четвртак, 12. јун 2014.

Robne rezerve - ukinuti tenderi, telefonom se dogovaraju svi poslovi


piše: Slobodan Vasković

Vlada Republike Srpske donijela je 26. maja, na 63. sjednici, održanoj u Banjaluci, Odluku o prestanku važenja Odluke o proglašenju vanredne situacije za teritoriju Republike Srpske, broj 04/1-012-2- 919/14, od 17.05.2014. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 01/14-vanredni broj).

Izgleda da ova Odluka još uvijek nije proslijeđena u JP „Robne Rezerve RS“, jer ta firma nastavlja da djeluje u skladu sa pravilima vanrednog stanja. Na taj način izbjegavaju tenderske procedure, što otvara brojne sumnje u njihov način rada zbog mogućih malverzacija.

Dragan Vučković, v.d. direktora JP „Robne rezerve RS“ je 09.06. ove godine uputio dopis pod nazivom „Ponovljeni poziv na pregovarački postupak bez objave obavještenja za isporuku pogonskog goriva“. Poziv je upućen za nabavku 100 hiljada litara goriva.

U pozivu, upućenom 09.06., Vučković traži da mu se ponuda dostavi do „09.06. do 12 časova“. Iz ove rečenice jasno je da je Vučković baš uranio na posao, ali je jasno i da sve ima vrlo vrlo malo dodira sa Zakonom, jer se direktor Robnih rezervi poziva na „naredbe Štaba za vanredne situacije Vlade RS“, iakon je vanredno stanje ukinuto 26. maja, odnosno 14 dana prije njegovog dopisa.

Najinteresantnije je da Vučković u pozivu obavještava da će se pregovori obaviti putem telefona.
„Pregovaranje će biti obavljeno putem telefona, dana 10.06“, navodi se u dokumentu.

Kako je poziv upućen samo jednoj firmi (koja se bavi prometom goriva) čije je sjedište u Banjaluci, potpuno je neshvatljivo da Vučković nije imao ni želje ni volje da ode u sjedište te firme i dogovori sve detalje. Ili da iz te firme dođu u njegovu kancelariju.

Telefonsko pregovaranje je, bez dileme, nezakonito i u sebi nosi sumnje na korupciju i prevaru, posebno zbog činjenice da je vanredno stanje ukinuto i da je Banjaluka prohodna, premda se u Robnim rezervama ponašaju kao da je potpuno poplavljena.

Vučkovićev poziv ima i elemente komičnosti, jer zahtijeva da tokom telefonskog dogovaranja  „Osobe koje budu predstavljale dobavljače moraju dostaviti dokaz kojim potvrđuju da imaju punomoć kojom su ovlaštene da djeluju u tom svojstvu“.

Vučković, bez dileme, iskorištava postojeću situaciju da bi nekom od svojih poslovnih prijatelja omogućio brz posao ili, pak, pokriva neke ranije  poslove, koji i nisu bili baš u skladu sa zakonom. Da nije tako, mogao je zahtjev za ponudom poslati na adrese tri firme (a ne samo na jednu), tražiti cijene i uslove i sve poslove nabavke, u skladu sa zakonom, završiti u istom vremenskom okviru i bez telefonskog dogovaranja.