Piše: Slobodan Vasković
Volim kafanske razgovore na plus 370. Cijediš kafu,
cijediš vodu, cijediš limunadu, sunce tebe cijedi, preko puta tebe sagovornik
iscijeđen kao i ti, nema šanse ni za verbalni delikt, bez obzira na
opredjeljenje. Sagovornika, jer ja se smatram opredijeljenim.
Tende u kafanama postoje da bi temperaturu sa 37
povećale na 45. Razbijen vrućinom sjedneš pod tendu, taj lažni hlad, a onda te još
žešće zažandara posred glave; Omamljen si poput konobara koji baulja ka tebi,
vuče se nezainteresovan za život, a kamoli posao.
Kafana 1: Srpski poslovni čovjek
Nakon konobara dobaulja Srpski poslovni čovjek. U
prevodu: firma mu sarađuje sa Budžetom. Nije neki veliki posao, da se živjeti.
Njemu. Uvijek voli Dodika. I zbog posla sa Budžetom, a i onako.
Sjeda za moj sto, što ga u njegovim očima čini
neustrašivim. Prije toga uljudno pita da li me ometa? Kakvo pitanje u praznoj
kafani, sa preprženim konobarom i još preprženijim Vaskovićem. Ali, uljudnost
je vrlina Srpskog poslovnog čovjeka. Posebno u situaciji kada mu se čini da bi,
pored sunca, i on mogao ponešto iscijediti iz mene.
„Izvoli Srpski poslovni čovječe“, uljudan sam i ja.
„Ta ti je zaista dobra. Nikad me niko tako nije nazvao“,
uljudan je i on.
„Svi vi Miletovi ste em pravi najveći Srbi em poslovni
em na Budžetu, za razliku od nas nesrba, izdajnika i psihopatoloških tipova, tako
da je logično nazvati te Srpskim poslovnim čovjekom“, grizem ja bez volje da i
odgrizem.
„Nemoj tako, molim te. Ja te nikada nisam smatrao
takvim. A Mile mi je rekao: Ti si zaslužio posao i dobićeš ga, jer su ga dobili
mnogi koji to nisu zaslužili. Moraš priznati da je Mile Džek“.
„Priznajem, samo je problem što je on Džek sa našim
parama, a ne sa svojim“.
Osmijeh se brzo kiseli na ovoj vrelini. Nije ni on bez
aduta.
„Gledaj, ti nikada na onoj svojoj stranici ne
oslovljavaš Mileta sa predsjednik Republike Spske! Malo je to čudno, liči mi na
kršenje Ustava RS“!
„Ne želim da uvrijedim instituciju predsjednika
Republike“, jasan sam kao dan.
„Kako molim? Pa ti zaista kršiš Ustav RS!“, široko
nasmijan mi skresa u brk Srpski poslovni čovjek.
„Nisi u pravu. Mile je predsjednik grupe građana i to
vrlo opasnih namjera, a mene i meni slične on je javno u niz navrata proglasio
izdajnicima, nesrbima, petokolonašima, psihopatološkim tipovima. Kada bih ja
njega sada, nakon svih tih epiteta, smatrao i za svog predsjednika, zaista bih
se sa pravom mogao okarakterisati kao psihomazohistički tip“!
„Trebao bi ga priznati za svog predsjednika, jer vidiš
da smo mi Srbi ugroženi. I moramo se držati zajedno“, uporan je Srpski poslovni
čovjek, rodom iz Budžeta RS.
„Tačno je da se vi Miletovi Srbi morate držati
zajedno. Sve vas je manje. I svi vas napadaju. Baš ste ugroženi“, podržavam
njihovo zajedništvo.
„Malo si ciničan“, uzvrati Srpski poslovni čovjek.
„Ok. Neću više, vruće je. Nego reci ti meni kako niko
od vas velikih Srba nijednom ne osudi dešavanja u 'Oluji’ i na proslavi ‘Oluje’,
pa čak ni Mile na Rači? Da nije bilo Rajkule ne bi
se čuo glas osude iz RS. A i nekako mi se čini da ta vaša politika više štiti
hrvatske interese, nego srpske. Ja to onako, kao posmatrač sa strane“!
