Razgovor sa Davorom I.: Osveta Malog Čovjeka je počela i neće se zaustaviti

piše: Slobodan Vasković

Edvard Munk: Krik

1.

Dugo sam razgovarao sa Davorom I., mladim čovjekom, Banjalučaninom, koji godinama gradi uspješnu karijeru u Holandiji.

Uprkos činjenici da je uspio vani, prati ovdašnju političku situaciju, aktivno učestvuje u njoj, teško doživljava potpuno uništenje Društva, očekuje skore promjene. Ne od opozicije, jer, kako kaže, opozicija nema ni snage ni volje ni znanja ni sposobnosti za to.

U čemu smo se složili.

2.

Složili smo se i oko toga da bi ovakva, nikakva, opozicija trebalo da nestane kako bi se situacija iščistila i kako bi Narod ostao direktno naspram Dodika i njegovog Režima.

Jer je ovakva opozicija jedino u službi Dodikovih interesa i odbrane njegove vlasti. Notorna Činjenica.

U Čistoj Situaciji - Narod naspram Režima - Režim nema šanse. 

3.

Njegova procjena da “Narod mrzi opoziciju više od Režima zbog toga što nisu uspjeli promijeniti/pobijediti Dodika, iako su imali priliku za to i jer je to od njih očekivano” potpuno je tačna.

Ocjena nije drastična, nije ni rigidna, nije ni emotivna, ona je hladnokrvno, lako dokazivo, stanje svijesti. 

Ovakva Opozicija samo je štit Režima. I ništa više od toga. 

4.

Interesantno je, Originalno, njegovo viđenje Egzodusa iz RS/BiH - Davor to doživljava kao kažnjavanje Režima u oba entiteta, Osvetu Malog Čovjeka beskrupuloznoj vlasti; Neprisatanak na dalja poniženja, ropski položaj, rad na beminim poljima pamuka, za bijednu nadnicu; Što je sveprisutno, jer je bema mnogo.

5.

Davor procjenjuje nastavak Egzodusa, intenzivniji nego proteklih godina - Njemačkoj je potrebno milion radnika, rast bruto proizvoda u Holandiji je 3,5 posto, privrede EU se oporavljaju…; Svi koji nešto znaju raditi, otići će…

Ostaće samo oni koji moraju i koji nemaju adekvatna znanja što bi im mogla donijeti zaradu vani. 

Svi ti odlasci su besplatan izvoz resursa, bukvalno izbacivanje/izgon/pogrom ljudskih resursa iz države zbog nakaznih politika koje se vode. 

Odlazak stručnih lica iz svih oblasti, odlazak radnika koji više ne žele ovdje da rade za ponižavajućih 400 KM, jer u Njemačkoj, Austriji, Danskoj, Norveškoj… mogu za tri mjeseca zaraditi takve tri godišnje plate, krckati ih ovdje devet mjeseci, pa opet na tri mjeseca vani… stravičan je udar na ionako devastiranu privredu.

Taj udar će tek dobiti na intenzitetu, njegova razorna snaga će se tek osjetiti u narednoj godini i godini nakon nje, budžeti će stradati, jer neće biti nove vrijednosti, a i postojeće, poklekle, dodatno će tonuti.

Osveta Malog Čovjeka tek stiže. Egzodus je najava razarajućeg Zemljotresa!

6.

Ako ovome dodam realnu mogućnost da se strane banke u FBiH i RS spoje (sada sve imaju centrale i u Sarajevu i u Banjaluci), tako što će im centrale biti u Sarajevu, a u Banjaluci ostati tek filijale (Adiko je već spreman), onda je iduća godina, i u ovoj ravni, traumatična, jer u bankarskom sektoru slijede velika otpuštanja. U ovom entitetu.

U takvom scenariju, gotovo izvjesnom, Banke mogu prenijeti depozite, kredite… u centrale, otpustiće 50-70 posto radnika u Banjaluci, Republika Srpska bi izgubila cca 50 miliona KM (na godišnjem nivou) na ime poreza i doprinosa. 

Nema tog MMF-a koji može nadoknaditi takve gubitke.

7.  

Davor me fascinira svojom posvećenošću ovoj zemlji, on nije nacionalista, ali jeste pravi patriota, potpuno percepira razmjere uništenja Društva, koje je sproveo Dodik uz asistenciju opozicije, kojoj je moj sagovornik itekako pomagao. Na razne načine, nerijetko i visokosofisticirane, angažovanjem stručnjaka u određenim segmentima.

I svaki put bi Opozicija, oni koji su sarađivali sa njim, svaki taj politički biser, koji im je bio omogućen, dat, poklonjen, uludo potrošili; Bilo trgujući sa njim, Bilo ne shvatajući snagu argumenata koju su imali u rukama!

