Piše: Slobodan Vasković
Snežana Vujnić, direktorica IRB-a, nedavno se dobro
isplakala. U Tužilaštvu BiH, odgovarajući na pitanja istražilaca. Poput: Zbog
čega ste držali novac na računima Bobar banke, a znali ste da će propasti; Kako
je moguće da IRB za samo 24 časa odobri i isplati pet miliona KM osobi, koja je
kao kolateral dala baš ništa...?
Vujnićka je plakala. I samo plakala. Plakala je i na
pitanje: Da li vam je neko naredio sve te kriminalne transakcije?
Vujnićka će tek imati priliku da plače. U pritvoru,
gdje će, izvan svake razumne sumnje, uskoro završiti. Mjesec, dva, nije dugo za
čekati. Do tada će propasti i Banka Srpske i u njoj 60 miliona KM IRB-a. Koji
se već mogu smatrati oplakanim.
Vujnićka, saznajem, ne plače samo u Tužilaštvu BiH. Već
i doma i na poslu, pa mi, valjda, zbog njenih krokodilskih suza iz IRB-a nisu
htjeli odgovoriti na pitanje da li su dali milion KM kredita Tegeltijinom Prvom
penzionerskom mikrokreditnom društvu? Kako bi nastavio svoje zelenaške poslove.
I otimao od penzionera. I mrtvih i živih, jer taj ne bira.
Izvjesno jesu, čim mi ne pišu. Osim ako razlog nije
brisanje suza Vujnićki. Pa ne stižu pisati.
Vjerujem da oči orosi i Slavica Injac, šefica Agencije
za bankarstvo RS. Čim pomisli na prugaste brendove. I dnevne i noćne.
Ni nju, kao ni Vujnićku, čak ni referendum ne može
spasiti. Od apsa. A jesu i žandarale, dok je trajalo.
Ubijeđen sam da plače i Željka Cvijanović. Od sreće.
Jer je Radojičića sahranila živog. I to stojeći. Kvantitet bezvezarija, što
Cvijanovićka jeste, sa lakoćom je savlado kvalitet bez karaktera, što Radojičić
jeste. Nije baš sve na Planeti evolucija. Dokazuje to i ovaj očit slučaj degeneracije
SNSD-a, uslovljene kontraevolutivnim procesima.
Ko zna, možda doživimo da se vrh SNSD-a vrati na Drvo.
Ako su sa njega uopšte i silazili.
Nije ovdje kraj uplakanim u SNSD-u.
Samo što je završio Središnji odbor te stranke, brojni
zaplakaše nad kadrovskim rješenjima. I za Igorom. Kukali bi, ali se boje da ih
čuju. Tek bi onda oplakali.
Plaču u sebi i tvrde da sa „ovim rukovodstvom dolazi
mrak i tama“. Ti baš znaju nijansirati Crno. Koje je u toj stranci temeljna
boja.
Baš plaču za Igorom. Ridaju. Ima li šanse da se
pokrene, da makne, da udari..., šapuću šmrkljajući.
Nema, rezolutan sam. I nemam više maramica za njih.
Posebno ne za Stašu Košarca, koji vrišti od bola, a
suza suzu stiže. Jer ga je pomeo nekakav anonimus. A toliko je Stašesku
poltronisao Dodikesku. Do suzesku.
Poltronisao je i Pantelija Ćurguz. Pa sada suze roni. Jer
je Dodik dao Darku Banjcu da upravlja strankom u Dubici. A Ćurguza prepustio
truljenju. Kakva zagrebancija.
Plače ih još kamara. I to povelika. Na buljuke. Strah
koji ledi krv u žilama izvorište je svih tih suza. Što je potvrda demokratske
atmosfere u redovima SNSD-a.
Ko bi rekao da su donedavni bahati Gospodari Života i
Smrti tolike Šmizle?!
Dežurni meteorolozi tvrde da je toliko suza u SNSD-u,
da ne mogu izbjeći Potop. Prijatno osvježenje na ovoj vrelini.