„Vidiš, to je vrlo interesantna tema. Ali, moram ići.
Već me čekaju ljudi. Znaš, posao. Pozdravljam te, pa ćemo sledećom prilikom i o
tome“.
Srpski poslovni čovjek odbaulja nakon rukovanja.
Nestade u vrelini. Ja ostadoh u njoj.
Kafana 2: Srpski opozicioni čovjek
„Bogati, gdje je ova naša Opozicija?“, upita me srpski
opozicioni čovjek, koji već godinama nema nikakav posao. Vrijeme ubija lagano kružeći
od kafane do kafane.
Lagano podigoh jednu obrvu kao odgovor na njegovo
pitanje.
„Ozbiljno te pitam“, uporan je Čovjek koji nema šanse
da završi na Budžetu.
Podigoh obje obrve.
„Znači dotle je došlo“?
Slegnuh ramenima. Samouvjereno.
Sjedimo još petnaestak minuta bez riječi. Prženje je
konstanta. Voda već mlaka. Razilazimo se, mlako rukujući. On u besmislenoj potrazi
za opozicijom, ja u potrazi za hladnom vodom.
Kafana 3: Srpski kreativni posmatrač
Srpski kreativni posmatrači su mi najdraži kafanski
drugovi. Nema ih mnogo, raritet su. Sa njima u društvu uvijek polemišeš iz
posebnih uglova.
Koji ne postoje u geometriji, ali ko se još ovdje
sjeća geometrije?!
„Trebao bi ti jednom na svom blogu ukazati na vrlo
specifičnu i pozitivnu osobinu ove vlasti – Familijarnost. Čovječe, oni zaista
misle o Familiji. I bližoj i daljoj. Nema niko iz vlasti da sve svoje nije
zaposlio.
I kako ti uopšte znaš da to oni čine radi koristi, što
stalno tvrdiš ti i tebi slični, a ne čine to zbog toga što iskreno vole
rodbinu?!
Ne, ne, nemoj ni pokušati da me demantuješ. Osim toga, kome će na ovom i ovakvom vremenu
vjerovati ako ne rođenoj djeci, braći, rođacima, kumovima, kumama?! Imaj u vidu
prednosti takvog ponašanja i djelovanja.
Evo, na primjer, MUP RS. Došao Lukač i odmah
unaprijedio zeta, sestru, kuma, kumu, njihove kumove, svoje rođake, njihove
rođake... MUP je prava familijarna firma. Uvijek Štab djeluje, i na poslu i u
kući, jer su Porodica. Ne kao porodica, već prava Porodica. On naredi zetu, zet
svojoj ženi, sestra kumi, kuma rođaku... I začas se sve razriješi. I krivična
djela i terorizam i javne nabavke i koga treba progoniti, a koga ne treba, koga
treba pritisnuti, koga ne. Ako bilo šta iscuri, oni to riješe kući. Nema
zajebavanja na poslu, komisija, kažnjavanja, odbijanja od plate, odbijanja od
bubrega...“!
„Stani malo, majka mu stara. Hajd' da prihvatim taj
tvoj familijarni pristup, ali kako dosad nisu na tim porodičnim sastancima
uočili da su, recimo, u Banjaluci umjesto nezainteresovanog načelnika CJB,
postavili novog nezainteresovanog; U Prijedoru su čak postavili dezertera,
takođe nezainteresovanog. Pa u Istočnom Sarajevu? Čovjek jedino čuva sa
policijom privatne benzinske pumpe. Narod i narodno niko ne čuva...“?
„Ti baš ništa ne razumiješ. Nije ni čudno da te niko
ne voli. Pa jasno je kao dan: ako postave nekog zainteresovanog, taj će zaista
početi raditi. A šta će onda Familija? Da polemiše sa njim oko pristupa? Ma daj
molim te. Pa samo oni znaju koji je pravi pristup. Niko drugi. Zato su i dobili
MUP na poklon.
Što se tiče čuvanja pumpi, kapitalizam je. Zar nismo
svi za kapitalizam, a kapital se mora čuvati. Posebno privatni, jer će
privatnici u budućnosti investirati. Što se tiče dezertera, šta je tu čudno? Pa
nisi pao sa Marsa u RS“?!
