Piše: Slobodan Vasković
Predsjednik
Srpske demokratske stranke Mladen Bosić uputio je Otvoreno pismo (15.04.2013.)
Miloradu Dodiku, u kojem mu je javno skrenuo pažnju na, kako je istakao,
neprimjerene podjele koje unosi među građane, lokalne zajednice i regije u RS.
“Podsjećam
Vas da ste izabrani na funkciju Predsjednika Republike Srpske čija dužnost
zahtjeva da obezbjedite jedinstvo kako teritorije RS, tako i svih građana, što
Vi i institucije RS, nažalost, ne radite. Naprotiv, otvoreno unosite podjele i
pokazujete da Vam je funkcija predsjednika SNSD-a ispred funkcije predsjednika
RS. Podjele na one koji pripadaju Vašoj stranci i ostale, kao i na opštine u
kojima lokalnu vlast ima SNSD i ostale, prihvatile su i druge institucije RS”,
napisao je Bosić u pismu Dodiku.
Još
mu je “na nos nabio” da je takva politika nedopustiva “i zato Vas moram
podsjetiti da je jedinstvo srpskog naroda stvorilo RS i da institucije RS
moraju podjednako tretirati sve građane i njihove lokalne zajednice, bez obzira
na politička uvjerenja i stranačku boju lokalne vlasti”.
Bosić
je otvoreno saopštio razloge Otvorenog pisma Dodiku, a na pisanje su ga “nagnale”
Dodikove posjete Palama i Trebinju, gdje je njegov koalicioni partner sa
zajedničkog bh. nivoa odbio da se sretne sa predstavnicima lokalnih vlasti (što
se na Sokocu, sigurno ne bi desilo), koje predvode SDS i PDP.
Bosić je sa ovim pismom zakasnio
nekih šest, šest i po godina, jer toliko vremena Dodik (sa pozicije vlasti)
građane RS dijeli na one iz „SNSD kaste“, kojima je sve dozvoljeno (i za koje
zakoni ne važe) i parije, koje se progone, jer ne pripadaju kasti odabranih.
Brojni su oni koji su osjetili
na svojim leđima Dodikovu tešku „ruku podjele“; I ne samo njegovu, već i
njegovih seiza, a Bosić je svih ovih godina „mudro“ ćutao i ponašao se smjerno
„kao mlada“, sve u nadi da će ga zaobići teška šaka vlastodržaca.
Bosićevo pismo je
ultraultralajt, bez masnoće, ugljenih hidrata, bjelančevina, omega kiselina, ikakvih
hranjivih tvari; smiješna poza polupolitičara, koji mora povući potez prisiljen
ogorčenošću lokalnih vlasti Trebinja i Pala, zbog toga što ih je Dodik svjesno izvrijeđao, ponizio,
omalovažio.
Da je Bosić zaista ozbiljan u
namjeri da (i sa toliko godina zakašnjenja) konačno krene u bitku protiv
raslojavanja društva na Gazde i Robove, onda bi brzopotezno reagovao i, (uz
pismo Dodiku), najoštrije osudio i napad Vladike Grigorija na Nebojšu
Vukanovića, novinara BN TV, kada je Crveni Pop, upravo u Dodikovom društvu, (i
tokom njegove sporne posjete Trebinju), zaprijetio žurnalisti da bi ga mogao
nokautirati.
Ne, Bosić je vješto eskivirao
taj događaj; ni SDS ni bilo koja druga politička partija se nisu oglasili
(važnije im je, od svega, izbjeći bijes duboko kompromitovanog i
kriminalizovanog klerika), pa je Grigoriju Drumskom Razbojniku ostavljeno na
„volju i milost“ da sljedeći put (bilo sa Dodikom ili ne), kada sretne
Vukanovića, odluči da li će ga nokautirati, da li će mu kosti polomiti, da li
će ga raniti ili, ne daj Bože, ubiti?!!! (Ne čudi takav Bosićev stav, jer kada
je, svojevremeno, mogao odbiti da osudi kamenovanje novinara, koje je režirao
Vladikos Bandidos, zašto ne bi mogao otćutati prijetnje nokautom; odnosno kada
Bosić dozvoljava da njegovi SDS-ovci, uz podršku vrha stranke, javno progone
novinare, pitanje je zbog čega bi optuživao druge zbog progona?).
Bosićevo pismo nije ostavilo nikakvog
značajnijeg traga u javnosti, što mu i nije bio cilj. Stvarna meta njegovog
pisma nije bio Dodik, već SDS, preciznije stranački lokalni šerifi, kojima
Bosić ima potrebu demonstrirati/dokazati svoju odlučnost u „borbi protiv
Dodika“, u šta malo ko vjeruje i u stranci i van nje.