8.  

Razgovaramo i o Dodiku; On je sam posebna tema, jer on, kako obojica smatramo, jeste Poslednji Politički Hrast, iako potpuno truo.

Taj Truli Hrast, koji se jedva drži, jači je još uvijek od Opozicije, što je svjedočanstvo ništavila njegovih političkih protivnika.

9.

“Kada bi mu neko obećao aboliciju za sve što je počinio, On bi odmah napustio politiku i povukao se”, Davorov je zaključak. Sa kojim sam potpuno saglasan.

Ali takvog obećanja nema. Niti će ga biti.

Zato Dodik i čini sve da opstane; Ne birajući sredstva, a tek ih neće birati.

10.

Saglasni smo da njegova eventualna pobjeda ne znači ništa, jer u ovako srušenom Društvu nema pobjednika, samo Poraženih.

Saglasni smo i da za njega najveća opasnost dolazi iz SNSD-a, brojnih krugova koji su mu pristupili, kako bi ostvarili lične, mahom nezakonite interese, Brojnih Usta koja on nema više čime da hrani, jer su bemina polja sve više pusta. 

Dodik je sam. I boji se svojih.

11.

Konstatujemo Rupu između Nezadovoljnih i Dodika; Prazan prostor iz kojeg su nestale Institucije; Pojedene od Dodika; Prekratak put od štrajka na Željeznici ili protesta ljekara u Zvorniku do Dodikovog kabineta; Ta kratka stazica dokaz je da Sistem ne postoji, da je Društvo srušeno, da je Truli Hrast jedina preostala kvaziinstitucija, da je ta Kratka stazica, koja se prebrzo i često prelazi, ključni dokaz u kolikoj mjeri je sve zgaženo i obesmišljeno.

Jedna rakija i poneko pivo ne mogu to sakriti.

12.

Saglasni smo i da se formira novo Društvo, paralelno, koje ne želi da ima išta ni sa Dodikom ni sa njegovim lažnim protivnicima iz Opozicije; da je to Društvo još uvijek krhko, da je u nastajanju, da su njegovi pripadnici svi oni koji su odlučili da se osvete tako što će negdje vani za tri mjeseca rada zaraditi za devet mjeseci solidnog života ovdje i tako onemogućiti Režimu da ih dalje iskorištava. I da se tom novom Paralelnom, iako još uvijek krhkom, Društvu sve više pridružuju brojni individualci; Da je to Novo Društvo mentalna kategorija, koja će se materijalizovati, i da je ono jedini spas.

13.

Da li je Davor trebao ostati ovdje i boriti se ovdje, a ne otići vani? Da li bi tada bio autentičniji?

Taman posla; Zašto bi, stručan i mlad, ostavio kosti i znanje na nekom od beminih polja pamuka?! Bez šanse da nešto promijeni ovdje. 

Zato je mnogo učinio iz zemlje u kojoj je njegova sručnost priznata.

Najvažnije od svega je da se nije odrekao ove zemlje i da i dalje pomaže, brine, bori se na svoj način. Kao dio Paralelnog Društva.

14.

Drago I., otac Davorov, moj stari drugar, vječito angažovan u borbi za bolje, može biti jako ponosan na sebe, posebno na sina. 

Drago I. u mnogim svojim bitkama nije uspio, griješio je, dizao se, padao..., ali ta borba se nastavlja. I to je i najvažnije.

15.

Osveta Malog Čovjeka je počela. U cijeloj BiH i oni koji upravljaju njenim razaranjem trebalo bi da zadrhte, da se prestrave, jer ovo neće stati.

16.

Sve najbolje u Novoj godini.

Potvrđeno: ATV u vlasništvu Slobodana Stankovića

piše: Slobodan Vasković

Alternativna televizija vlasništvo je Slobodana Stankovića, vlasnika "Integral inženjeringa".

Ovu informaciju potvrdili su mi sigurni izvori, kao i da je Stanković za ATV isplatio 4,5 miliona KM.

On je na taj način postao vlasnik 56 posto udjela ove medijske kuće.

Cijela poslovno-finansijska operacija obavljena je tokom poslednjih desetak dana: Stanković je prošle sedmice uplatio avanas od pola miliona KM, a u poslednjoj nedelji decembra 2017. ostatak od četiri miliona maraka.

Takođe mi je potvrđeno da Nataša Tešanović, direktorica ATV-a, odlazi iz te kuće, ali da još uvijek nije poznato ko će je naslijediti na rukovodećoj funkciji.

