar Lukač morao bi narediti, a policija i Tužilaštvo sprovesti, detaljnu istragu ovog ubistva i okolnosti koje su dovele do toga da Čubrilović bude smješten u Regodićevoj vili. 

Nije mi namjera da Regodića optužim za bilo šta, ali njegova uloga u cijelom ovom slučaju mora biti kapilarno istražena. 

Jer pitanje je zbog čega je ubijen Čubrilović? Da li zato što se nekom od velikih Narko Barona zamjerio; Što je “prodao” svoje ljude; Kao opomena/poruka Nekome …? Opomena nekome u Banjaluci? 

Osim odgovora na ova pitanja, dani koji dolaze odgovoriće i da li će biti još ubistava, a ništa nije isključeno, pošto se još uvijek ništa ne zna o razlozima/uzrocima likvidacije Čubrilovića.

Dobro obaviješteni krugovi u banjalučkom podzemlju oprezni su po pitanju razloga likvidacije Čubrilovića i iz tog miljea dolaze glasovi da je još uvijek rano za zaključke.

Takođe se tvrdi da je Čubrilović i u Banjaluci bio dio “Balkanske rute kokaina”, jedna od poluga preko koje karteli ogromne količine kokaina ubacuju u zapadne zemlje. 

Čubrilović, prema tim izvorima, nije bio vrh kartela, već samo dio koridora. 

Glavni igrači se teško nalaze, jer oni direktno ne učestvuju u švercu kokaina. Glavni igrači daju novac, a ubiru značajan dio zarade nakon obavljenog posla. 

Ukoliko Tužilaštvo i policija ne uspiju dati brze i konkretne odgovore u vezi sa ubistvom Čubrilovića, sva težina tog užasnog čina pašće na leđa oronule, teško korumpirane i posrnule vlasti. I to ne bez razloga.



Čubrilović je samo jedan u nizu kriminalnih kapitalaca iz zemalja okruženja koji je boravio/boravi i živio/živi u Banjaluci.