piše: Dragan Čavić
Prije nepune četiri godine
Republika Srpska bila je pogođena teškim poplavama koje su naročito bile
izražene duž rijeke Drine, a posebno u području Semberije, u širokom obuhvatu
gdje se Drina ulijeva u Savu. Najviše je postradao grad Bijeljina.
Vlada RS na čijem je čelu u to
vrijeme bio Aleksandar Džombić je već u 2011. godini aplicirala za povoljan
kreditni aranžman kod Evropske banke za razvoj („Projekt hitne pomoći i zaštite
od poplava“). Banka je kredit odobrila, a Narodna skupština RS donijela je i Odluku
o zaduženju za ove namjene od 55 miliona Evra.
Kredit je postao operativan već
u ljeto 2012. godine poslije odluke Parlamentarne skupštine BiH. Projekat je
radilo Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS, a u njihovo ime
listu prioritetnih intervencija na sistemu za zaštitu od poplava utvrdila je
Agencija za vode vodnog sliva Save koja je u to vrijeme postojala.
Nažalost, sredstva iz ovog
kredita do danas nisu iskorištena izuzev
u rijetkim slučajevima kao što je to kod opštine Derventa, koja je 2010.
godine imala teške posledice poplava, ali su ažurno izradili projekte zaštite i
iz ovih kreditnih sredstava izvršili radove na sistemu zaštite od poplave tako
da su 2014. godine na višem nivou vode, nego što je to bilo 2010. godine,
prošli bez šteta i poplavljenih područja svoje opštine.
Ista Vlada RS, na čelu sa
Aleksandrom Džombićem, predložila je Narodnoj skupštini RS Zakon o zaštiti i
spasavanju u vanrednim situacijama koji je i usvojen u decembru 2012. godine i
objavljen u Službenom glasniku RS broj 121 od 25.12.2012.godine. Zakon je dobar
i da je proveden u periodu od tada do danas štete od poplava bile bi manje
najmanje za 40 %.
Na osnovu prethodno navedenog
Zakona već u februaru 2013. godine ista Vlada RS na čelu sa Aleksandrom
Džombićem je usvojila Plan odbrane od poplava u Republici Srpskoj u 2013. godini,
koji je objavljen u Službenom glasniku RS broj 20 od 12.03.2013. godine.
Ovaj Plan je sadržao 35 mjera.
A onda je došla SNSD-ova
politika „nove energije“ sa Željkom Cvijanović na čelu, formirana je nova Vlada
RS i sve prethodno konkretno urađeno na pripremi sistemske odbrane od poplava
palo je u vodu.
U toku 2014. godine nije ni
donesen Plan odbrane od poplava u Republici Srpskoj, iako je to bila zakonska
obaveza Vlade RS.
U Službenom Glasniku br. 32., od
18. Aprila 2013. godine, objavljena je Odluka o osnivanju Republičkog štaba za
vanredne situacije na osnovu obaveza iz Zakona o zaštiti i spasavanju u
vanrednim situacijama (Članovi 18; 40; 42 i 43) i u skladu sa odredbama ovog
Zakona Štab je imao 24 člana po funkciji, od kojih je samo predsjednica vlade i
ministar policije bio iz reda ministara u Vladi RS, a ostala 22 člana bila su
iz reda pomoćnika u raznim ministarstvima Vlade RS, Republičke uprave civilne
zaštite RS, Crvenog krsta RS, Instituta za javno zdravstvo RS, Javne ustanove
Vode RS, Javnog preduzeća Putevi RS i Republičkog hidrometerološkog zavoda RS.
Potpuno suprotno Zakonu, Željka
Cvijanović je tokom poplava u maju 2014. godine poništila prethodnu odluku i
formirala novi Štab, kojeg su činili 16 ministara iz Vlade RS, odnosno Vlada RS
je u stvari postala Štab.
