Piše: Slobodan Vasković
1.
Uskoro će punih dvanest godina kako je Vlada RS, na čelu sa Miloradom Dodikom, podnijela protiv mene (i još osam osoba) Krivičnu prijavu Tužilaštvu BiH “Za lažno prikazivanje društvenih i ekonomskih prilika u Republici Srpskoj - OHR-ovo kreiranje i održavanje nestabilnosti u BiH kroz djelovanje Rafija Gregorijana i drugih protiv Republike Srpske”.
2.
Krivična prijava protiv Slobodana Vaskovića i Drugih podnesena je 26.11.2008. godine, a na osnovu Zaključka Vlade RS sa sjednice održane 24.11.2008.
3.
U novembru 2009., Vlada RS, na čelu sa MIloradom Dodikom, svečano je obilježila godišnjicu podnošenja Krivične prijave protiv Slobodana Vaskovića i Drugih, odštampala je kao publikaciju (na 22 strane) i u desetine hiljada primjeraka podijelila Narodu putem brojnih dnevnih listova.
4.
Prvu godišnjicu sam proslavio u krugu porodice i najbližih prijatelja.
5.
Dvanaestu godišnjicu ću proslaviti zajedno sa svim čitaocima bloga.
6.
Početkom oktobra bila je osma godišnjica štampanja i dijeljenja hiljada i hiljada flajera SDS-a, tokom izborne kampanje, na kojem sam, zajedno sa Pedijem Ešdaunom, Miloradom Dodikom, Tajkunom iz “Picinog parka” i još nekim drugim Tajkunom… predstavljen kao “najveći neprijatelj srpskog naroda, SDS-a ”.
7.
Autor flajera je Zločinac Nenad Stevandić, tadašnji visoki funkcioner SDS-a (2012.), a sada vedeta Dodikovog “Picinog parka”, prijatelj oba Tajkuna i profašistička pesnica autokratskog, nenarodnog, kleptokratskog Režima.
8.
Dodik i on sada zajednički pustoše ostatke RS. Zajedno sa slugama poput člana Pravosudne mafije Slobodana Zeca, pomoćnika Ministra pravde RS koji je, nedavno, od skromne ministarske plate kupio novi stan od stotinu i nešto kvadrata, nadomak centra Banjaluke, novi BMW-ov džip, dok je bliskom članu porodice kupio “Tiguan”-a.
9.
Zec se pretvorio u pravu Zvijer koja dobro naplaćuje svoje mjesto u Dodikovom “Picinom parku”, kao i njegov kum Goran Osnovac Selak, sa kojim zajedno ima bircuz “Sudnica”.
Nadati se da će kad tad završiti u pravoj Sudnici.
Ta Sudnica bi morala biti veličine fudbalskog stadiona, toliko je Zvijeri iz Dodikovog “Picinog parka” zaslužilo da se nađe u njoj.
10.
Vrijeme baš leti; Dvanaest neprijateljskih godina mi je prohujalo kao dan, a Istorija je tek pred nama.
11.
Za kraj podsjećam na četvrtu godišnjicu teksta “Moloh” koji sam objavio 19.11.2016. godine, pred osmu godišnjicu podnošenja Krivične prijave protiv Slobodana Vaskovića i Drugih, odnosno sedmu godišnjicu štampanja publikacije (na 22 strane) koja je tada u desetinama hiljada primjeraka podijelljena Narodu putem brojnih dnevnih listova.
Maločas konstatovah da vrijeme baš leti, osim što se tiče Moloha - Kada je on u pitanju vrijeme stoji, samo mijenja nijanse crnila!
12.
Moloh, četiri godine kasnije
Unutarnacionalni Kanibalizam je na vrhuncu: Javno se poziva na Masovne Odstrele; Transparentno se zalaže za konclogore; Otvoreno se insistira na mrcvarenju, mučenju, satiranju, progonu…
Fašizam se nudi kao Konačno Patriotsko Rješenje; Fašisti Nefašiste karakterišu Izdajnicima, Prljavim, Zlim, Nepatriotama…
Svako Drugačiji je Pokretna Meta; Hajkači i Lovci su raspoređeni po svim ulicama, naseljima, selima, gradovima…
Svaka Meta je Legitimna ako doprinosi Opstanku Plutokratske oligarhije, Nijedan Grob nije svet; Nema koji se oskrnaviti ne smije, ukoliko je to interes Plutokratske Nomenklature, koju je Narod sam izabrao, više vjerujući njihovim Podmuklim Lažima, nego sopstvenoj Bijedi, Propadanju, Obesmišljenosti, Poniženosti, Satrvenosti, Stalnom Strahu od Odmazde…
Zaraženi smo brojnim bolestima, svaka od njih je smrtonosna; Svaku od njih Kanibali su posijali u Narod, svaku od njih Narod je objeručke prihvatio, misleći da se vakciniše za bolje sutra, ne razumijevajući da mu udaraju Danjgu, broj, za Masovnu grobnicu.