Bosiću, kojem je konačno
„propuklo“ pred očima, da svaka priča o koaliranju SNSD-a i SDS-a nanosi štetu
i njegovoj partiji, (njemu posebno), na stranačkoj skupštini, održanoj nedavno
u Brčkom, naložio je opštinskim odborima da ne ulaze u koalicije sa SNSD-om na
lokalnom nivou bez odobrenja vrha organizacije (vrlo upitna odluka, jer je SDS
u koaliciji sa SNSD na bh. nivou gdje „brane RS“; pa je pitanje zbog čega se RS
„ne brani“ i na lokalnom nivou).
Nije samo moguće osipanje „baze“
razlog ovoj odluci, već i pokušaj stavljanja određenog broja lokalnih knezova
pod kontrolu vrha, kojoj su se odavno oteli. A najveći krivac za to je upravo
Bosić i svi drugi koji su podržali njegovu odluku pred lokalne izbore da
opštinskim odborima stranke prepusti diskreciono pravo koaliranja na tom nivou.
Bosić
je, pred lokalne izbore, odbore prepustio njihovoj sudbini, da bi on lično izbjegao
odgovornost za poraz, ukoliko bi do njega došlo. Jasno je da ni sam nije
vjerovao u pobjedu. Nakon izvanrednih rezultata u borbi za načelnička mjesta, u
kojima je SDS, uz pomoć opozicije, pomeo SNSD, i sam Bosić je ostao zapanjen.
Bez
ikakvih skrupula, cijeli pobjednički kolač prigrabio je samo za SDS, ignorišući
ostatak opozicije (primjera radi, samo bez podrške PDP-a imao bi 18 načelnika
manje), i nastavio očijukanje sa Dodikom, smatrajući da mu je jedino preostalo
da sačeka kampanju za opšte izbore na kojima će SNSD pasti sam od sebe. (Malo
morgen, iz mnogo razloga, ali o njima neki drugi put.)
Opijen
(ne)zasluženom pobjedom, Bosić je iz vida ispustio dva krucijalna parametra,
koji bitno utiču na sadašnje političke odnose, kako međupartijske, tako i unutarstranačke:
prepuštajući opštinskim odborima diskreciono pravo da odlučuju o koalicijama,
on je SDS segmentirao na 63 male stranke (svaki odbor stranka) i, defakto,
urušio djelovanje partije po vertikali, proizvodeći šezdesetak (lokalnih)
šefova, koje je sada gotovo nemoguće vratiti u jedan kolosijek. Niko od njih
nije politički suicidan do mjere da prihvati da nosi sam odgovornost za poraz,
a da Bosić i vrh stranke odlučuju o plodovima pobjede!
Gotovo
svaki od lokalnih šefova sada želi da odlučuje o vlastitoj sudbini, bez značajnijeg
miješanja vrha, a brojni od njih gledaju ka Dodiku i vlasti (neki im se
otvoreno dodvoravaju), jer su tamo pare. Novac prijeko potreban lokalnim
zajednicama (koje su prethodne vlasti finansijski sastrugale) jedino se može
dobiti uz pomoć Vlade RS, a ne preko centrale SDS.
Bosićevo
predizborno kukavičko ponašanje i svojevrsna kohabitacija, koja je na djelu u
RS nakon lokalnih izbora (republička vlast SNSD-ova, lokalna vlast u entitetu
ubjedljivo većinski SDS-ova), proizvela je pravi haos u opštinama, i otvorila poligon
za sve moguće trule kompromise. A poznato je da u takvim situacijama mešetari
najbolje funkcionišu.
Upravo
ovu situaciju koriste Dodik i lokalni pravci SNSD-a, koji dio SDS-ovih
načelnika i predsjednika OO SDS privlače k sebi (kreditima, novcem,
“poštovanjem” i “uvažavanjem”), a na dio njih su otvorili “lov na vještice”,
posebno na one koji su pobijedili u (do juče tradicionalnim) SNSD-ovim
gnijezdima.
Taj negativizam se posebno odnosi na
opštine Gradiška i Kozarska Dubica, gdje su načelnici SDS-ovci, a najveće problem im prave predsjednici
Opštinskog odbora SDS-a, uz asistiranje lokalnih SNSD-ovih knezova.
U Gradišci je pobijedio Zoran Latinović,
primarno zbog ličnog integriteta, kao i sukoba unutar SNSD-a, a podrška samog
SDS-a, (bez ostatka opozicije), nije mu bila ni blizu dovoljna da sjedne u
načelničku funkciju. Latinović već mjesecima pokušava da krene u ostvarivanje
obećanog, ali najveća prepreka mu je lokalni/matični SDS, koji mu na svakom
koraku lomi napore, zajedno sa SNSD-om.
Vihorni igrači protiv Latinovića su Slavko
Dunjić, siva eminencija SDS-a u Gradišci, njegov kum Đorđe Krčmar, predsjednik
OO SDS i Nenad Kesić, poslanik SNSD u Narodnoj skupštini RS. Ovaj trojac čini
sve da onemogući bilo kakav Latinovićev rad, a uzrok svemu je njihova namjera
da podijele plijen u opštini, te ne dozvole bilo kakvo sankcionisanje prethodne
vlasti. Kesić i Dunjić žele ovladati najznačajnijim novčanim tokovima u
Gradišci, a Krčmar im je sredstvo u tim nastojanjima. Naravno, njegovi najbliži
su uposleni u institucijama RS, koje, itekako, pomažu u rušenju Latinovića.