Umjesto efikasnog štaba dobili
smo Štab za promociju „patriotizma, brige i solidarnosti“ SNSD-a, DNS-a i SP-a,
pa je podatke o količini padavina i rastu vodenog talasa u rijekama javnosti
saopštavao predsjednik Narodne skupštine RS Igor Radojičić umjesto direktora
Republičkog hidrometerološkog zavoda RS koji je morao biti u ovom Štabu, ali
budući da je ovo izborna godina moralo se prikazati da najveću brigu za
ugrožene građane vode ministri vladajućih stranaka.
U nastojanju da se smanje
budžetski rashodi i ostvare uštede u budžetu, vlasti SNSD, DNS i SP su krajem
2012. godine donijele odluku o rasformiranju postojećih Agencija za vode vodnih
slivova Save i Trebišnjice i postojećih vodoprivrednih preduzeća, kako bi se
izvršilo njihovo spajanje u novu 54. republičku
ustanovu pod nazivom Javna ustanova Vode Srpske.
Na taj način su napravili opštu
konfuziju u javnim agencijama i preduzećima čija je osnovna briga sprečavanje
poplava.
Iako su poplave 2010. godine
uticale na početne aktivne korake ka izgradnji efikasnog sistema za zaštitu od
elementarnih nepogoda, vlasti RS su napravile čitav niz improvizacija i
pogrešnih koraka koje su za rezultat imale potpunu nespremnost Republike Srpske
za minimum efikasne reakcije na prirodnu nepogodu daleko manjih razmjera, a
kamoli ovakve katastrofične, koja se desila u maju 2014. godine.
Kada se tome doda podatak da
Civilna zaštita RS postoji samo na papiru i kao budžetska stavka. za koju se
godišnje odvaja iz budžeta RS 5 miliona KM od čega oni troše 95 % na plate
zaposlenih, kao i podatak da u većini lokalnih zajednica nije ništa bolje
stanje u organizaciji i pripremljenosti na sprečavanju i sanaciji šteta
nastalih prirodnim nepogodama, uz činjenicu da je vlast Milorada Dodika u
svakom svom mandatu sistematski uništavala Robne rezerve RS (Ranije Agencija, a
sada Javno preduzeće) bezprizornom pljačkom (u ovoj instituciji poplavu su dočekali
sa rezervama hrane manjim od rezervi jednog jačeg minimarketa), potpuno je jasno
da su ogromne štete bile neminovne.
Crna hronika „papirne“ pripreme
za zaštitu i spasavanje u vanrednim sistuacijama i faktičke i nevjerovatne
neodgovornosti i nonšalantnosti kada se vanredna situacija desila, završava se,
nažalost, i gomilom improvizacija u setu od 10 zakona koje je Vlada RS
predložila Narodnoj skupštini RS na posebnoj sjednici, od kojih je najvažniji
Zakon o Fondu solidarnosti za obnovu Republike Srpske.
Suština ovih zakona je u namjeri
da se hitno namaknu pare kako bi se ovaj Fond osposobio da podijeli finansijsku
pomoć za obnovu poplavljenih kuća sa po 5.000 KM po domaćinstvu, izdavanjem
nekih vaučera koji se u navedenim zakonima nigdje ni ne spominju, a kamoli da
se detaljno obrađuju - kako će izgledati i pod kojim kriterijumima i po kojim
prioritetima će se raspoređivati korisnicima.
Umjesto da se pare većinski obezbjeđuju iz ušteda u
budžetu, smanjenjem troškova svih administracija - od opština do nivoa RS i BiH,
Vlada Željke Cvijanović je odlučila da se
pare obezbjede novim nametima i to slijedećim redom :
Novi doprinos od 3% na sve plate
u RS
Doprinos na teret penzija u
iznosima od 1 KM do 5 KM
Povećanje za 30% poreza na
vozila i motocikle pri registraciji
Povećanje za 50% poreza na
lovačko i trofejno oružje
Povećanje za 400% poreza na
lično naoružanje
Nova posebna taksa na teret
nekih poslodavaca od 250 KM
Uvođenje opterećenja na svakih
KWH proizvedene električne energije, što će dovesti do poskupljenja električne
energije
Uvođenje nasilne naplate Poreza
na imovinu zakonskim prevođenjem poreskog računa u izvršnu ispravu, što je
sigurno suprotno Ustavu RS (Ustavni sud RS je poništio raniju identičnu praksu
sa RTV preplatom)
Za prethodne nove namete nema izuzetaka, plaćaju ih i
poplavljeni i nepoplavljeni.