U njoj je još nešto živih, ali neće ni to dugo potrajati.
Njihova Idiotska vladavina, plod domaće manufakture, raskomadala je Srbe; Trećina je na umoru, Petina je umorena, Trećina je u beznađu, Ostatak je u Režimskom Pogonu, kažnjen svakodnevnim premotavanjem sopstvenog života, kao filmske trake; Unezvijerenim traženjem, po kadrovima, potvrde apsolutne čistoće, potvrde potpune posvećenosti Idiotima koji vladaju; Strahujući od svake praške na životnoj traci kao od Smrtne presude.
Život je nemilosrdan; Praške su neizbježne; Najstrože kazne, kao posledica, slijede! Za sve.
Idioti koji vladaju svakodnevno Narod zasipaju Otrovnim “patriotizmom”, koktelom mržnje, prezira, poniženja, nasilja; Otrovnim rasizmom, Otrovnom ksenofobijom; Otrovnom mizoginijom; Sada i esencijom Fašizma.
Osuđeni smo na Smrt, a da i ne živimo.
Na kojoj Matrici danas funkcioniše Republika Srpska?
Na demokratiji?
Na jednakosti?
Na tradiciji?
Na bratstvu?
Na idealu Slobode?
Na istoriji?
Ni na jednoj.
Republika Srpska danas funkcioniše na Nasilju, Progonu, Lažima, Otrovnoj volji Idiota koji vladaju i Hulje koja ih vodi; Republika Srpska danas funkcioniše na principima Mentalne Pornokratije, Antiprogresu, Antidarvinizmu; Necivilizovanosti, Vulgarnosti, Primitivizmu kao Bontonu Idiota koji vladaju; Makijavelizmu kao društvenom normativu, Masovnom svakodnevnom silovanju Uma i onih koji podržavaju i onih koji ne podržavaju Hulje.
Horde Relativizatora, Režimskih Beštija, svakodnevno relativizuju baš svako silovanje, baš svako nasilje, baš svako ubistvo, baš svako otimanje…; Relativizuju i Fašizam, koji se otvoreno konzumira, kako bi ga učinili uobičajenim i prihvatljivim, kao i svako silovanje, svako nasilje, svako ubistvo, svako otimanje…
Niko to nama sa strane nije donio, niko nam to nije nametnuo, niko nas na to nije prisilio, sami smo to izabrali. Većina.
Republika Srpska danas nema nijednog autoriteta. Ni u jednoj sferi.
Republika Srpska danas ima jedino Moloha gladi, Moloha bijede, Moloha progona, Moloha nasilja, Moloha silovanja; Vrhovnog Moloha svih Moloha, kojem su na žrtvu prinesena sva naša dobra, svi mi, svi naši roditelji, svi naši pokojnici, svi naši grobovi, svi naši preci, sva naša tradicija, sva naša istorija…, gotovo sva naša djeca.
Vrhovni Moloh je progutao sve - i istoriju i pokojnike i grobove i naše roditelje i pretke i djecu; Još ne svu, ali traži nove žrtve; Žrtvenik radi nonstop, Beštije nanose, počeli su i iz utroba majki otimati…
Obim obožavanja Moloha je obim posrnulosti.
Ćutite. Samo ćutite, nadajući se da ćete preživjeti Žrtvenik. Džaba.
Dželati će doći i po vas; Nijedan Ubica nije zatvoren, a ni otputovao, Nijedan Mučitelj nije penzionisan, Nijedan Silovatelj nije na godišnjem, Nijedan Kanibal nije sit.
Moloh je nezajažljiv.
Prvi Moloh, gnusni kralj, umazan krvlju
ljudskih žrtava i roditeljskih suza,
koji od buke glasnih talambasa i daira
ne čuju krike svoje dece,
što kroz vatru idu njegovom mračnom idolu
