Piše: Slobodan Vasković
Džonatan Mur, šef misije OSCE u BiH, otac je
mrtvorođenčeta - nove koalicije na nivou BiH, koju je trebalo da čine SDA, HDZ,
SBB i SNSD.
Mur je intenzivno radio na formiranju nove vlasti u
BiH i garantovao priznanje toj vlasti i u Vašingtonu i u svim centrima EU.
Na taj način Mur je OSCE uveo u novu fazu djelovanja u
BiH, pretvarajući ovu organizaciju u instrument lokalnih lidera i koristeći
svoju poziciju na njenom čelu za lične lobističke ciljeve.
Mur je, jednostavnije rečeno, privatizovao OSCE,
stavio ga u funkciju svojih ličnih interesa i potpuno uvukao u blato i obračune
lokalnih političkih elita.
Nije to nikakva novina kada je Mur u pitanju, odavno je
on lobista Dodikovih i Čovićevih interesa. Kada je već tako bilo bi mnogo
poštenije da je osnovao lobističku kuću, javno naplatio svoj rad, a ne koristio
OSCE za prekomponovanje vlasti u BiH i na taj način potpuno kompromitovao rad
ove organizacije.
Ima li Mur podršku zvaničnog Vašingtona za svoj „ručni
rad“? Naravno da nema, jer da Stejt department podržava prekompoziciju vlasti u
BiH, izvjesno to ne bi radio preko OSCE-a i Mura.
Mur je pao u mulj i njime bi trebalo da se pozabave
njegovi šefovi na svim nivoima, a BiH se nalazi pred novim iskušenjem koji se
zove Mehanizam koordinacije, čiji prijedlog stavlja kantone u ravan entiteta i
države.
Usvajanjem Mehanizma u kojem kantoni imaju pravo veta,
kao i entiteti, Republika Srpska bi bila dovedena u situaciju da, na primjer, o
njenom obrazovnom, policijskom... sistemu, potom prostornom uređenju, izgradnji
autoputeva i njihovim trasama... odlučuje Zapadnohercegovački kanton. Na taj
način bi se dodatno ojačao Dragan Čović koji bi preko predstavnika kantona u
Mehanizmu odlučivao o svemu u BiH, koristeći veto.
Biće interesantno vidjeti da li će tzv. Savez za
promjene prihvatiti svođenje entiteta na nivo kantona i kako će se na Savjetu
ministara izjasniti o ovom pitanju?! I ne samo tzv. Savez, već i SDA i DF. Što
se tiče HDZ-a, oni će snažno podržati svoj novi Mehanizam opstrukcije.
Nije toliko problem šta HDZ radi, već što tzv. Savez
ništa ne radi.
„Savez“ je Prazan skup bez kakvih ideja, ali i bez
kapaciteta da iznese neke značajnije promjene.
Potpuno su nezainteresovani za promjenu vlasti na
nivou RS, a, nažalost, nezainteresovani su i za obavljanje vlasti na nivou BiH.
Jedino su veoma zainteresovani za očuvanje pozicija.
Sva njihova „strategija“ svela se na čekanje novog
direktora Sipe, kao da će on, ma ko bio, čarobnim štapićem razriješiti sva
pitanja i sve probleme. Neće, niti je to njegov posao.
Sipa jeste bitna, ali Sipa nije Društvo. A Društvo je ovdje
na umoru; Društvo je satrulo, jer nijedan od njegovih sistema ne funkcioniše.
Između ostalog i zbog nespremnosti „Saveza“ i stranaka koje ga čine da budu
išta više sem Biroa za zapošljavanje najsrećnijih stranačkih kadrova.
SDS, PDP i NDP već mjesecima nisu zadali nijedan
ozbiljniji politički udarac satrulom Režimu Milorada Dodika, koji je tek
biljeda sjenka onog Dodika od prije izbora.
Ipak, ta Sjenka je u političkoj ofanzivi, stalno
izbacuje nove „hitove“ za odvlačenje pažnje od groznih problema u kojima se RS
nalazi, pokušava na sve načine osvojiti vlast u Sarajevu, slijepo udara i desno
i lijevo ne bi li „izboksovao“ bilo kakvu podršku, a sva „politika“ SDS-a,
PDP-a i NDP-a svela se na eskiviranje udaraca koji dolaze iz Režimskog Sektora.
Nema tu ni k od kontranapada.
Režim jeste dezorjentisan, ali su stranke tzv. Saveza
u komatoznom stanju od nerada, nehtijenja, bježanja od odgovornosti,
politikanstva, hedonizma, zadovoljenja osvojenim funkcijama, trulih kompromisa,
međusobnog nepovjerenja...
Zato Bosićeva najava „vruće političke jeseni“ djeluje
poput nesuvislog buncanja komatoznog političara, koji ispaljuje sve što „naiđe“. Isto toliko „ozbiljna“ djelovala bi i njegova
najava da će u narednih sedam dana vrijeme biti umjereno oblačno, a da se
ratari spreme za oštru zimu.
SDS je najviše energije (ako se to energijom uopšte
može zvati) u ovoj godini potrošio na sudski duel Bosića sa Dodikom, po tužbi
za klevetu lidera SNSD-a. Nije taj proces nevažan, ali je u odnosu na stvarne
probleme u RS/BiH, o kojima bi SDS trebalo da govori i, što je još važnije, da
se suprotstavi, on apsolutno minorna činjenica. A to je, kada je SDS u pitanju,
u najviše navrata bila Centralna tema. Bave se marginom, da se ne bi bavili bitnim.
Sporadični istupi Pandurevićke, Govedarice, Šarovića,
Bjelice i Mektića samo su incidenti, koji ne uspijevaju skriti prazninu
politike SDS-a.
Može li se očekivati da PDP uzrokuje „vruću političku
jesen“? Možda u nekom nama nepoznatom Univerzumu, ali u ovoj Galaksiji svakako
ne.
Sva Ivanićeva politika svela se na nezamjeranje
Režimskim medijima, a njegov strah od Dodika i njegove mašinerije opipljiv je
golom rukom.
U izboru između „pozitivnog tretmana“ u Režimskim
medijima i oštrijeg startanja na Režim, Ivanić će uvije izabrati tretman. Godi,
a ne boli.
Uopšte ne treba začuditi ukoliko Ivanić kalkuliše sa
približavanjem SNSD-u u „datom momentu“ (ako bi neki od Dodikovih murova uspio da ga uvede u vlast u
Sarajevu), a njegove „radikalne izjave“ kako će spriječiti prekompoziciju
Savjeta ministara i ulazak SNSD-a u sarajevsku vlast ne treba uopšte uzimati za
ozbiljno. Jer je riječ o floskulama, ispraznim parolama, a nikako o
promišljenom i čvrstom stavu.
Što se tiče NDP-a, oni se bore za goli opstanak, pa o
drugim borbama teško i da mogu razmišljati. A i zalud je, jer su premali.
Režim treba da ode, to je notorno. Ali ko da ga
zamijeni? Možda Džonatan Mur, koji nema nikakvog pametnijeg posla u OSCE-u, pa
se stiže baviti i osvajanjem vlasti u BiH.