Tešanovićeva je imala u vlasništvu 30 posto udjela, Darko Aleksić 10 posto, dok su Dragana Škrbo i Danko Matić posjedovali po 8 posto udjela.

Priča o prodaji ATV-a traje veoma dugo, pominjali su se razni kupci, ali na kraju je ova medijska kuća završila kao dio Stankovićevog poslovnog carstva.

Nezvanično: Slobo Stanković kupio ATV

piše: S.V.

Slobodan Stanković, vlasnik "Integral inženjeringa" i firme "Integra" kupio je Alternativnu televiziju, tvrde brojni izvori.

Prema tim izvorima, Stanković je otkupio 56 posto vlasničkih udjela u toj medijskoj kući.

Ukupna cijena je, kako se tvrdi, 4,5 miliona KM i sav novac je isplaćen.

Metuzalemove regresirane laži

piše: Slobodan Vasković

Stevo Mirjanić Metuzalem ponovo je slagao javnost i seljake tvrdnjama da je na regres za dizel gorivo Ministarstvo poljoprivrede, u protekle četiri godine, izdvojilo cca 33 miliona maraka.

Notorna neistina, jer je taj iznos manji za pet miliona i izdvojeno je cca 28 miliona KM.

O čemu se radi: Regres poljoprivrednicima koji su u sistemu PDV-a nije 0,60 KM, već 0,51 KM po litri goriva. Distributeri regresiranog dizel goriva dostavljaju knjižna obavještenja za PDV, na cjelokupan iznos, sa veleprodajnih faktura, iako su obveznici PDV prilikom preuzimanja dizela platili cijenu umanjenu za 0,60 KM/l. 

Ovim poljoprivrednici gube 0,09 KM/l i regres im iznosi 0,51 KM/l.

Distributeri regresiranog goriva koji potpišu Sporazum sa Ministarstvom poljoprivrede formiraju maloprodajnu cijenu tako što na osnovnu cijenu iz rafinerije najprije dodaju sve dadžbine - akcizu, putarine, a zatim zaračunavaju maržu i PDV.

Iako seljaci već godinama ukazuju na ovaj gubitak, Metuzalem još uvijek nije shvatio o čemu se radi. I takav “stručnjak” vodi naš agrar. 

Navedeno je samo još jedan u nizu dokaza da Mirjanić nema pojma o ekonomiji u poljoprivredi; jedino čime se on bavi jeste samohvala lažiranim podacima i ispraznim izvještajima i brojkama, koje uopšte ne oslikavaju stvarno stanje na terenu.

Među seljacima vri zbog novog Zakona o akcizama koji će dovesti do poskupljenja goriva, a time i radova u poljoprivredi. 

Metuzalem je nedavno pokušao da ugasi tu vatru novim lažnim obećanjima, ali mu to nije pošlo za rukom. Kada na snagu stupi Zakon o akcizama i dođe do spokupljenja goriva, uslijediće veoma teški dani za Prvog Minhauzena Vlade RS.

DIREKTOR ALUMINIJA DEMANTIRA, ŽURNAL DOKUMENTIRA: PPD otkupljuje dugove za struju i uvodi Ruse u kompaniju

Ravnatelj Aluminija, inače kadar stožerne stranke, kaže da je „nova carinska suspenzija početak državne skrbi za njezina strateška poduzeća“, te da, suprotno tvrdnjama Žurnala, oni nemaju nikakvu vezu sa ruskim tvrtkama. Dokazujemo da to nije istina

Piše: Avdo Avdić (žurnal.info)

Pogođeni pisanjem dijela medija kako kažu, dakle Žurnala kako znamo, čelnici mostarskog Aluminija izdali su priopćenje za javnost u kojem obrazlažu svoje poslovanje i nedavnu odluku Vijeća ministara o ukidanju carine na nelegirani aluminij. Navodi, tako, ravnatelj ove kompanije, inače kadar stožerne stranke, da je „nova carinska suspenzija početak državne skrbi za njezina strateška poduzeća“, te da, suprotno tvrdnjama Žurnala, oni nemaju nikakvu vezu sa ruskim tvrtkama.

„ Dakle, Aluminij nema nikakav izravan dodir niti s jednom ruskom tvrtkom“, pišu na službenoj stranici mostarske tvrtke, pa nastaljaju: „a i da ima ostaje neshvatljivo zašto je neko tržište određenim krugovima prihvatljivije od drugoga“.

Istina, izravnih dodira s ruskim tvrtkama  Aluminij nema. Ali izravnih dodira s ruskom politikom – itekako ima. Stoga ćemo u nastavku ponuditi konkretne dokaze koji demantuju svaku riječ napisanu u Aluminijevom priopćenju za javnost. 