Razumna je potreba da se hitno preduzmu mjere za sanaciju
šteta i upravo zbog toga lično sam sačinio pismo predsjedniku Narodne skupštine
RS Igoru Radojičiću još prije dvije sedmice tražeći od njega da iskoristi
zakonsko pravo i zatraži od Vlade RS da podnese izvještaj o svemu što se
događalo prije, tokom i poslije katastrofalnih poplava, kao i da pripremi
prijedloge mjera kojima će se hitno intervenisati prema postradalima ali i
pripremiti mjere dugoročnog karaktera kojima će se spriječiti ponavljanje
ovakvih nesreća.
Umjesto odgovora na ovo pismo održana je sjednica
Skupštine RS na kojoj je doneseno 10 zakona kojima se uvode novi nameti
građanima, a ne vlastima.
Posebna priča kojoj ću posvetiti dužnu pažnju tiče se ugašenih i uništenih
Agencije za vode vodnih slivova Save i Trebišnjice i Vodoprivrednih preduzeća
Sava i Semberija.
Preduzeća VP „Sava“ a.d. Gradiška i VP „Semberija“
a.d. Bijeljina su Odlukom Vlade Republike Srpske proglašena kao
strateška preduzeća od posebnog značaja za Republiku Srpsku (“Sl.glasnik RS“,
br. 28/08). Strateška uloga ova
dva preduzeća, ogledala se u sprovođenju radnih aktivnosti
koje se planiraju u Glavnom operativnom planu odbrane od poplava, koga
na početku svake godine donosi Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, u
skladu sa članom 230. Zakona o vodama („Sl. glasnik RS,“ br. 50/06, 92/09).
Pored strateških zadataka ova dva preduzeća su obavljala tekuće i investiciono
održavanje vodoprivrednih objekata u zavisnosti od potreba, što je bilo regulisano
procedurom ugovaranja usluga sa Agencijom za Vode oblasnog riječnog sliva Save.
Ova
dva preduzeća imaju stogodišnju tradiciju i iskustvo u održavanju sliva rijeke
Save. Vodoprivredno preduzeće "Sava" AD
je održavalo veliki broj vodoprivrednih objekata, koji su namijenjeni za
odbranu od poplava i zaštitu od štetnog dejstva voda na području opština
Gradiška, Srbac i Kozarska Dubica, a VP Semberija na području regije Semberija.
Lista
prvih deset akcionara VP „Semberija“ AD
Bijeljina – u likvidaciji
Počevši
od 2010. godine primjetan je pad poslovnih aktivnosti kao posljedica slabljenja
opštih ekonomskih aktivnosti i gubljenja poslova tekućeg i investicionog
održavanja vodoprivrednih objekata.
Vlada RS je zadužila Agenciju za vode oblasnog riječnog sliva Save (Zaključkom
Vlade RS od 16.06.2011. godine) da na javnom vodnom dobru i vodnim objektima,
zbog njihovog značaja, primjeni posebne mjere bezbjednosti i da u skladu s
članom 5. b) Zakona o javnim nabavkama zaključi ugovore o tekućem i
investicionom održavanju vodnih objekata i sistema (nasipi, kanali, crpne stanice
i uređenje vodotoka), sa vodoprivrednim preduzećima Republike Srpske.
Međutim
ova dva preduzeća su ugovorila samo dio tih poslova. Čak se dešavalo da im nije
dostavljan poziv da dostave ponudu za izvođenje radova u postupku prikupljanja ponuda
po većem broju ugovorenih poslova, na što su ova dva preduzeća konstantno
upozoravala. VP „Sava“ a.d. Gradiška i VP „Semberija“ a.d. Bijeljina su od 2009. godine ušla u zonu poslovanja sa
gubitkom, koji je nastao zbog smanjenog obima posla i smanjenja prihoda, usljed
nedovoljno ugovorenih poslova od strane Agencije za vode oblasnog riječnog
sliva Save.
