Piše:
Slobodan Vasković
Milorad Dodik je na čelo svoje private UDBE postavio
obavještajni otpad, osobe bez ikakvih skrupula, sklone svakom zlu; Osobe koje
su, nerijetko, proteklih decenija zlo naređivale i činile i koje se dovode u
vezu sa najgroznijim stvarima.
Njegov izbor su ljudi koji nisu u staju odbraniti ni
kokošinjac, ali su u stanju srušiti sve čega se dotaknu. U ovom slučaju kao
žrva njihove bolesne ambicije i Dodikove diktatorske paranoje past će MUP RS.
Predrag Ćeranić, Dragomir Andan i Duško Živković upravo to
imaju na umu. Sve njih u MUP RS uveo je ministar policije Dragan Lukač.
Ćeranić
Predrag
Ćeranić, šef paraobavještajne agencije Milorada Dodika, koja je formirana u
okviru Uprave za borbu protiv terorizma i ekstremizma MUP RS, bivši je
debeovac, neostvareni ministar policije i šef OSE.
Ćeranić
je ispodprosječan bezbjednjak, a krase ga tri osobine: Analitika mu je veoma
loša; Ne može da se izdigne iznad situacije, već uvijek nastupa
subjektivno/navijački i uvijek priča ono što se od njega očekuje da kaže,
odnosno ono što bi drugi od njega željeli da čuju.
Stoga
su svi njegovi projekti osuđeni na propast, a on na vječno, doživotno, obijanje
pragova, sluganstvo i činjenje zla u manijakalnoj želji da postane Šef Službe.
Ćeranić
je, premda nesposoban za bilo kakav profesionalan rad, izuzetno opasna osoba,
sklona svakoj vrsti prljavštine, objede, pa i znatno težih stvari.
Ćeranić
je kao student zavrbovan za rad u DB tadašnje SFRJ, a imao je kodno ime
“Slavuj”. Moji izvori navode da ga je na vezi držao Zlatan Ramić, operativni
radnik SDB Sarajevo.
Rat
u BiH proveo je na Ilidži i Lukavici, a moji izvori tvrde da je i tada imao
veoma bliske poslove veze sa Hrvatskom obavještajnom službom.
Za
Ćeranića se tvrdi da je bolesno ambiciozan i beskrupulozan čovjek, što je lako
dokazivo. Spreman je na sve da bi ostvario lične ambicije, koje daleko
prevazilaze njegove objektivne mogućnosti.
Vrijeme
raskola u političkom vrhu RS i SDS, tokom 1997. Godine, Ćeranić je iskoristio i
zamalo postao šef tadšnje DB Republike Srpske. Podržao je tada Biljanu Plavšić,
ali je uskoro došao u sukob sa Milovanom Stankovićem i Sredojem Novićem, koji
su bili na čelnim pozcijama MUP RS i
DB RS, u vrijeme prvog premijerskog mandata Milorada Dodika.
Stanković
i Nović uklonili su Ćeranića i on je od tada u stalnom sukobu sa Novićem.
Nakon
formiranja OSE BiH, Ćeranić se kratko zadržao na toj poziciji i uklonjen je iz
službe.
Ćeraniću
je 30. maja 2008. godine visoki predstavnik Miroslav Lajčak zabranio rad u OSI i
u političkim organizacijama zbog optužbi da je član mreže haških optuženika.
Ćeranić
je sve to demantovao navodeći svoje bliske veze sa stranim obavještajnim
službama, pa i rad na hvatanju haških optuženika. Moji izvori tvrde da su
zapadne službe “provalile” da je Ćeranić višestruki agent i jednostavno su ga
uklonile.
Ćeranić
optužuje Ristu Zarića, zamjenika direktora OSE, da mu je on sve to smjestio.
Tek, njegova “profesionalna” priča je neviđena prljavština, satkana od velikih
laži, obmana, višestrukih igara i hronične nesposobnosti.
Kao
takav on je Dodikov idealan izbor za šefa njegove private UDBE.
Andan
Ćeranić
je u odličnim odnosima sa tajkunom Tomom Kovačem, kod kojeg je jedno vrijeme i
radio.
To
je interesantno zbog činjenice da je Ćeranić angažovao u Dodikovoj privatnoj
UDBI i Dragomira Andana, kojeg je Kovač 21.02.2007. godine optužio da priprema
njegovo ubistvo.
Kovač
je taj dan u CJB Bijeljina dao izjavu u kojoj tvrdi da ga je Andan pokušao
ubiti.
Ovaj
tajkun, ratni minister policije, u svojoj izjavi navodi da je o istim
prijetnjama upoznao i državne organe Crne Gore i Srbije i Andana teško optužuje
za veze sa Zemunskim klanom.
“Ja
sam saznanja o pripremi ubistva dobio iz više različitih izvora-pravaca, kao i
direktne prijetnje pred svjedocima od Dragomira Andana”, izjavio je Kovač.
On
je istakao da mu je u aprilu 2006. u hotelu “Interkontinental” u Beogradu,
Andan, koji je tada bio direktor policije RS, javno, pred svjedocima, prijetio
ubistvom.
Kovač
je tada tvrdio da su trebali da ga likvidiraju Srećko Kalinić i braća Simović,
pripadnici Zemunskog klana.
Ovaj
slučaj nikada do kraja nije rasvijetljen i sve je ostalo na prijavi i medijskom
prepucavanju.
Andan
je, svojevremeno, bio pripadnik KOS-a.
Sklon
je najprljavijim radnjama, monstruoznim manipulacijama i konstrukcijama i
spreman na sve. Glavni motiv svih njegovih akcija je novac.
Andan
je tokom prošle godine u nekoliko navrata Dodika nazvao najpogrdnijim imenima i
optužio za najteže moguće radnje, ali sve mu je oprošteno i postavljen je za
savjetnika-konsultanta ministra policije Dragana Lukača.
Andanov
uticaj na Lukača je evidentan, jer je ministar policije za načelnika CJB
Istočno Sarajevo postavio Andanovog čovjeka od najvećeg povjerenja Srđana
Kosorića.
Očito
je da Andan nečim “drži” Lukača. I to krupnim.
Andan
je 2007. smijenjen sa pozicije direktora policije RS zbog optužbi da je dio
mreže podrške Radovanu Karadžiću.
Nekoliko
godina potom bio je u Dodikovoj službi radeći najprljavije poslove za njega, a
kada je odbačen okrenuo se protiv njega. Da bi ćutao, smješten je u MUP RS.
Angažovanjem
Ćeranića i Andana, Dodik demonstrira da sprema veliko zlo u Republici Srpskoj.
Živković
Potvrđuje
to i izbor Dušana Živkovića za glavnog instruktora Dodikovih debeovaca.
Živković
je bio načelnik Centra SDB Doboj od početka rata pa do 2003. godine, odnosno
formiranja OSE.
Bije
ga glas da se “nalazi u stalnom bjekstvu” zbog svega onoga što je počinio. A
Živković se veže za najužasnije stvari.
Riječ
je o egomanijaku, koji je ubijeđen u svoje natčovječanske sposobnosti, a
najuspješniji je u montiranju bolesnih konstrukcija.
Prema
riječima onih koji ga poznaju, Živković je konfuzan, konfliktan, sklon
ogovaranju i širenju laži, ubijeđen u tačnost jedino svojih ocjena. Riječju,
idealan kadar za Ćeranića. (nastaviće se)