SLUŽBENA MOSKVA

„Mostarski Aluminij ima tri pogona: Anode, Elektrolizu i Ljevaonicu. U Elektrolizi ima kapacitet proizvesti 130.000 t primarnoga metala godišnje, a kako elektrolitičke ćelije pokreće isključivo el. energija, taj pogon proguta do 20 posto ukupne potrošnje el. energije u čitavoj BiH, dok pogonske strojeve u Anodama i u Ljevaonici pokreće plin koji čini tek 2 posto ukupnih Aluminijevih troškova na godišnjoj razini“, piše u priopćenju od 29. decembra 2017. godine, objavljenom na službenoj stanici aluminij.ba

Međutim, 19. maja ove godine, direktor Aluminija Mario Gadžić napisao je pismo u kojem, ipak, navodi da bi ukidanje carina znatno povećalo potrošnju plina, a smanjilo potrošnju električne energije.

“S obzirom na golemo zanimanje za naš metal u svjetskim razmjerima, ne možemo niti približno zadovoljiti potražnju. Najbrži način značajnoga podizanja naših proizvodnih kapaciteta jest pretapanje nelegiranoga aluminija, koje se obavlja u ljevaoničkim pećima koje pokreće plin, tako da u potpunosti izostaju troškovi skupe potrošnje el. energije“, napisao je tada ravnatelj Gadžić.

U maju je, dakle, „plin drastično uticao na proizvodnju aluminija“, dok u je u decembru to svega „dva procenta“. 

No, idemo dalje. U decembarskom priopćenju ravnatelj Gadžić kaže da je ukidanjem carine otvorena mogućnost povećanja proizvodnje mostarskog Aluminija.

„Sirovina za to je nelegirani aluminij koji Aluminij ima kapacitet pretopiti 2000 t mjesečno, a koji nitko u zemljama EU i Cefte ne proizvodi, dok je za uvoz s drugih tržišta postojeća carinska stopa posao činila potpuno neisplativim. Ukidanjem te carine, Aluminij preko švicarskih i američkih tvrtki kreće s uvozom toga metala kojega kooperanti dobavljaju s azijskoga i afričkoga tržišta“, piše zadnjeg radnog dana u 2017.  godini na službenoj stanici Aluminija.

Rusko tržište direktor Gadžić uopće ne pominje. Međutim, 28. lipnja 2017. godine, na sastanku u Vanjsko-trgovinskoj komori BiH, ravnatelj je bio mnogo jasniji.

„Ukoliko dođe do ukidanja carine, Aluminij će uvesti 25.000 t, podići svoju proizvodnju na nikada dosegnutih 180.000 t, udvostručiti postojeću vanjskotrgovinsku razmjenu s Rusijom i osnažiti državni izvoz za 55 milijuna dolara“, kazao je tada direktor Gadžić što je objavljeno i na službenoj stranici aluminij.ba.

Ovu rečenicu direktor Aluminija izgovorio je u pristustvu zamjenika ruskog ambasadora u BiH Petra Frolova i hrvatskog veleposlanika u BiH Ivana Del Vechia. Tada je još kazano, a na službenoj stranici aluminij.ba 28. lipnja 2017. godine  i objavljeno da je „NJ.E. Petr Ivancov, ruski veleposlanik u BiH, već upoznao službenu Moskvu s Aluminijevom argumentacijom“.

Ako Alumijij d.d. Mostar nema nikakve veze sa Rusima i ruskim kapitalom, o čemu je onda obavještavana službena Moskva? O nužnosti dokapitalizacije, ispostavit će se u oktobru ove godine. 

„Rješenje za Aluminij je žurna dokapitalizacija“, kazao je 6. oktobra 2017. godine direktor Aluminija.

Dokapitalizacija je skoro izvjesna, a vlasništvo nad dijelom Aluminija steći će zagrebačka tvrtka PPD koja je strateški partner ruskog Gazproma s kojim je potpisala ugovor o desetogodišnjoj nabavci plina za Hrvatsku. 

Promjena vlasničke strukture desit će se kroz Aluminijeve dugove za električnu energiju, pa, stoga, direktor Gadžić u svom priopćenju od 29. decembra izražava posebno nezadovoljstvo pisanjem Žurnala u vezi sa poslovanjem te tvtke sa elektroprivredama u FBiH.

„Osobito ističemo kako Aluminijevo dugovanje prema Elektroprivredi HZ Herceg-Bosne nije otpisano, nego je predmetom tekućega restrukturiranja naslijeđenih obveza“, priopćio je u petak ravnatelj Gadžić.

U oktobarskom intervjuu za Večernji list, ravnatelj Aluminija bio je mnogo konkretniji.