Zakonom
o izmjenama i dopunama Zakona o vodama („Sl. glasnik RS“, br.121/12), promijenjena
je organizacija upravljanja vodama, na način da se umjesto Agencije za vode oblasnog riječnog sliva Save i Agencije za vode
oblasnog riječnog sliva Trebišnjice, koje se gase, uspostavlja Javna ustanova
„Vode Srpske“, i na osnovu navedenog pravnog okvira, i skladu sa Zakonom o sistemu javnih službi (Sl. glasnik
RS“, br.68/07 i 19/12) Vlada RS, na sjednici održanoj dana 11.01.2013.godine
donosi Odluku o osnivanju Javne ustanove „Vode Srpske“, sa sjedištem u
Bijeljini.
Odlukom o osnivanju Javne ustanove “Vode Srpske”,
predviđeno je da će preuzeti nadležnosti agencija za vode, kao i radnike ove
dvije agencije.
Pored navedenog, propisano je da JU „Vode Srpske“
preuzme i zaposlene radnike u preduzećima iz oblasti voda sa većinskim državnim kapitalom, koji rade na objektima RS
(crpne stanice, nasipi ustave i slično). Iako je propisano preuzimanje samo
radnika koji rade na objektima RS (crpne stanice, nasipi ustave i slično), JU
“Vode Srpske“ su preuzele sve radnike i iz ova dva preduzeća, osim direktora. Agencija
za vode oblasnog riječnog sliva Save ima 39 zaposlenih, Agencija za vode oblasnog riječnog sliva Trebišnjice ima zaposlenih 7 radnika i funkcionišu u sastavu Ministarstva poljoprivrede,
šumarstva i vodoprivrede. Pored ovih 46 radnika, JU “Vode Srpske“ preuzima i 36
radnika preduzeća VP „Semberija“ a.d. Bijeljina
i oko 95 radnika VP „Sava“ a.d. Gradiška, što znači da će ukupni imati
zaposlenih oko 177 radnika, bar po ovim brojkama, izuzev ako broj nije u
međuvremenu povećan sa nekim od „zaslužnih“ stranačkih aktivista.
Kako
je Odlukom o osnivanju Javne ustanove “Vode Srpske”,
predviđeno da će ista preuzeti nadležnosti Agencije za vode oblasnog riječnog
sliva Save i Agencije za vode oblasnog riječnog sliva Trebišnjice, to znači da
će većina ovih radnika biti admistrativni radnici, manji dio radnika će biti
raspoređen na čuvanju vodoprivrednih objekata (crpne stanice,
nasipi ustave i slično), što će u konačnici dovesti
da će JU “Vode Srpske” većinu svojih poslova usmjeriti u davanju poslova
održavanja vodoprivrednih objekata privatnim licima.
JU
„Vode Srpske“ je preuzela i 131 radnika koji
su radili u ova dva vodoprivredna preduzeća, a koji će od sada obavljati
uglavnom administrativne poslove. Građani RS će plaćati iz bužeta prevelik broj
zaposlenih radnika, a JU „Vode Srpske“ će se starati da poslove održavanja
nasipa i ostalih vodozaštitnih obejkata dobijaju firme bliske vlastima.
Potrebno
je istaći da JU „Vode Srpske“ ne preuzima opremu ova dva vodoprivredna
preduzeća (bageri, plovni objekti i slično), već će sva njihova imovina biti
rasprodana u procesu likvidacije. Ova dva VP preduzeća su bila posebno
opremljena sa velikim iskustvom u gradnji, rekonstrukciji i održavanju objekata
za zaštitu od voda. Finansirala su se od sredstava Agencije za vode, a putem
dobijenih poslova (izgradnja i održavanje objekata za zaštitu od voda). Pored
toga bili su osposobljeni i za vađenje šljunka i pijeska, što se posmatra kao
čišćenje i produbljivanje korita rijeka, a koji su prodavali na teritoriji BiH
i Hrvatske.
