piše: Slobodan Vasković
Božić mi neće ukrasti.
Jutros pijaca, pa mesara.
Dilemu između jagnjetine i prasetine rješava Gospođa iz Reda pred Mesarom - Pragnjetina.
“Za nas koji danas ne poste pola kilograma ćevap mesa. Da zasladimo”, naručuje Gospođa od g. Mesara.
Za Svetog Stefana naručuje teleću špinovanu glavu. Odličan izbor.
Slavim dvije slave: Svetog Nikolu, slavu familije Vasković i Svetog Stefana, slavu porodice moje Ljilje. Biće ove godine teleća špinovana glava; Čovjek se uči dok je živ. Plus svadbarski kupus.
Sarma je domaća, kolači k’o domaći. Slastičarna iz komšiluka.
Na kiosku samo cigarete, ignorišem dnevnu štampu. Ignorišem portale. Ignorišem agencije. Ignorišem TV.
Politika je u špajzu; Djeca svojim poslom. Mikser je, uobičajeno, iritantan.
Ručam sa prijateljem, da se ne bih pačao i oko pita: burek i zeljanica.
On samo na vodi, ja sa marinadom.
Ubijamo čajeve i detokse, ubijamo kafe i cigarete, politiku, u skladu sa dogovorom, ne pominjemo.
Posebno ne političare.
Odgovaram samo na čestitke prijatelja svih vjera i svih orijentacija.
Obilazim Familiju viberom; I oni mene. Selfi - Ražnjevi i minusi i ponegdje snijeg od metar; Negdje k’o u filmovima! Selfi - rakija; Kuvana, Nekuvana; Viber slike baš rumene!
Sretan Božić svima koji slave, Ugodan vikend svima koji ne slave!
Osmog je novi radni dan.
