Savez za promjene, kojeg čine
opozicione stranke na čelu sa SDS-om, još uvijek nije dogovorio imena kandidata
za predsjedničke nivoe (predsjednik RS, član Predsjedništva BiH), koji bi
trebali da se suprotstave predstavnicima stranaka okupljenih oko SNSD-a.
Ključni problem oko kojeg unutar
Saveza ne mogu da se usaglase jeste insistiranje Mladena Ivanića, šefa PDP-a,
da on bude kandidat za člana Predsjedništva. Tome se oštro protive u SDS-u,
čija većina visokih funkcionera smatra da toj stranci trebaju pripasti obje
nominacije.
Ni ostale članice Saveza nisu
oduševljene Ivanićevom idejom o kandidaturi, jer je PDP stranka u rasulu i
nominovanje njenog šefa bio bi pokušaj spasavanja te partije, što nikako nije
cilj predstojećih izbora.
Cilj je pobijediti Režim, a ne
spasavati PDP, koji, nažalost, niko i ništa ne može spasiti od daljeg potonuća
i svođenja na potpuno marginalnu političku opciju.
Ivanić ucjenjuje članice Saveza,
posebno SDS, da će samostalno nastupiti sa svojim kandidatima, ukoliko ne
dobije nominaciju Koalicije, što je dodatni razlog da mu se ta kandidatura ni
slučajno ne dozvoli. Jer, nakon takvih postupaka, bolje je da SDS, NDP i ostale
članice Saveza izgube izbore bez PDP-a, nego da pobijede sa tom strankom, čija
je kompletna istorija satkana od ucjena i kardinalnih političkih grešaka njenog
lidera i poltrona kojima se okružio.
Naravno, Savez neće izgubiti
izbore, bez obzira da li će PDP biti dio te Koalicije ili ne, ali bi i prije
izbora mogao pokazati opredijeljenost za promjenama, tako što će Ivanićevu
stranku izbaciti i prepustiti je na milost i nemilost biračima. Preciznije
nemilost, jer će naredni izbori biti labuđi pjev PDP-a. (Ukoliko bi PDP zaista
i ostvario svoje prijetnje i samostalno izišao na izbore, osvojili bi, realno,
jedan direktni mandat, dok u okviru Saveza mogu računati na tri).
SDS treba dati oba kandidata za
predsjedničke pozicije, jer na taj način pokazuju spremnost da preuzmu
odgovornost u narednom periodu. I SNSD je na svim proteklim izborima imao svoje
kandidate, koji su 2006. i 2010. godine pobijedili i ta vodeća režimska stranka
snosi najveći dio odgovornosti za
dešavanja u proteklih osam i po godina, dok njen manji dio pada na leđa DNS-a i
SP-a, što je jedino i prirodno.
Ivanićevo insistiranje da
nominaciji za člana Predsjedništva BiH uzrokovano je željom da pokuša da spasi
što se spasti od PDP-a može, jer se ta stranka, javno, rastače na najprostije
faktore. Istina je da predsjednička nominacija svakoj stranci daje malo jaču
dimenziju unutar biračkog tijela u odnosu na one koji nemaju kandidate, ali je
istina i da svako pravilo ima izuzetak.
To je u ovom slučaju PDP, koji
su u tolikoj mjeri zahvatile erozivne sile da njih ne može zaustaviti čak ni
Božija ruka, a kamoli Ivanićeva kandidatura.
Uz to, dobar dio visokih
funkcionera PDP-a Ivanića smatra najodgovornijim za ovakvo stanje i sopstveni
odlazak na marginu, što je i nesporno.
Ivanić godinama nije činio ništa
da pomiri „rogove u vreći“, pa su se rogovi u tolikoj mjeri namnožili da su
vreću potpuno izbucali i sada iz nje curi na sve strane.
Da stvar bude crnja, Ivanić i ne
pokušava pokrpiti rupe; Štaviše svojim
oportunizmom on pospješuje
njihovo širenje i sukobe unutar stranke.
