piše: Slobodan Vasković
 |
| Edvard Munk: Krik |
Dugo sam razgovarao sa Davorom I., mladim čovjekom, Banjalučaninom, koji godinama gradi uspješnu karijeru u Holandiji.
Uprkos činjenici da je uspio vani, prati ovdašnju političku situaciju, aktivno učestvuje u njoj, teško doživljava potpuno uništenje Društva, očekuje skore promjene. Ne od opozicije, jer, kako kaže, opozicija nema ni snage ni volje ni znanja ni sposobnosti za to.
U čemu smo se složili.
2.
Složili smo se i oko toga da bi ovakva, nikakva, opozicija trebalo da nestane kako bi se situacija iščistila i kako bi Narod ostao direktno naspram Dodika i njegovog Režima.
Jer je ovakva opozicija jedino u službi Dodikovih interesa i odbrane njegove vlasti. Notorna Činjenica.
U Čistoj Situaciji - Narod naspram Režima - Režim nema šanse.
3.
Njegova procjena da “Narod mrzi opoziciju više od Režima zbog toga što nisu uspjeli promijeniti/pobijediti Dodika, iako su imali priliku za to i jer je to od njih očekivano” potpuno je tačna.
Ocjena nije drastična, nije ni rigidna, nije ni emotivna, ona je hladnokrvno, lako dokazivo, stanje svijesti.
Ovakva Opozicija samo je štit Režima. I ništa više od toga.
4.
Interesantno je, Originalno, njegovo viđenje Egzodusa iz RS/BiH - Davor to doživljava kao kažnjavanje Režima u oba entiteta, Osvetu Malog Čovjeka beskrupuloznoj vlasti; Neprisatanak na dalja poniženja, ropski položaj, rad na beminim poljima pamuka, za bijednu nadnicu; Što je sveprisutno, jer je bema mnogo.
5.
Davor procjenjuje nastavak Egzodusa, intenzivniji nego proteklih godina - Njemačkoj je potrebno milion radnika, rast bruto proizvoda u Holandiji je 3,5 posto, privrede EU se oporavljaju…; Svi koji nešto znaju raditi, otići će…
Ostaće samo oni koji moraju i koji nemaju adekvatna znanja što bi im mogla donijeti zaradu vani.
Svi ti odlasci su besplatan izvoz resursa, bukvalno izbacivanje/izgon/pogrom ljudskih resursa iz države zbog nakaznih politika koje se vode.
Odlazak stručnih lica iz svih oblasti, odlazak radnika koji više ne žele ovdje da rade za ponižavajućih 400 KM, jer u Njemačkoj, Austriji, Danskoj, Norveškoj… mogu za tri mjeseca zaraditi takve tri godišnje plate, krckati ih ovdje devet mjeseci, pa opet na tri mjeseca vani… stravičan je udar na ionako devastiranu privredu.
Taj udar će tek dobiti na intenzitetu, njegova razorna snaga će se tek osjetiti u narednoj godini i godini nakon nje, budžeti će stradati, jer neće biti nove vrijednosti, a i postojeće, poklekle, dodatno će tonuti.
Osveta Malog Čovjeka tek stiže. Egzodus je najava razarajućeg Zemljotresa!
6.
Ako ovome dodam realnu mogućnost da se strane banke u FBiH i RS spoje (sada sve imaju centrale i u Sarajevu i u Banjaluci), tako što će im centrale biti u Sarajevu, a u Banjaluci ostati tek filijale (Adiko je već spreman), onda je iduća godina, i u ovoj ravni, traumatična, jer u bankarskom sektoru slijede velika otpuštanja. U ovom entitetu.
U takvom scenariju, gotovo izvjesnom, Banke mogu prenijeti depozite, kredite… u centrale, otpustiće 50-70 posto radnika u Banjaluci, Republika Srpska bi izgubila cca 50 miliona KM (na godišnjem nivou) na ime poreza i doprinosa.
Nema tog MMF-a koji može nadoknaditi takve gubitke.
7.
