Piše:
Slobodan Vasković
Režimski mediji
objavili su 29.03. tekst pod naslovom: “Banjalučka policija na nogama zbog
provale i krađe 50.000 evra”!
Još su naveli da su provalnici “u po bijela dana provalili u
stan Zorana Popovića iz Banjaluke, iz koga su ukrali oko 50.000 evra”. Na
pitanje da li mu je ukradeno 50.000 evra, Popović je režimskim medijima rekao
da je to dezinformacija. Režimski mediji još su naveli da “iz CJB Banjaluka o
ovoj provali u javnost nije dato nikakvo zvanično saopštenje, iako je to
uobičajena praksa kada je riječ o tako teškim krivičnim djelima”.
Koliko je sve u vezi sa ovom pljačkom bilo čudno, potvrđuje
i reakcija režimskih medija koji su se i sami našli u čudu, te se zapitali “Zbog
čega je cijeli slučaj "sakriven" od javnosti za sada nije poznato” i
još, što je vrlo značajno, naveli i sljedeće: “Međutim, zanimljivo je i da je
poslije provale u Popovićev stan cijela policija "dignuta na noge", a
ispitano je na desetine osumnjičenih”.
Bilo je to sve od režimskih medija,
jer je priča veoma brzo zamrla i niko je više nije istraživao. Sem mene. A
podaci do kojih sam došao svjedoče da u Centru javne bezbjednosti Banjaluka djeluje
policijska hunta koja prebija bez milosti sve one koji im se nađu na putu i za
koje smatraju da su nanijeli štetu nekom od lica koje ta ista hunta štiti. Šef
policijske hunte je Bojan Vidaković, pozicioniran kao načelnik Uprave krim
policije CJB Banjaluka, a njegov nadređeni je Miloš Čubrilović, savjetnik
Milorada Dodika. Krenimo redom.
Tačno je da je 24.03. ove godine “u
po bijela dana” opljačkan Zoran Popović, ali je netačno da mu je iz stana
odneseno 50 hiljada evra. Precizno: odneseno mu je 63.500 evra, u apoenima od
100, 200 i 500 evra.
Tačno je da je tih dana zbog pljačke
Popovićevog stana “cijela policija dignuta na noge” i da je “ispitano na
desetine osumnjičenih”. Od čega su mnogi na pravdi boga brutalno pretučeni u
policiji.
Prije nego li navedem imena
pretučenih i maltretiranih građana Banjaluke, moram postaviti pitanje: Ko je
Zoran Popović da se cijela banjalučka policija digne na noge zbog njegovih
63.500 evra? Pitanje je sasvim na mjestu, jer se ista ta policija ne diže na
noge zbog bezobzirnih pljački republičkog i gradskog budžeta, brojnih prevara u
kojima učestvuju političari, pa čak ni u slučaju teških krivičnih djela, koja
potpadaju pod “krvne delikte”.
Zoran Popović je otac J.K.(poznato
mi je njeno puno ime i prezime), uposlene u gradskoj upravi Banjaluke, gdje se
dotična ponaša kao da je Banjaluka njena. Osiono i drsko ponašanje, arogancija
bez presedana, bezobrazluk i bahatost, samo su neki od epiteta kojim J.K.
“časte” radne kolege. Naravno, pitanje je zbog čega se J.K. može tako ponašati
i ko je štiti? Odgovor glasi: Štiti je Milorad Dodik lično, iz razloga koji su
mi poznati, a koje neću navoditi jer sam fino vaspitano čeljade.
Kada dirnete u J.K. kao da ste
udarili na Dodika, a kada ocu J.K ukradete novac, isto kao da ste ga ukrali Dodiku.
Nakon što je Popović prijavio da je
opljačkan, Miloš Čubrilović Čubri je naložio Bojanu Vidakoviću da, ne birajući
sredstva, otkrije počinioce. Potom je krenula prava filmska akcija; privedeno
je na desetine osumnjičenih i svima je određeno policijsko zadržavanje od 24
časa.
Od desetak privedenih, inspektori su
teškim batinama pokušali da izvuku priznanje da su učestvovali u pljački
Popovićevog stana.
Tako su u policiji teško pretučeni:
Ljubiša Đukić, Aleksandar Vučić, Dražen Grubor, njego brat Željko Grubor, te
još najmanje pet osoba.
U policiju su privedeni i
maltretirani, ali ne i fizički zlostavljani, Duško Jović, Nedeljko Milošević,
Mićo Jović, Dragan Ninković, Marijan Ivanković, Branislav Đukanović…
Mnogi od ovih momaka nisu “cvjećke”,
ali to nikako ne daje Vidakoviću i njegovim inspektorima pravo da ih tretiraju
kao vreće, prebijaju ih, maltretiraju i iživljavaju se na njima. I ne samo na
njima, već i članovima njihovih porodica.
Jer, inspektori su po nalogu
Vidakovića privodili čak i članove porodica nekih od osumnjičenih, koje su
takođe psihički maltretirali. Privođeni su otac Aleksandra Vučića, punac
Ljubiše Đukića i drugi.
Osim Vidakovića, osumnjičene je
najžešće maltretirao inspektor Miloš Bandić, dok su u ovoj policijskoj horor-akciji
još učetvovali inspektori Mario Šolak, Đorđe Pulić, Ranko Ružičić, Saša Savić,
Alen Crnadak, Zoran Gašić, Momčilo Marić, Dario Dabić i drugi…
Sva represija bila je, čini se
uzaludna, jer policija još uvijek nije otkrila one koji su opljačkali Popovića.
Ponašanje dijela inspektora CJB
Banjaluka ukazuje na privatizaciju policije, stvaranje hunte -odreda osvetnika-
spremnih na svako zlo da bi se dodvorili
šefu Dodiku. Istovremeno ukazuje i na to da novi ministar unutrašnjih poslova
Radislav Jovičić priča šuplju priču o profesionalizaciji MUP-a, kojim on i ne vlada.
Kao što to nije uspjelo ni njegovom prethodniku Stanislavu Čađi. Postojanje
policijske hunte u CJB Banjaluka opasnost je po sve građane, a teško je
vjerovati da će Jovičić imati snage/smjelosti da se obračuna sa njima i izbaci
ih iz MUP-a RS.
P.S. Opomena Vaskoviću
Skrenuta mi je pažnja da Bojan
Vidaković ima namjeru (tako je ustvrdio na nekoliko mjesta) da se obračuna sa
mnom i meni bliskim licima, zbog teksta “Visoki funkcioneri MUP RS štitili kriminalca
Golemovića i narko dilera Čombeta”, koji sam objavio 18. marta ove godine. U
tekstu sam naveo da je Bojan Vidaković lično štitio mafijaša Dražena
Golemovića, a da su zbog toga odgovarali drugi inspektori.
Biće
interesantno vidjeti kako će se Vidaković obračunati sa mnom i meni bliskim
ljudima: da li će nas privesti i pretući? Da li će nam namjestiti “slučaj”,
čemu je sklon; da li će nam napasti porodice, ili je njegova priča tek puko
hvalisanje Čubrijevog piona!?
vezani
tekst