Upravo,
jedan od razloga njihove likvidacije je, između ostalog, ogroman finasijski
interes domaćih tajkuna u domenu vađenja šljunka, gde su ovim potezom
(likvidacija) eliminisali konkurenciju u vidu ovih državnih preduzeća sa
stogodišnjom tradicijom (neka od privatnih preduzeća zainteresovanih za ovu
oblast preuzela su poslove vađenja pijeska i šljunka -revizorski izvještaj
Agencije za vode oblasnog riječnog sliva Save za 2011. godinu).
Na
ovaj način su čelni ljudi JU Vode Srpske (bivša Agencija) dobili odriješene
ruke u mahinacijama na tenderima u ovoj oblasti, gdje su im ova VP preduzeća
predstavljala samo smetnju za lično bogaćenje.
JU
Vode Srpske gro svoje aktivnosti zasniva na poslovima vađenja pijeska i šljunka
(davanje dozvola i biranje izvođača ovih radova) dok su poslove izgradnje novih
nasipa, koji su preduslov zaštite od poplava, apsolutno zanemarili.
Ovakav
koncept orgnizovanja u vodoprivredi je poptuno nakaradan uzimajući u obzir
iskustva u Srbiji koja poseduje nekoliko izrazito jakih vodoprivrednih
preduzeća, koja su opstala, između ostalog, iz razloga što je država Srbija
uvidjela njihovu važnu ulogu u ovoj oblasti.
Ta
preduzeća su Javno vodoprivredno preduzeće (JVP) Srbijavode, JVP Vode Vojvodine
i JVP Beogradvode.
Skupštine akcionara preduzeća VP „Sava“ a.d. Gradiška i VP „Semberija“ a.d. Bijeljina su usvojile odluke o pokretanju postupka likvidacije u decembru 2013. godine. Rješenjem Okružnog privrednog suda u Bijeljini broj 59 0 L
026791 13 L od 19.03.2014. godine otvoren je likvidacioni postupak
nad emitentom VP „Semberija“ a.d. Bijeljina.
Pored
navedenog, iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede je naloženo
preduzeću VP „Sava“ a.d. Gradiška da iz svoje imovine isknjiži građevinske
objekte koji se odnose na regulacije i kanale u iznosu od 7,5 milona KM i iste
uknjiži na JU “Vode Srpske“ (iako je ta imovina u vlasništvu preduzeća), što nije
u skladu za zakonskim propisima i neće moći biti izvodivo.
Zna
se kojim se pravnim poslom može vršiti prenos vlasništva na nekretninama, a to
u svakom slučaju nije Odluka Ministarstva.
U slučaju stečaja ili likvidacije sva imovina
pravnog lica se rasprodaje, a nakon izmirenja obaveza ostatak se dijeli
akcionarima srazmjerno njihovom učešću. To znači da će JU “Vode Srpske“ morati
u procesu likvidacije ova dva
preduzeća da kupi građevinske objekte koji se odnose na regulacije i kanale što
će izazvati dodatni trošak, koji će platiti poreski obveznici.
Iz
Izvještaja o reviziji finansijskih izvještaja Agencije za vode oblasnog
riječnog sliva Save za 2010.i 2011. godinu, koju je radila Glavna služba za
reviziju RS, konstatovano je da je na poslovima vezanim za procedure javnih
nabavki dolazilo do drastičnog kršenja Zakona o javnim nabavkama, kao i mnogih
drugih kršenja zakonskih propisa.
