субота, 06. мај 2017.

Anoreksična SDA; Čović pred Zidom; Dodikov strah i od kravate

piše: Slobodan Vasković

1.
Bakir Izetbegović, Dragan Čović i Milorad Dodik zaista su se svojski trudili u prethodne tri godine da ne dozvole nikakav napredak BiH, pretpostavljajući progresu države interese Klanova kojim su na čelu i kojima su dodijelili Orvelijansku moć nadgledanja puka.

2.
Osnovni cilj su postigli: BiH je ni na Nebu ni na Zemlji, duboko podijeljena, nefunkcionalna, poroznih institucija…, a svaka priča o napretku djeluje kao LSD haluciniranje.

3.
Izetbegović, Čović i Dodik trebalo bi da budu zadovoljni, ali na ovom mjestu dolazimo do paradoksa - Trojac je najveći gubitnik sopstvenog Procesa rastakanja BiH.

4. 
Izetbegović se izgubio u erdoganizaciji; Erdoganizovani dio SDA progoni guleniste u sopstvenim redovima i narodu; Podjele među Turcima imaju svoju repliku među Bošnjacima; SDA je teško uzdrmana: Prvo na lokalnim izborima, pobjedom brojnih Nezavinsih kandidata u trci za načelnike, koji su potekli, mahom, iz SDA; Svođenjem SDA, od opštebošnjačke na sarajevocentričnu stranku; Poslednji u nizu udaraca jeste izlazak Četvorke, poslanika koji formiraju nezavisni klub u Parlamentu BiH i igraće veoma važnu ulogu do kraja ovog ciklusa… 

Sam Izetbegović je izolovan i spolja i iznutra i ne djeluje da zna šta da misli ni “Do podne”; “Od podne” mu je nedohvatljivo, daleko svjetlosnim godinama.

5.
Protiv Izetbegovića su, bukvalno, svi i njegova pozicija je neodrživa i nespasiva; Njegov odlazak sa čela SDA je neminovnost; Što ga duže bude odlagao, to će infrastruktura SDA biti sve poroznija i odlaziće sve veći i veći broj aktivista i funkcionera. 

SDA neće nestati, ali više neće biti ono što je značila nakon izbora 2014. godine. Već sada to nije ta stranka, već njena sve anoreksičnija podvarijanta.

6.  
Dragan Čović, najpoznatiji Lažni Optimista u BiH, prepoznatljiv po tome što tajno ruši sve ono za šta se javno, kada je BiH u pitanju, zalaže, nije uspio ostvariti ništa od svojih ciljeva; Posebno ne kada je u pitanju izmjena Izbornog zakona, što je osnov njegove “politike”.

Čović, koji je Hrvate htio podijeliti na Manje i Više vrijedne, zavisno od geografskog porijekla/mjesta boravka, jedino je uspio Hrvate iz Zapadne Hercegovine potpuno gulagizovati, svesti na jednu od najusamljenijih skupina u Evropi.

Čović je, u želji da HDZ-u BiH obezbijedi ekskluzivitet posjednika institucija, bez obzira na ishod glasanja, načinio suštinsku i percepcijsku grešku i sveo Hrvate u BiH na Zapadnu Hercegovinu; Katolička crkva se tome oštro usprotivila, što je sasvim logično, očekivano i razumljivo, a ni Zagreb ne gleda blagonaklono na njegove elitističke programe.

Usprotivili su se tome i svi ostali, osim Dodikovog SNSD-a; Primarno, jer oni nemaju takve pogodnosti, a tek sekundarno što je Čovićev pristup, najblaže rečeno, necivilizacijski prema sopstvenom narodu.

7.
Nije sporno da Hrvati trebaju izabrati svog člana Predsjedništva BiH, ali je sporno što se to pokušava prigrabiti za jednu stranku, jednu opciju, jedno geografsko područje i što se, usred Evrope, pokušava jedan narod podijeliti na Manje i Više vrijedne pojedince.

Ta politička paradigma nije nikakva novost u BiH, ali, dosad, nije bila ozakonjena.

Sporno je i što je Čović rješavanje pitanja “Sejdić-Finci” preveo u rješavanje  pitanja hrvatskog člana Predsjedništva BiH, tako da je svojim isključivim stavovima onemogućio rješenja i jednog i drugog.

