Piše:
Slobodan Vasković
Pažljivo
posmatram fotografije sa ručka upriličenog u Karaotoku kraj Čapljine, nakon što
je Patrijarh srpski Irinej osveštao novoizgrađeni hram u Prebilovcima posvećen
Hristovom vaskrsenju, u čiju kriptu su sahranjene mošti prebilovačkih žrtava
ustaškog terora.
Na
ručku Dragan Čović, koji nije prisustvovao osveštanju hrama. Čime je poslao
poruku da ne želi da uvrijedi ni ustaše ni njihove Žrtve. Vrlo suptilno
poniženje prisutnih.
Što ni najmanje nije smetalo Biskupu Hercegovačkom i
Pukovniku Crnogorskom da Čovića posade između sebe i pokažu/dokažu da se i
takve uvrede lako gutaju. Kao masline. Ekumenski dijalog je baš odmakao.
Ako nije dijalog jesu Grigorije i Amfilohije dobar komad puta
prevalili od episkopa do biskupa.
Grigorije je dao intervju za nedeljnik “Vreme”. Gdje je istakao
da ekumenizam nije unijaćenje, već razgovor. Što se, kada je on u pitanju, baš
i ne bi moglo reći.
U intervjuu je promovisao riječ Zlopamćenje.
"Злопамћење води само у зло, у зачарани круг који је
немогуће прекинути и који нема никаквог, ама баш никаквог смисла, нити пружа
истинску утјеху", рекао је Григорије.
Nekako sam ubijeđen da se to ne odnosi na narode, ratove,
zločine, praštanje…, već na njegova nedjela. I da Grigorije moli da mu se
zaboravi kakvo sve zlo je u Crkvi počinio. I kakav sve šljam je promovisao. I
kakav sve kriminal je radio - od
stavljanja hipoteka na Hramove do uništenja privrednih subjekata Hercegovine.
Da ne pričam o milionskim prevarama, izgonu vjernika iz crkve, organizovanju
kamenovanja, prijetnji i fizičkih napada, prevođenju Crkve u stranačke redove…
Zlopamćenje me baš služi, ali ubijeđen sam da me ne vodi u
zlo. Jer bih onda bio sa Grigorijem na istoj strani. Strani Zla sa koje on ne
silazi niti ima namjeru, a ogrtanje jagnjećom kožom samo je svjedočanstvo
njegove slabosti, loše pozicije u SPC.
Nekako je, zasad, izbjegao progon u Ameriku, ali je na dnu
ljestvice uticaja unutar SPC-a. Zlopamćenje njegovih meta ga je tu smjestilo. I
neće mu, vjerujem, dozvoliti da se sa tog dna pomjeri. Što bi bio jasan znak da
se Crkva počela oporavljati.
Dok
god je Irinej Patrijarh neće taj oporavak biti uopšte vidljiv. Slab Patrijarh,
bez stava, bez snage.
Ne
drži do sebe, ni do visoke pozicije. Čim dozvoljava da ga na ručku posjednu kraj
smeća. Ili vode po svadbama i pokazuju kao…
Preko
puta Irineja sjedio je njegov i Grigorijev oronuli lažni bog. Kojeg su
već svi njegovi još lažniji apostoli izdali.
Ne
vide se kese sa srebrenjacima?!
Novčanik
je uveden nakon Poslednje večere.