Jedino mu je stalo do sopstvene
pozicije, o čemu najbolje svjedoči podatak da ispred PDP-a ponovo kandiduje
sebe, a da nijedan stranački organ nije donio takvu odluku. Politika „PDP to
sam ja“ dovela je i Ivanića i tu stranku u situaciju u kojoj se ulazak u PDP
smatra debilizmom, a odlazak iz partiije najkvalitetnijim mogućim potezom.
U PDP ne ulazi niko (istina,
ušao je Slobodan Popović, bivši član SDP BiH, što mu je životna greška), a
odlaze mnogi.
U ovom trenutku zna se da će PDP
u narednim mjesecima napustiti najmanje tri visoka funkcionera koji vuku
nekoliko hiljada glasova.
To je, prije svih, Miroslav
Malijević, (vlasnik Fagusa) iz Kotor Varoši, koji je sa Miloradom Dodikom
dogovorio transfer i obećao mu prelazak u SNSD gotovo kompletnog Opštinskog
odbora PDP-a iz tog gradića.
Čeka se pravi trenutak da se
prelazak obznani.
Zamislite situaciju u kojoj je
Ivanić dobio predsjedničku nominaciju, a visoki funkcioneri mu svako malo
napuštaju stranku i mahom prelaze u SNSD!
Kome takav kandidat treba? I šta
je tu promjena?!
Predaja izbora i prije nego što
su se desili.
Ukoliko Savez prihvati takvu
igru, onda oni pokazuju da im je nivo svijesti ravan nuli i da se od njih ne
može očekivati ama baš ništa.
U toj situaciji, bijeli listić
je najefikasniji odgovor birača na nedgovornost opozicionih političara.
Ovakav stav podupiru i
provjereni podaci koji kažu da u regiji Hercegovina postoji snažan sukob na
relaciji Slavko Vučurević-Aleksandar Golijanin, koji Ivanić ne može niti hoće
da razriješi.
U Opštinama Istočnog Sarajeva,
PDP je u potpunom rasulu, sem na Palama i u Sokocu, a i tu je bitka između
Zorana Đerića i Miroslava Brčkala. Đerića je Ivanić „pustio niz vodu“, u okviru
projekta svođenja PDP-a na propali STR.
U Zvorniku i regiji Birač ta stranka
govoto da i ne postoji, dok je u Bijeljini u velikom padu. U Doboju i Tesliću je
uopšte nema, a identična je situacija i u regiji Broda i Dervente.
U regiji Prijedor Ivanić
namjerava urušiti Pericu Bundala, koji jedini posjeduje realne glasove.
Urušavajući njega, urušiće i šanse za poslanički mandat. Te šanse je već izgubio
u regiji Gradiška, gdje mu je u SDS prešlo oko hiljadu članova.
U regiji Banjaluka, gdje je PDP
tradicionalno imao po dva mandata, sada je sveden na jedan. A i taj je upitan
nakon što Malijević, te još jedan visoki funkcioner stranke iz najvećeg grada
RS napuste PDP.
Ivaniću, koji je i izazvao sve
ove sukobe, to se sada vraća kao bumerang, a na izborima će se odraziti na
način da najmanje trećina birača PDP-a neće svoj glas dati njemu. Nezadovoljnici
će ih usmjeriti ka drugim kandidatima, o čemu veliki broj njih već intenzivno
pregovara.
Na kraju, postavlja se pitanje
ko će glasati za Ivanića, kada to već neće učiniti brojni visoki funkcioneri te
stranke i birači koje oni kontrolišu?
Glasači SDS, NDP i ostalih
članica Saveza?!
Suluda i neodrživa opcija, jer
te stranke nemaju nikakav interes da se bore za Ivanića, kada u tome ne
učestvuje dobar dio PDP-a.
Zato bi Ivaniću najpametnije i
najkvalitetnije bilo da konačno izvadi glavu iz pijeska, prestane izigravati lažni
faktor, suoči se sa realnom propašću svog projekta i pripomogne Savezu koliko
može sa svojom razbijenom, nejakom, oronulom i isluženom grupicom političkih evnuha.
Na taj način sebi omogućava još par godina životarenja na margini; U suprotnom,
treba već sada obući crninu za PDP-om.