8.
Čovićev “Optimizam”, kako on drugačije naziva destrukciju, pokazao se otrovnim po BiH, ali i po samog Čovića, koji je pred Zidom i nema kud dalje. 

Ta pozicija nalaže povlačenje, jer je bez rješenja i bez ikakvog manevarskog prostora. 

Da li to Čović uviđa, veliki je test za njega, čak i u geografskom području koje preferira!

9.
Milorad Dodik, koji je doktorirao na podjeli naroda na Više i Manje vrijedne, zavisno od toga da li su za ili protiv politike koju on vodi, jeste zadao teške udarce BiH i u veoma velikoj mjeri doveo do njenog stagniranja/ unazađenja, ali je platio preveliku cijenu za to. 

Kako stvari stoje, to je samo manji dio računa; Veći tek dolazi na naplatu.

10.
Dodik, koji je prvo bio premijer, potom i predsjednik, samo jednom dijelu Naroda; onom, iz njegove perspektive, Više vrijednom (jer je taj dio glasao za njega/podržavao njegovu antinacionalnu politiku), najteže udarce doživio je upravo iz te Grupe Odabranih! Njenog najužeg dijela koji je od Dodika rukopoložen u posjednike Orvelijanske moći nadgledanja puka i svega materijalnog, što puku pripada, ali je stavljeno na raspolaganje Ološ eliti.

11.
Lokalni SNSD-ovi Ološ lideri, stvoreni/ustrojeni po Dodikovom liku i nedjelu, sada jurišaju na Dodika javno, nemilosrdno i brutalno, nezadovoljni preraspodjelom preostale moći, posebno materijalnih dobara.

Dodik je oštro i beskompromisno napadanut iznutra, iz srca SNSD-a, i taj napad neće prestati, neće biti stavljen pod kontrolu, neće biti saniran, već će se širiti.

Dodika iznutra ne pritišću samo dijelovi Ološ elite, već i oni segmenti SNSD-a, koji se ne mogu tako kategorisati.

12.
Dodik je i pod udarom koalicionih partnera, bez kojih ne može održati ni ovako klimavu i rastočenu vlast u RS, zato što je pokušao da zahvati u njihov dio kolača, jer je sopstveni skroz potrošio. I mrvice.

13.
Izvana, Dodik je izolovan od Zapada, a sa Istoka ga se tjera na sukob sa Zapadom. 

Takva pozicija je neizdrživa i nespasiva i u situaciji da nema napada iznutra, koji je Dodika toliko iscrpio i oslabio da mu se i kravata čini kao omča. 

Leptir mašna neće olakšati stanje.

14. 
Dodik treba da ide; Trebalo je već da ode, ali problem mu je što nema kud!

Nažalost, to nije samo njegov problem, već svih, a njegov odlazak, kako danas stvari stoje, mogao bi biti vrlo dramatičan.

15.
Lično mi se ne dopada takav epilog, bilo bi odlično da bude izbjegnut, ali događaji na Sokocu, u Zvorniku, Banjaluci…, kao i Dodikova uloga ruskog borbenog ovna u BiH, teško da mogu izroditi drugačiji The End.

Dodatak: SDS 
Ključno pitanje SDS-a nije da li će ili neće Vukota Govedarica nakon majske Skupštine stranke ostati na njenom čelu.

Ključni unutrašnji problem SDS-a je Darko Babalj, vlasnik Samostalne Kriminalne Radnje unutar te stranke, koji odbija poslušnost Vrhu i sam odlučuje o gotovo svim kadrovskim namještenjima. I unosnim plodovima istih.

Babaljevo djelovanje stvorilo je brojne otpore unutar te stranke, značajno dovelo do njenog slabljenja i osipanja.

Babalj, koji je u protekle dvije i po godine, došao do ličnih milionskih sredstava, djelujući po principima Dodikove Ološ elite, osilio se do mjere neizdrživosti po svakog ko je na čelu/u vrhu te partije.

Sam Babalj svjestan je te situacije i na sve načine pokušava da se, nakon Skupštine, zadrži u vrhu stranke; Uspije li u tome, džaba su u SDS-u krečili.

Bilo je jednostavnije da bez ikakvih izbora postave Momčila Mandića na čelo SDS-a, a Babalja na poziciju genseka. Pa da nastave da haraju kao i dosad.


Uostalom, ne tako davni susret Babalja i Luke Petrovića bio je samo razmjena devijantnih iskustava, nikako približavanje.