„Više od dvije trećine ukupnih dugovanja Aluminija čini dug za električnu energiju prema Elektroprivredi HZ HB (185 miliona KM). Od neovisnoga financijskog revizora zatražena je analiza toga dugovanja, kao i prijedlog njegova zatvaranja i taj je dokument dostavljen Elektroprivredi HZ HB, a s njim je upoznat i Aluminij. 

Analiza je pokazala kako Aluminij ne može otplatiti taj dug iz poslovanja te da vrijednost toga dugovanja, uzimajući u obzir otplatnu moć Aluminija, nije onolika kolika je u knjigama, nego da taj dug vrijedni višestruko manje, što je i možebitna strategija da navedeno dugovanje bude prodano po diskontnoj vrijednosti trećoj strani. 

Dugovanje, samo po sebi, nije jedini problem, problem je u činjenici da nužna dokapitalizacija Aluminija neće naići na interes potencijalnih investitora dok je god Elektroprivreda HZ HB naš najveći vjerovnik“, izjavio je tada ravnatelj Gadžić.

DISKONTNA PRODAJA DUGA

Pojednostavljeno, dug Aluminija prema EP HZ HB, knjigovodstvene vrijednosti 185 miliona KM, bit će prodan po diskontnoj cijeni, dakle, znatno manjoj od postojećeg. Tom prodajom duga Elektroprivreda HZ HB  faktički će svoja prava  nad Aluminijem prepustiti Gazpromovom partneru PPD-u. 

Upravo je PPD, kako kažu u Aluminiju, „spasilac tvrtke“, jer je nakon otkazivanja ugovora o nabavci električne energije od federalnih elektroprivreda on preuzeo ulogu dobavljača električne energije.

„Zbog nepostojanja boniteta, uspjeli smo sklopiti ugovor za nabavu el. energije isključivo uz pomoć jamstva i položenih instrumenata osiguranja od PPD-a BiH. U ovom trenutku Aluminij električnu energiju nabavlja na slobodnom tržištu, za što je potrebno posjedovanje brojnih licencija od neovisnoga operatera, osiguranje jamstava prema regulatoru te jamstava prema opskrbljivaču, za što Aluminij trenutačno nema kapacitet ni bonitet. 

Odlukom najviših tijela tvorničkog upravljanja, PPD BiH preuzeo je opskrbu električnom energijom Aluminija. Nadalje, PPD je relaksirao i doprinio dodatnoj likvidnosti Društva“, kazao je u oktobru za Večernji list ravnatelj Aluminija d.d. Mostar.

PPD, poglavito, pojasnit će ravnatelj, kroz „ugovorne odnose u cijelosti podržavaju i financiraju poslovanje Aluminija“

To, dakle, znači da mostarski Alumij trenutno posluje isključivo zahvaljujući preduzeću PPD, koje svojim ulaganjima postaje povjerilac ove kompanije. 

Otkupi li PPD, po diskontnim cijenama, dug Aluminija prema Elektroprivredi HZ HB, postat će najveći povjerilac Društva. Onda će biti dovoljno da PPD putem banke, u ovom slučaju ruske Sberbanke preko koje posluju i Aluminij i PPD , zatraži prinudnu naplatu i kroz pretvorbu kapitala većinski vlasnik Aluminija postat će ovo zagrebačko poduzeće koje hrvatski mediji godinama označavaju kao strateškog ruskog partnera u toj zemlji. To, naravno, nije sve. 

LUKA PLOČE

PPD je već ranije preuzeo 25 procenata Luke Ploče preko koje Aluminij prima sirovinu i otprema svoje proizvode i gdje se nalaze terminali za skladištenje plina koji će biti korišten za preradu nelegiranog aluminija. Nadalje, prema nacrtu Strategije prostornog razvoja Hrvatske, koji je bio u javnoj raspravi 2015. godine, u okolini Ploča planirana je izgradnja termoelektrane na prirodni plin ukupne snage 1200 megavata. Prema istom dokumentu, planiran je krak plinovoda do Mostara. 

Podsjećamo, PPD Zagreb potpisao je sa ruskim Gazpromom ugovor o isporuci plina do 31. decembra 2027. godine. A upravo je PPD  „relaksirao poslovanje Aluminija“ o čemu je „informisana i službena Moskva“, posredstvom ambasadora Petra Ivancova koji je u Večernjem listu zatražio „hitno rješavanje hrvatskog pitanja“, nakon čega je Dragan Čović kazao da „evropske i NATO integracije nisu prioritet“.  