Situacija je do te mjere nepovoljna po načelnika, da nikoga ne bi trebalo
iznenaditi ukoliko Latinović u neko dogledno vrijeme odluči da napusti to mjesto,
razočaran/svjestan da je žrtva igrača iz sopstvenih redova, više nego onih
protivničkih.
Gotovo
istovjetna situacija je i u Kozarskoj Dubici, gdje je na udaru načelnik Mile
Zlojutro, koji je na izborima pobijedio ponajprije zbog vlastitog integriteta i
snažne podrške Partije demokratskog progresa i ostalih opozicionih strana, dok
mu je matični SDS dao vrlo slabu podršku.
Darko
Banjac, predsjednik OO SDS, do samih izbora, tipovao je na SNSD-ovog kandidata
Ninu Jauza. (Da Jauz nije imao snažnu opoziciju unutar SNSD-a, pitanje je da li
bi Zlojutro uopšte “osvanuo” kao načelnik Dubice.) Banjac spada u SDS-ovce veoma
bliske SNSD-u, a njegova najjača veza je, sem Jauza, poslanik te stranke Drago Tadić.
Za
vrijeme kampanje 2008. godine Banjac je zajedno djelovao sa Jauzom, i
predstavljao ga kao budućeg načelnika opštine, iako je SDS tada imao svog
kandidata za načelnika opštine - Dušana Drljića. SDS je od 2008.-2012., na
Banjčevo insistiranje, bio u koaliciji sa SNSD-om u Dubici, a interesantno je
da je tadašnji klub odbornika te stranke glasao za sve odluke koje je predlagao
Jauz, čak i u situaciji kada je šest odbornika SNSD-a otkazalo povjerenje
tadašnjem načelniku. Jauz je, u to vrijeme, uvijek imao podršku pet odbornika
SDS-a. Posebno kada su na dnevnom redu bile tačke da se zaduži opština.
Odnose Jauza i Banjca, najbolje oslikava njegovo ponašanje u kampanji 2012. godine: Jauz je na više predizbornih skupova pobjedonosno uzvikivao da mu “SDS nije problem, jer njihov najskuplji čovjek košta koliko i polovan Pasat”. Upućeni u Dubici tvrde da je aludirao na Banjca, sugerišući da mu je on kupio pasata kojeg vozi?! Da li jeste ili nije Banjcu kupio auto, teško je dokazivo i ostaće u domenu špekulacija, tek taj Pasat kojeg Jauz pominje koštao ga je 12 hiljada KM. (U pravu je, i nije neka cijena).
Darko Banjac je, bez sumnje, SNSD-ovac u redovima SDS-a, a nakon pobjede Latinovića u Gradišci, on ga je, kao poslanik, zamijenio u Narodnoj skupštini RS. Uz njega, u poslaničkim klupama SDS-a, sjedi još (najmanje) jedan SNSD-ov igrač (još malo pa čitav klub).
Banjac
svoju poziciju u parlamentu i na mjestu predsjednika OO SDS koristi da spriječi
Zlojutrove namjere da protiv Jauza podnese krivične prijave, zbog brojnih
malverzacija koje je počinio na mjestu načelnika. Riječju, predsjednik OO SDS-a
za račun SNSD-a djeluje protiv SDS-a.
Šta reći na kraju, sem da je ovakvo djelovanje SDS-a, i u načelu (Bosić) i u detalju (Dunjić, Krčmar, Banjac….), dokaz besperspektivnosti, bezidejnosti i nemogućnosti suštinske promjene; promjene koja bi se odnosila na ponašanje, djelovanje, funkcionisanje,…stanje svijesti, a ne na poziciju u vlasti.
Uostalom,
kada u medijima vidite “nastupe”
SDS-ovaca (sem časnih izuzetaka), koji neodoljivo podsjećaju na javne
nastupe priučenih narikača (na tom nivou im je i politički damar i
razumijevanje politike - posla kojim se bave i za šta primaju enormne naknade);
kada na društvenim mrežama pogledate kojim temama se “viđeniji” SDS-ovci bave, kada
sagledate njihov način komuniciranja, poimanje dešavanja u RS, kada uvidite
njihov gotovo perverzni pokušaj samoelitizacije (koji je bez ikakvog
argumentovanog osnova), te spoznate da se od nedjelovanja i bilo kakvog
ozbiljnog, analitičkog rada brane hinjenim prezirom prema svemu i svakome ko
drugačije gleda na stvari…, shvatite da bi
ste bili srećni da posle Kurte dođe Murta, a ne ta bezlična bezidejna beskarakterna
samoproklamovana elita, podjednako grozna, alava, beskrupulozna, neobrazovana,
besprizorna, laživa i licemjerna kao i ova na vlasti.
