piše: Slobodan Vasković
1.
Sjedinjene Američke Države stavile su Milorada Dodika na “Crnu listu” i zabranile mu ulazak u tu državu; Takođe je donesena odluka o zamrzavanju njegove imovine na teritoriji SAD-a.
2.
Odluka SAD-a nije iznenađenje: Ona je posljedica Dodikovih višegodišnjih sistematskih, snažnih i permanentnih udara na BiH, njegovog, nejednom, jasno izrečenog stava da mu je namjera da sruši BiH, ustrojenu u Dejtonu, tako što će otcijepiti Republiku Srpsku.
3.
Uz to, Dodik poslednjih nekoliko godina nemilosrdno radikalizuje međunacionalne odnose u BiH, a njegova retorika postala je razorna do mjere da je počela prijetiti miru u Regionu. Štaviše, Dodik je, u želji da postane Regionalni lider, uspio jedino da postane Regionalni problem, spreman i na izazivanje teških sukoba, samo da bi proveo svoje retrogradne ciljeve. I očuvao plutokratsku vlast koju je stvorio.
4.
Činjenica je da odluka o sankcijama Dodiku nije donesena “preko noći”, još manje “preko koljena”, već nakon niza godina punih upozorenja, koja su stizala iz Vašingtona, da će biti posljedica po lidera SNSD-a, ukoliko nastavi sa svjesnim urušavanjem BiH, derogiranjem njenih institucija i rigidnom ratnohuškačkom retorikom, koja je već dostigla nivo u kojem može da zapali Region.
5.
Dodiku je na moguće posljedice ukazivano permanentno i te opomene su se kretale od višegodišnje pozicije “persona non grata”, (u koju ga je stavio bivši američki ambasador u BiH Patrik Mun, a Morin Kormak, aktuelna ambasadorka SAD u BiH, naslijedila/nastavila tu praksu), pa sve do brojnih izjava visokopozicioniranih funkcionera Stejt departmenta, ali i onih iz EU.
Dodik se uopšte nije osvrtao na sve te opomene; Igrao je duplu igru: na sastancima je govorio jedno, u javnosti radio sasvim suprotno; Logično je da je takvom makijavelističkom pristupu morao doći kraj.
Ako ćemo pošteno, SAD-e su imale i više nego mnogo strpljenja za Dodika i njegove rušilačke poteze. Uprkos tome, Dodik nije htio da stane.
6.
Dodikova ključna greška (u detalju) je nepoštivanje Privremene mjere Ustavnog suda BiH o zabrani održavanja referenduma, što je bio više nego jasan pokazatelj da lider SNSD-a namjerava da realizuje najvažniji stav iz Deklaracije SNSD-a, donesene na Saboru te stranke 25. aprila 2015. godine - riječ je o Referendumu o samostalnosti Republike Srpske, koji bi, kako je zaključio Sabor SNSD-a, trebalo da se raspiše 2018. godine.
7.
SAD su najvažniji garant Dejtonskog mirovnog sporazuma; SAD su tvorac Dejtona; SAD su jedina Supersila, vrlo ozbiljna država, koja vrlo ozbiljno shvata preuzete obaveze.
SAD vrlo čvrsto štite Dejton i BiH i bilo je vrlo vrlo plitko vjerovati da će tu obavezu/političku odluku povući, prihvatiti razaranje BiH, rizikujući još jedan sukob na Balkanu; Bilo je nevjerovatno za povjerovati da će SAD ustuknuti pred Dodikom.
Budimo realni, Dodik je bio potpuno nerealan sa političkim ciljevima koje je promovisao i nametao; Bio je iracionalan, što je zapanjujuće, jer je upravo on od svih političara u BiH najbolje i najsadržajnije poznavao SAD i njihovu politiku ka BiH, odnos te zemlje ka Dejtonu!
Dodikov egzibicionizam, adhok improvizacije, pogrešno ubjeđenje da stalno stvaranje političkog haosa ujedno jeste i kvalitetna politika, sada je puklo kao mjehur od sapunice.
I puklo je njemu po leđima, kroz “Crnu listu”.
8.
Krucijalno je uočiti sledeću činjenicu - Sankcije SAD-a se odnose na Jednog Čovjeka - na Milorada Dodika, a nikako ne na Republiku Srpsku, njene institucije i građane Republike Srpske.
SAD nisu demonstrirale Gordost Supersile i kaznile cijeli narod, Srbe u ovom slučaju, već su vrlo precizno ukazale na problem, a on je Pojedinac. Dodik.
SAD su odvojile Narod od Dodika, nisu Narod stavile u istu ravan kao i Dodika, nisu poistovjetile Narod i Republiku Srpsku sa Dodikom i to je najsnažnija poruka koja je poslana iz Vašingtona.