Naši Najgori Sinovi

piše: Slobodan Vasković

Politička neinteligencija je uzročnik “Vlaseničkih blasfemičnih događaja”, koji su uslijedili nakon podizanja optužnice protiv Miće Kraljevića, načelnika opštine Vlasenica i hapšenja još tri lica srpske nacionalnosti zbog optužbi za najteža zlodjela.

Politika, vladajuća, diktira protestima u Vlasenici, udarima brutalnim lecima, kojima se targetira, jer je Agencija za istrage i zaštitu uhapsila još trojicu “Naših najboljih sinova”, pod najtežim optužbama za zločine nad civilima.

“Naši najbolji sinovi” sumnjiče se za monstruozna umorstva, silovanja, mučenja, progone… 

Zaista, da li su to “Naši najbolji sinovi”? 

Nisu, to su Naši Najgori sinovi, a svako stajanje u njihovu odbranu jeste održavanje “kulture zločina”, odbrana najgnusnijih nedjela! 

Ali da budem precizan: Ne brane se protestima, monstruoznim lecima, užasnim optužbama… Srbi kao narod, ne brane se čak ni oni koji se terete da su počinili zločine, već je sve u funkciji političke manipulacije i predstojećih izbora.

Vlasenica i dešavanja nakon hapšenja osumnjičenih za ratne zločine je pokazna vježba morbidne upotrebe počinjenog zločina, zloupotrebe žrtava, zloupotrebe sopstvenog naroda, koji nije zločinački. Iako njegovi pojedini pripadnici jesu zločinci.

Ako ćemo iskreno, treba naglasiti da su ključni svjedoci protiv pohapšenih “Naših najboljih sinova” upravo Srbi, koji su tokom rata svjedočili zločinima i svojim iskazima pohapšene optužili za najteža nedjela.

Šta ćemo sada? Odnosno, šta će sada autori letaka i guranja naroda na ulicu u proteste zbog “Naših najboljih sinova” koje su kao najmonstruoznije zlikovce opečatili upravo njihovi sunarodnici?!

Niko neće ništa, morbidna manipulacija će se nastaviti. Ako ne na ovom,  a onda na nekom sličnom slučaju. Nastaviće se sve dok neko ne strada. 

Valjda je to cilj i siguran put ka izbornom dobitku?! Monstruozno!

SIPA je uradila posao za koji je nadležna; SIPA je radila ono što je radila i dok su njome rukovodili Sredoje Nović, Mirko Luić, Goran Zubac.

Način na koji je to u Vlasenici uradila je posledica njihove procjene, koja može biti predmet razmatranja. Ali je činjenica da niko, tokom hapšenja, nije ni povrijeđen ni na bilo koji drugi način fizički ugrožen.

SIPA je profesionalno uradila svoj posao. Kao i MUP RS, koji im je asistirao.

Kao što je to uradila i u drugim slučajevima, prethodnih nedelja, u kojima su pohapšeni “Najbolji sinovi” iz reda drugih naroda što su svoje “najbolje kvalitete” iskazali ubijajući Srbe. Na sličan način kao što su ubijani Bošnjaci u Vlasenici.

Sad ovdje nastupa dilema: Zašto je SIPA i oni koji je vode - u slučaju “Vlasenica” - “izdajnička, poturička, neprijateljska”, a u slučaju “Čemerno” nije? Nije moguće i jedno i drugo.

Moguće je samo jedno: SIPA je i u jednom i u drugom i u svakom trećem slučaju samo radila svoj posao. I uradili su to vrlo kvalitetno.

Udar na SIPA, koji dolazi iz Vlasenice, diktiran iz Banjaluke, je dnevnopolitički, manipulacija za sakupljanje glasova, uništenje političkih protivnika. 

To je činjenica!

Kao što je činjenica da neki od onih u koje “pucaju lecima”, uzvraćaju na isti način “pucajući nedokazanim optužbama” po pojedincima, građanima, kojim nije dokazana nikakva krivica niti učešće u bilo kakvim gnusnim radnjama. Što je neprihvatljivo. I opasno.

Protiv targetiranja i poziva na linč ne može se boriti targetiranjem i pozivom na linč! To onda nije bitka za sistem, već Haos u kojem svako može uzeti “pravdu” u svoje ruke.

Što se tiče “Najboljih sinova” iz vlaseničkih i svih drugih sličnih letaka, Ubice su Ubice i ništa više od toga; Žrtve su Bošnjaci, Srbi, Hrvati i najmanje što zaslužuju je da oni koji su ih mučili, silovali, progonili, ubijali… odgovaraju zbog toga. 

Napadi na Šulića

Napadi na Denisa Šulića, nedavno izabranog predsjednika Mladih SNSD-a, prerasli su nivo političkih obračuna i prešli u rasističku ravan, koja je odvratna do mjere nepodnošljivosti.

