Piše: Slobodan Vasković
Stratezi, taktičari i
analitičari Milorada Dodika proglasili su BiH cijelim Svijetom. Što implicira
da je Republika Srpska 49 posto Planete. Samo u takvom ambijentu moguće je da je
Dodik baš veliki, nikako mrva, a da su ambasade stranih zemalja posebni
entiteti unutar BiH, bez ikakve podrške sa strane. I da vode neku svoju
politiku, koja ne odgovara polovini Planete.
U vizuri psihopatoloških
tipova čiji je Dodik portparol, Američka ambasada je malo veća zgrada u
Sarajevu, iz koje se pokušava pružiti otpor PoluPlanetarnoj politici Dodika.
Koji prijeti da će Planetu raspolutiti.
Zato se Dodik ostrvio na
Morin Kormak, koja se usudila založiti za funkcionalnu BiH i njene federalne
jedinice.
Čini mi se da njeno
zalaganje za funkcionalnost nije razljutilo Dodika koliko ubjeđenje gospođe Kormak
da BiH/RS nije sama na svijetu i da postoje još neke zemlje. Kao Sjedinjene Američke
Države, na primjer. Koje Kormak predstavlja. I koje se ne nalaze u drugom Sunčevom
sistemu. U šta su ubijedili Dodika pripadnici njegove menažerije.
Sada je Dodik u velikom
problemu: Ako odustane od Geografskih projekcija svojih psihopatoloških
analitičara, pade mu u Okean sva politika; Ako nastavi sa Imperijalističkim
Planetarnim Akcijama, možda se ta Amerika i pojavi. I pokaže se vrlo ozbiljnom
Državom. Koja stoji iza svojih Ambasadora, jer rade, djeluju i govore u njeno,
a ne svoje lično ime.
Za razliku od Dodika koji
govori u ime grupice psihopatoloških tipova, spremnih da za realizaciju svojih
bolesnih ambicija žrtvuju cijeli narod. I na odličnom su putu da to učine.
Oko Dodika je sve više
praznog prostora. Djeluje mi kao sanitarni koridor. Koji je svakim danom sve
širi. I širi. A on sve usamljeniji i usamljeniji. I primitivniji. I potpuno van
sebe. Jer su mu u stranci sve Kolumbo i Vespuči. Koji su poodavno otkrili
Ameriku. I njenu snagu. Pa zbrisali u potpalublje svog Ukletog broda.
I ostavili Dodika samog na
Jarbolu. Sa nadom da će ga, kada izađu iz utrobe, ugledati kako Visi.
Dok su Dodikovi u
potpalublju, Ivanić i njegovi obilaze oko Grmeča. Sa bikovima. Hoće da ih
pobodu. Ali im to ne dozvoljavaju federalne vlasti. Što je zaista van svake
pameti. I ispod svakog nivoa.
Kao što je van pameti da se
Ivanić ovih dana primarno bavi Grmečkom koridom, a ne onom Dodikovom u kojoj
Razjareni Bik ruši sve pred sobom.
Izbor koride za javnu
upotrebu tipičan je za Ivanića: U onoj velikoj, Dodikovoj, od njega bi se
očekivalo da Volu rep iščupa, u ovoj Grmečkoj od njega se ne očekuje ni da ga u
stražnjicu ubode.
Tu je zaobadani Crnadak.
Ministar spoljni koji diplomatske vještine bode na Koridi. Ne u Španiji, već
ovoj našoj nesretnoj.
Kad već Ivanić ne smije da
se pobode sa Dodikom, pitam se što uzmiče mlađani Jablan. Pa paradira i praši
oko Grmeča za Ivanićem, a ne kopa papkom ispred Palate izazivajući Rudonju. Da
ga nabije. Na rogove.
Nema on Rogova za takvo
što. A ni ostalih alata. Isti tata Mladen.
Sjeća li se još iko Mladena
Bosića? To je poslednji predsjednik SDS-a. Zvani Duh. Pojavi se s vremena na
vrijeme, tek da pokaže da ga egzorcisti nisu istjerali. Sa političke scene.
Odakle je istjerao sam
sebe. Pa se nalazi u svojevoljnom progonstvu. Od svakog političkog rada težeg
od kile.
Ukoliko se Bosić ne pojavi
u naredna 24 časa zamolio bih MUP RS da pokrene potragu za njim. I sve ostale
agencije. Lako će ga prepoznati. Isti Duh.
Tražeći Bosića možda
pronađu i Čavića.
Opozicija nam je itekako
potrebna. Kao dokaz beznađa.