Rebalansom
budžeta Agenciji su odobrena sredstva za 2011. godinu u iznosu od
9.014.000 KM i to:
rashodi
za lična primanja 1.041.400 KM,
rashodi
po osnovu korišćenja roba i usluga 5.537.277 KM,
grantovi
25.000 KM,
doznake
na ime socijalne zaštite 400 KM,
izdaci
za proizvedenu stalnu imovinu 1.605.900 KM,
izdaci
za zalihe materijala, robe i sitnog inventara, ambalaže 6.900 KM i
izdaci
za otplatu dugova 797.123 KM (neizmirene obaveze iz ranijih godina)
Budžet
Agencije za vode oblasnog riječnog sliva Save u 2012.
godini iznosio je 13.627.543 KM
rashodi
za lična primanja 1.056.397 КМ,
rashodi
po osnovu korišćenja roba i usluga 5.056.629 KM,
|
rashodi
po osnovu utroška el. ener, komunalnih i komunikacionih i trans. usluga 249.375 KM
rashodi za režijski material 30.442 КМ
rashodi
za tekuće održavanje 3.745.496 КМ
rashodi
po osnovu putovanja i smještaja 67.485 КМ
rashodi
za stručne usluge 872.950 КМ
ostali
nepomenuti rashodi 84.049 КМ
izdaci
za nefinansijsku imovinu 1.295.666 KM
|
Na poslaničko pitanje
poslanika Vukote Govedarice, Klub poslanika SDS, od 5. septembra 2012. godine, Ministarstvo
poljoprvrede, šumarstva i vodoprivrede dostavilo je listu ugovora Agencija za
vode oblasnog riječnog sliva Save, na području za koje je nadležna, zaključenih
tokom 2012. i 2011. godine, sa naznačenom vrstom
nabavke. (link na kojem se može vidjeti
odgovor Ministarstva http://www.narodnaskupstinars.net/lat/stranica/narodni-poslanik-vukota-govedarica-ministartsvu-poljoprivrede-sumarstva-i-vodoprivrede-izmedu-dvije-)
Iz
dobijenog odgovora napravio sam sledeću statistiku:
Svi ugovori koje je potpisala
''Agencija za vode oblasnog riječnog sliva Save'' sa ova dva preduzeća u 2011.
godini bili su sklapani na osnovu Zakona o Javnim nabavkama član 5.B.
Član 5. Zakona o javnim nabavkama
propisuje ugovore na koje se ne odnosi Zakon o javnim nabavkama, a član 5. b.
glasi: “ugovori
čije izvršenje mora biti popraćeno posebnim mjerama sigurnosti, u skladu s
relevantnim zakonima, drugim propisima i upravnim odredbama važećim u Bosni i
Hercegovini“. Na osnovu člana 5. b. Agencija za vode je
izbjegavala javni tender i dodjeljivala poslove po nahođenju. Vjerovatno se
htjelo da se preko ovog člana dodjeli dio poslova VP preduzećima, kako bi ista
kako tako funkcionisala.
Svi ugovori koje je potpisala
''Agencija za vode oblasnog riječnog sliva Save'' sa ova dva preduzeća u 2012.
godini bili su sklapani direktnim sporazumom. Možemo primjetiti da 2012. godine
nije raspisan niti jedan javni konkurs o izvođenju radova koje je plaćala
Agencija za vode.
Kada se sve ovo na kraju sagleda,
jasno je da smo mi društvo u kojem se normativno građenje sistema vrlo rijetko
i praktično realizuje, kao i da uz mjere izgranje sistema u pravilu idu i mjere
razgradnje sistema, posebno tipične za poslednjih devet godina vlasti na čelu
sa glavnim šefom Miloradom Dodikom.
Štete koje su poslijedica
katastrofalnih poplava nisu se mogle izbjeći zbog njihovog ekstremnog obima, ali
su sigurno mogle biti daleko manje da su i lokalne i republičke vlasti iz
poplave od prije 4 godine izvukle ikakvo naravoučenije.
I na kraju, od svakog pravila ima
izuzetaka, tako da se može uvidjeti da je bilo onih koji su bez postojanja
ozbiljnog sistema ipak svojim entuzijazmom učinili sve što su mogli da se spasu
prije svega životi ljudi, ali i njihova imovina.