Ukoliko u SDS-u (OO SDS Teslić) smatraju da će pobijediti SNSD obračunavajući se sa Šulićem metodama koje se mogu okarakterisati ultrašovinističkim, čak i gorim od toga, onda u toj stranci trebaju početi razmišljati o zatvaranju radnje. 

Nikome takva “opozicija” nije potrebna, a prljavi napadi na Šulića, pokazatelj su nemoći, neinteligencije i neznanja šta i kako dalje.

2018. - projekcije i očekivanja stranaka

Kada se sve sagleda, jedino je izvjesno da će SNSD i nakon sledećih izbora ostati najjača stranka u RS, a sve ostalo će zavisiti od rezultata nadigravanja Milorada Dodika i Marka Pavića.

To je i ključna utakmica u narednoj godini, pravi derbi, dok onaj SNSD-a sa SzP-om ide u drugi plan i direktno je zavisan od epiloga ogleda Dodik-Pavić!

piše: Slobodan Vasković

1.

Kraj je godine, interesantno je sagledati namjere i želje stranaka za iduću, izbornu, 2018.

SNSD, poslednjih mjesec dana, emituje volju da na izborima 2018. ne samo pobijedi, već obezbijedi toliku većinu da suvereno vlada naredne četiri godine.

Ponovo se u ovoj stranci nadaju rezultatu “Pet Predsjednika”, kakav su imali nakon izbora 2006. godine. Tada je SNSD osvojio institucije predsjednika RS, člana Predsjedništva BiH, entitetskog premijera, predsjedavajućeg Savjeta ministara i predsjednika Narodne skupštine RS.

Uz to su imali i (rotirajuće) predsjedavajuće oba doma parlamenta BiH.

2.

Njihove namjere nisu bez osnova, štaviše, ali nekoliko situacija, koje se ne razvijaju pozitivno po interese SNSD-a, mogle bi uvesti ovu stranku u paradoks: Da pobijede kao partija i da ne osvoje nijednu od dvije direktne predsjedničke trke - za predsjednika RS i člana Predsjedništva BiH.

3.

Sukob SNSD-a sa DNS-om, koji prijeti eskalacijom, smanjio bi šanse stranke Milorada Dodika da ostvari pobjedu na dva najvažnija izborna fronta - dvije predsjedničke trke.

Dodikove aktivnosti na prodaji rudnika “Ljubija”, čiji bi krajnji efekat trebalo, između ostalog, da bude i rušenje Pavića i DNS-a, prerizične su po “predsjedničke interese” SNSD-a. Mogle bi se pokazati i kobnim.

4.

Kombi partije, iznjedrene ispod Dodikovog šinjela, ne mogu nadoknaditi glasove DNS-a, a računica kako će se, mimo Marka Pavića, napraviti “lokalni/regionalni dogovori sa DNS-ovim knezovima” u dobroj mjeri je na staklenim nogama.

Posebno ako se Pavić kandiduje za predsjednika RS, što bi bio obrtni momenat koji bi izbornu trku učinio potpuno neizvjesnom i vrlo dramatičnom.

5.

Drugi problem za SNSD jesu kandidati za predsjedničke pozicije: Iako Dodik snažno forsira Željku Cvijanović, koja je sveprisutna u medijima, ona nije uspjela da, prema istraživanjima, odmakne od Nebojše Radmanovića, koji, takođe, sebe vidi kao kandidata za predsjednika RS. 

Rejting njih dvoje je u procentu razlike, iako je Radmanović, za razliku od Cvijanovićeve, gotovo nevidljiv u režimskim medijima.

6.

Cvijanovićeva je loš kandidat i ne garantuje pobjedu, bez obzira na rezultat SNSD-a, koji će, ako politička situacija ostane do izbora u sadašnjim okvirima, bez dileme pobijediti u trci za parlamente. Što im ne garantuje i vlast.

7.

Sam Dodik još uvijek nije odlučio da li će se kandidovati za člana Predsjedništva BiH; Problem je što je svjestan da može izgubiti od Mirka Šarovića tu trku. A to je za Dodika veliki rizik.

8.

Šarović je poslednji političar od kojeg je Dodik izgubio u direktnom duelu; Desilo se to još 2000. godine u trci za predsjednika RS i Šarović je tada pomeo lidera SNSD-a.

9.

Ukoliko njih dvojica budu 2018. kandidati za člana predsjedništva, Šarović se može ravnopravno boriti sa njim. On je jedini političar iz SDS-a/Saveza za promjene koji može, u izbornoj trci, parirati Dodiku; Ostali ne.