Davor me fascinira svojom posvećenošću ovoj zemlji, on nije nacionalista, ali jeste pravi patriota, potpuno percepira razmjere uništenja Društva, koje je sproveo Dodik uz asistenciju opozicije, kojoj je moj sagovornik itekako pomagao. Na razne načine, nerijetko i visokosofisticirane, angažovanjem stručnjaka u određenim segmentima.
I svaki put bi Opozicija, oni koji su sarađivali sa njim, svaki taj politički biser, koji im je bio omogućen, dat, poklonjen, uludo potrošili; Bilo trgujući sa njim, Bilo ne shvatajući snagu argumenata koju su imali u rukama!
8.
Razgovaramo i o Dodiku; On je sam posebna tema, jer on, kako obojica smatramo, jeste Poslednji Politički Hrast, iako potpuno truo.
Taj Truli Hrast, koji se jedva drži, jači je još uvijek od Opozicije, što je svjedočanstvo ništavila njegovih političkih protivnika.
9.
“Kada bi mu neko obećao aboliciju za sve što je počinio, On bi odmah napustio politiku i povukao se”, Davorov je zaključak. Sa kojim sam potpuno saglasan.
Ali takvog obećanja nema. Niti će ga biti.
Zato Dodik i čini sve da opstane; Ne birajući sredstva, a tek ih neće birati.
10.
Saglasni smo da njegova eventualna pobjeda ne znači ništa, jer u ovako srušenom Društvu nema pobjednika, samo Poraženih.
Saglasni smo i da za njega najveća opasnost dolazi iz SNSD-a, brojnih krugova koji su mu pristupili, kako bi ostvarili lične, mahom nezakonite interese, Brojnih Usta koja on nema više čime da hrani, jer su bemina polja sve više pusta.
Dodik je sam. I boji se svojih.
11.
Konstatujemo Rupu između Nezadovoljnih i Dodika; Prazan prostor iz kojeg su nestale Institucije; Pojedene od Dodika; Prekratak put od štrajka na Željeznici ili protesta ljekara u Zvorniku do Dodikovog kabineta; Ta kratka stazica dokaz je da Sistem ne postoji, da je Društvo srušeno, da je Truli Hrast jedina preostala kvaziinstitucija, da je ta Kratka stazica, koja se prebrzo i često prelazi, ključni dokaz u kolikoj mjeri je sve zgaženo i obesmišljeno.
Jedna rakija i poneko pivo ne mogu to sakriti.
12.
Saglasni smo i da se formira novo Društvo, paralelno, koje ne želi da ima išta ni sa Dodikom ni sa njegovim lažnim protivnicima iz Opozicije; da je to Društvo još uvijek krhko, da je u nastajanju, da su njegovi pripadnici svi oni koji su odlučili da se osvete tako što će negdje vani za tri mjeseca rada zaraditi za devet mjeseci solidnog života ovdje i tako onemogućiti Režimu da ih dalje iskorištava. I da se tom novom Paralelnom, iako još uvijek krhkom, Društvu sve više pridružuju brojni individualci; Da je to Novo Društvo mentalna kategorija, koja će se materijalizovati, i da je ono jedini spas.
13.
Da li je Davor trebao ostati ovdje i boriti se ovdje, a ne otići vani? Da li bi tada bio autentičniji?
Taman posla; Zašto bi, stručan i mlad, ostavio kosti i znanje na nekom od beminih polja pamuka?! Bez šanse da nešto promijeni ovdje.
Zato je mnogo učinio iz zemlje u kojoj je njegova sručnost priznata.
Najvažnije od svega je da se nije odrekao ove zemlje i da i dalje pomaže, brine, bori se na svoj način. Kao dio Paralelnog Društva.
14.
Drago I., otac Davorov, moj stari drugar, vječito angažovan u borbi za bolje, može biti jako ponosan na sebe, posebno na sina.
Drago I. u mnogim svojim bitkama nije uspio, griješio je, dizao se, padao..., ali ta borba se nastavlja. I to je i najvažnije.
15.
Osveta Malog Čovjeka je počela. U cijeloj BiH i oni koji upravljaju njenim razaranjem trebalo bi da zadrhte, da se prestrave, jer ovo neće stati.
16.
Sve najbolje u Novoj godini.
