piše: Slobodan Vasković
Gledam i slušam Željku
Cvijanović danima; primjećujem promjene – smršala je, izbacila je iz upotrebe
riječ „faktički“ i uvela novu „oprostite“, a nije se odrekla „dakle“.
Dakle, oprostite, ali to su,
faktički, jedine promjene u njenom političkom habitusu otkako je zasjela na
poziciju premijera RS, 12. marta 2013. godine.
To znači da je Cvijanovićeva
bila i ostala totalna neznalica, politički potpuno neobrazovana osoba, otužni pacer,
koji uz to nema pojma ni o privredi, ni o ekonomiji, ni o finansijama, ni o
bilo čemu ozbiljnom, ako izuzmemo njeno odlično poznavanje engleskog jezika.
Cvijanovićeva je, narodski
rečeno, duduk&duduk i najnekompetentnija osoba koju je ovo zlo vrijeme
naplavilo u politički i javni život Republike Srpske.
Ona svojim neznanjem, koje
prikriva agresivnim, drskim, bezobraznim ispraznim trućanjem bez ikakvog smisla,
početka, sredine, kraja, bez bilo kakve suštine, čak i bez ikakve forme, uspijeva
iziritirati čak i dasku za peglanje, a kamoli živa čovjeka, što pokušava
uhvatiti ikakav smisao u bujici besmislica koje ta individua valja svakodnevno
i u ogromnim količinama.
Cvijanovićeva je svojim
šupljiranjem nanijela više duševne boli stanovnicima RS nego i podivljale hiljadugodišnje
vode i one petstogodišnje zime od preklani.
Cvijanovićeva i njeni istupi su nasilje
nad zdravim umom, lobotomija bez anestezije, intervencija na otvorenom mozgu
golim rukama, antraks, sars, ebola, nervni bojni otrov i uvreda za sve
stanovnike RS, bez obzira na to čiji su glasači; Ta osoba je, najednostavnije
rečeno, mora, i noćna i dnevna.
Svakodnevna. Petstogodišnja. Hiljadugodišnja.
Cvijanovićeva je nebitna; Ona je
oruđe nasilničke politike Milorada Dodika, nervni gas koji on nemilice baca na
ovaj entitet; Riječju, ona je kuga koju niko, ali baš niko, u ovoj zemlji nije
zaslužio, ma šta da je učinio.
Cvijanovićeva je slika i prilika
Režima; Jedinstveno odvratan dokaz ispraznog, morbidnog, zaraznog i otrovnog duhovnog
kičeraja koji dominira u vladajućoj stranci i koji se pokušava i kroz nju
nametnuti kao jedinstven, neprolazan i nepobjediv. Jedino je tačno da je
neizlječiv i da će njegove strašne posledice najsnažnije osjetiti kliconoše i
zaraženi iz te stranke, koja je sebi dozvolila da takvu jednu Himeru vaspostavi
kao vodeću ličnost.
Himera je slika bunareva Dodikovih
strahova, njegovog atavističkog nepovjerenja u najbliže okruženje, bolesne
želje za dominacijom nad sudbinama i životima; Himera je negativ Dodikovih
iracionalnih postupaka, slijepog lažnog vjerovanja u sopstvene nadljudske
mogućnosti, netačnog ubjeđenja u ličnu svetost, koje mu ne dozvoljava da vidi u
kakvo blato je dopao. Živo, iz kojeg spasa nema.
Željka Cvijanović je najpreciznija
slika, pet sken političke, duhovne i
ljudske propasti Milorada Dodika.