Ako Dodik ne bi bio kandidat za člana Predsjedništva BiH, svako drugi iz SNSD-a ima mnogo manje šanse u borbi protiv Šarovića.

10.

Šarović je i jedini političar iz SDS-a/SzP-a koji figurira kao siguran kandidat za jednu od predsjedničkih nominacija, primarno za člana Predsjedništva BiH, dok su svi ostali još uvijek “u bubnju”, među njima i Mladen Ivanić; Za nominacije se čeka rasplet unutar stranaka na vlasti.

11.

SDS se nada da će definitivno pući između SNSD-a i DNS-a, što bi otvorilo dosta širok prostor njihovim kandidatima.

Istovremeno, ta stranka je sebi za cilj postavila osvajanje 22-24 poslanika u parlamentu RS, što u ovom trenutku nije realno.

Ukoliko SDS ne promijeni u narednoj godini način djelovanja, mogu maksimalno očekivati 16-17 poslanika, što nije rezultat, već debakl.

U toj stranci i previše je samopromovisanih, površnih, “vedeta” koje smatraju da su baš “oni jest jednako SDS”, što je stvorilo veliku unutrašnju konfuziju i otvorilo brojne borbe, odreda rušilačke po partiju. 

12.

U SNSD-u je to jednostavno riješeno: Isključivo Dodik može sebe dovesti u jednačinu “Ja sam SNSD”, dok svi ostali ni ne pomišljaju na to. Iako i u SNSD-u traju brojni unutrašnji sukobi, vrlo brutalni - “krv ne lije izvan tijela”, za razliku od SDS-a, gdje su javno izložena sva “unutrašnja krvarenja”, ali i metastaze! 

13.

Paradoks je i kod ove stranke: Šarović, i u slučaju lošeg rezultata SDS-a, može parirati Dodiku, jer je maksimalno iskoristio ministrovanje u Savjetu ministara BiH kako bi se promovisao u umjerenog političara, koji nije suprotstavljen ni interesima BiH, ali ni RS. 

Šarović je jedini uspio izbjeći veće štete od političkih sukoba dva bloka na relaciji RS-BiH/“patriote”-“izdajnici” i tu je njegova snaga.

Uz to, Šarovića podržava najveći broj frakcija u SDS-u, ali i veliki broj onih koji su tu stranku napustili.

14.

U SNSD-u Šarovića vide kao najopasnijeg konkurenta i pripremili su poseban “predizborni set” za njega.

Dodik upravo zbog toga ojačava SDP Nermina Nikšića u RS, kako bi imao i njihovog kandidata u funkciji SNSD-ovog; Interes bi trebao biti artikulisan kroz odvlačenje dijela bošnjačkih glasova u trci za člana Predsjedništva BiH.

15.

Glasovi Bošnjaka u trci za srpskog člana Predsjedništva BiH biće presudni, uprkos činjenici da će SNSD ostvariti veliku razliku u Banjaluci u odnosu na ostale stranke. 

16.

DNS, ukoliko želi izbjeći cijepanje i amortizovati Dodikove udare, trebao bi imati predsjedničkog kandidata, jer bi na taj način onemogućio lokalne/regionalne knezove da prave separatne dogovore za predsjedničke nivoe.

Istovremeno, predsjednička kandidatura značila bi demonstraciju snage ove stranke i, moguće, proizvela koalicije koje su, koliko do juče, bile malo zamislive.

17.

Mladen Ivanić, počasni predsjednik PDP-a, nada se jednoj od nominacija, nije bez izgleda i da je dobije ispred SzP-a, ali bi za ovaj blok najbolje bilo da on odustane od bilo kakve kandidature.

Ivanić je prečesto radio protiv ciljeva SzP-a, forsirajući lični politički interes i, upravo zbog toga, nikako ne zaslužuje novu nominaciju.

18.

PDP, sa njim kao kandidatom ili bez njegove kandidature, svejedno, neće preći 10 posto podrške u biračkom tijelu. Štaviše, Ivanićevo odustajanje od kandidature, koje bi bilo predstavljeno kao “žrtva” za viši cilj - uklanjanje Režima - donijelo bi više glasova PDP-u, nego njegova nominacija.

19.

Socijalisti će preći cenzus, što će biti jako teško za NDP, ali duga je godina, pa im ostaje nada.

20.

Kada se sve sagleda, jedino je izvjesno da će SNSD i nakon sledećih izbora ostati najjača stranka u RS, a sve ostalo će zavisiti od rezultata nadigravanja Milorada Dodika i Marka Pavića.

21.

To je i ključna utakmica u narednoj godini, pravi derbi, dok onaj SNSD-a sa SzP-om ide u drugi plan i direktno je zavisan od epiloga ogleda Dodik-Pavić!