piše: Slobodan Vasković
Režim je tokom potopa pokazao potpunu nesposobnost i
nekompetentnost, a nakon poplava te dvije karakteristike otuđene grupe građana,
koja je uzurpirala vlast, dodatno su podvučene. Posebno da idejama o načinu
pomoći potopljenima, koje su, manje više, šarene laže i u velikoj mjeri
neizvodljive. Ali, bitno je da se priča, priča, priča...
Tako je Milorad Dodik ispalio priču o vaučeru po glavi
potopljenog, kao jednokratnu pomoć stradalima, iako je ta priča potpuno
nesmislena. Tipično za Dodika.
„Imajući u vidu potrebu brzog reagovanja, neće se čekati
obezbjeđivanje sredstava Fonda. Vlada će emitovati vaučer koji će biti doznačen
svim porodicama čiji su stambeni objekti stradali u poplavama. Tim vaučerom
građani će moći da kupe ono što im je neophodno , a RepublikaSrpska će od
trgovaca da otkupi te vaučere u zakonom predviđenom roku“, Dodikova je izjava,
koju su prenijeli režimski mediji.
U širem smislu vaučer označava neki dokument kojim se dokazuje
da je određeni iznos novca plaćen (npr. izmirena neka obveza prema turističkoj
agenciji), ali i dokument koji se izdaje umjesto novca, (npr. firma može svojim
zaposlenima izdati luncheon voucher, kojim mogu u određenim ugostiteljskim
objektima ili prodavnicama plaćati hranu i druge određene proizvode).
U užem smislu u nekim zemljama, u kojima se obavljala tranzicija državnih (društvenih) poduzeća u privatna, zaposlenima i drugima, zakonom određenim građanima, izdaju se vaučeri kojima oni mogu kupiti dionice ili udjele u tim preduzećima.
U turizmu se vaučer (putni dokument, bon) pojavljuje kao isprava koju izdaje putnička agencija (trasant) kojim se ona obvezuje davaocu usluga (trasatu) da će platiti njegove usluge pružene donosiocu– klijentu agencije (remitentu). Da bi se izdao vaučer osnov je pravni posao (ugovor o uslugama, ugovor o prodaji robe, materijala, repromaterijala).
Vaučer nije vrijednosni papir jer ako se on izgubi,
ošteti, zaboravi..., korisnik (remitent) nije izgubio pravo iz papira, to jest
pravo na uslugu ili robu, koje se može dokazati pozivom na glavni ugovor,
uvidom u neku od kopija vaučera...
Kada Dodikovu ideju o „vaučeru po glavi potopljenog“
prevedemo na praktični nivo, stvari bi izgledale na sledeći način:
- Vlada
RS, odnosno njena neka institucija (trasant), bi potpisala ugovor sa davaocem
usluge, odnosno onima koji se bave prodajom materijala (trasat), da će platiti
materijale ili usluge koje će on pružiti klijentu (remitentu), kada mu klijent
donese pismenu ispravu, odnosno vaučer.
Ovdje se otvaraju mnoga pitanja:
- Koja
će institucija ispred Republike Srpske potpisati ugovor sa davaocom materijala
ili usluge?
Budžet to ne može, niti budžetski korisnici. Budžetski okviri su jasno definisani za svakog budžetskog
korisnika. Možda budući Solidarni fond?!
- Koje
firme, objektivno, mogu da pruže takvu vrstu materijala i usluge i da li one to
žele?
Kod nas se prodajom materijala bave privatne trgovačke
kuće, bilo strane ili domaće. (Jedna od njih-OBI je poplavljen, ima ogromnu
štetu od dva miliona i još ne radi).
- Kome
je Dodik naumio dati vaučere od 5000? Da li samo fizičkim, ili i pravnim licima.
(Za OBI se procjenuje da ima preko dva miliona KM, pa je pitanje šta za njih
znači vaučer od 5.000KM?).
Na kraju, neko mora da sve to plati onom ko je dao
materijal ili uslugu (trasatu), a po gruboj računicit taj iznos bi bio veći od
200 miliona KM.
Ideja o vaučerima bi imala smisla kada bi sa tim novcem
pokrenuli proizvodnju i prodaju u našim preduzećima, na način da se ugovori o
prodaji materijala i pružanje usluga sklope sa firmema koje se bave
proizvodnjom cigle, crijepa, krča, boja, cementa, parketa, vrata, prozora...
Najveći dio navedenih materijala ne proizvodi se u RS,
pa bi se zato morali praviti i ugovori sa firmama iz Srbije (crijep) i Federacije
BiH (cement, željezo).
Politika koju Dodik vodi ne obećava sretan završetak ove
priče. Zatrovao je odnose sa svima i malo ko je spreman izaći mu u susret. Nije
dobio nikakvu pomoć, iako se javno predstavlja kao osoba koja odlučuje o
svjetskim pitanjima.
Nema pomoći ni iz Rusije ni iz Izraela, ni iz Srbije, od
koje je dobio obećanje da će „sanirati nekoliko objekata u Šamcu i Doboju“.
Pritom je zaboravio na Bijeljinu.
Zato je vaučerizacija još jedna obmana i sipanje prašine
narodu u oči. Sve u svemu još jedna u bezbroj glupih i neizvodljivih ideja vođe
na odlasku.