Za nadati se da postoji dovoljan broj srpskih političara u BiH koji će znati pročitati ovu poruku i prenijeti je Narodu.
Za nadati se da takvi postoje i unutar SNSD-a, jer bi dalje slijepo praćenje Dodika značilo potpuni debakl te stranke; Značilo bi da zaista SNSD jest jednako Dodik, što bi predstavljalo kolektivno političko samoubistvo s predumišljajem članova i funkcionera te partije.
9.
Čitanje te poruke i njeno prenošenje Narodu važno je, jer je Dodikova vlast, i prije zvaničnog saopštenja odluke o sankcijama, već optužila “Odlazeću administraciju SAD-a” i ispalila novi isprazni spin da će “Tramp skinuti Dodiku sankcije”!
Tramp neće skinuti Dodiku sankcije; Tramp je predsjednik SAD-a i njemu “Odlazeća administracija” učvršćuje prostor za kontinuitet politike koju ta država vodi ne samo u BiH, nego u cijelom Svijetu.
Ozbiljne države koje drže do sebe, a SAD to, svakako, jesu, ne kreiraju adhok politička rješenja (ni na unutrašnjem ni na spoljnom planu), već to čine na nekoliko decenija, pa i na cijeli vijek.
Tramp nije Država; Tramp je na čelu Države, vrlo ozbiljne, vrlo snažne, najsnažnije, Države koja ima Institucije, Države koja ima spoljnu politiku, koja se, od administracije do administracije, samo nijansira, ali se, suštinski, ne mijenja, bilo da je u Bijeloj kući republikanac ili demokrata; Dovoljno je sjetiti se Kosova i činjenice da je njegovu nezavisnost priznao Džordž Buš Junior, koji je naslijedio Bila Klintona; Tramp će nastaviti dosadašnju politiku SAD-a u Svijetu, dajući joj svoj lični pečat, ali ne na način da će razoriti politiku sopstvene Zemlje, kako to Dodikovi spindoktori lažno projektuju i kako je to Dodik stvarno uradio sa Republikom Srpskom. Razorio je.
10.
Uprkos činjenici da su SAD vrlo snažno podvukle da pod sankcije ide Jedan Čovjek, a ne Narod i Republika Srpska, takva odluka nosi reperkusije i po Narod i po Republiku Srpsku, jer narečeni Pojedinac predstavlja prepreku razvoju i Naroda i Republike Srpske, budući da obnaša jednu od najznačajnijih funkcija u tom entitetu.
Dodik već deceniju predstavlja ogroman balast i BiH i RS i Srbima, taj balast je višestruko dobio na težini njegovim stavljanjem na “Crnu listu” SAD-a.
Dodik bi trebalo da se odmah povuče i oslobodi prostor novom političkom vođstvu, jer je svojom antipolitikom doveo sebe pod udar najmoćnije zemlje. On svojim insistiranjem na o(p)stanku na funkciji samo može donijeti novu štetu, nikakvu korist.
Njegova pozicija stavlja i Republiku Srpsku u defanzivan položaj, mlinski joj je kamen oko vrata i, realno, joj onemogućava aktivnu ulogu u političkom životu BiH.
Stoga svaki Dodikov pokušaj poistovjećivanja sa Narodom i Republikom Srpskom, mora biti spriječen političkim sredstvima, jer bi namjera takvog, realno mogućeg, akta bila pokušaj uvlačenja Naroda i Republike Srpske u sukob sa SAD-om.
Svaki takav pokušaj mora biti osujećen u začetku i, ukoliko do toga dođe, ogromna je odgovornost, prije svega, na najznačajnijim političkim faktorima koji predstavljaju Srbe u BiH. Među njima je i SNSD, ukoliko ta stranka ne odluči da izvrši kolektivno političko samoubistvo s predumišljajem poistovjećujući se sa Dodikom.
Potcjenjivanje odluke SAD-a može biti kobno po one koji to učine.
11.
Cijela situacija veoma je ozbiljna, posebno s aspekta da je njen Glavni protagonista vrlo hirovita ličnost i spreman na iracionalne poteze.
12.
Dodik je veliki politički uzlet doživio najavom referenduma pred izbore 2006. godine, da bi njegovim održavanjem 2016. godine, na prevaru bez presedana, odnio veliku izbornu pobjedu.
Pazi da ti se ne desi ono što želiš, kaže poslovica.
Dodik je opsesivno želio tu izbornu pobjedu; Pokazaće se da je to bila jako loša procjena i da će mu se o glavu obiti baš ono što je želio i što mu se i ostvarilo.
Navedenu ocjenu iznio sam nekoliko puta nakon referenduma i lokalnih izbora, poslednji put u tekstu “2017”; Sada Dodik živi citiranu poslovicu, a tek će osjetiti njene negativne dubine.
