Kandidati za predsjedničke
nominacije vladajuće oligarhije i opozicionog Saveza za promjene su se
iskristalisali. Iz taktičkih razloga i jedni i drugi čekaju sa objavom imena.
Iznenađenja su uvijek moguća, ali, u ovom trenutku, najbliži nominacijama su
Milorad Dodik, Dragutin Rodić, Mladen Bosić i Ognjen Tadić.
Dodiku će se u trci za predsjednika
RS suprotstaviti Tadić, dok će Bosić u bitku za člana Predsjedništva BiH protiv
Rodića.
Dva politička bloka su se već
iskristalisala; sa jedne strane su SNSD, DNS i SP i još dvije manje stranke, a
sa druge SDS, NDP, SNS i nekoliko malih partija.
Iskristalisala se i matrica
izbora – glasači će se opredjeljivati za i protiv Dodika i njegovog načina
vladanja.
Jedino što se nije
iskristalisalo je da li će PDP nestati prije izbora ili će ta, sada već kombi
stranka, kupiti još par godina tavorenja na političkoj sceni RS.
Mladen Ivanić, šef propale Samostalne
trgovinske radnje, znane i kao PDP, još uvijek pokušava ucjenama dobiti
kandidaturu za člana Predsjedništva ispred Saveza za promjene.
Ivanićevo političko djelovanje
oduvijek je bilo satkano od ucjena i pritisaka, a njegovo ponašanje danas, u
vezi sa predsjedničkom kandidaturom, politička je mizerija, koja precizno, poput
magnetne rezonance, prikazuje svu satrulost PDP-ovog stranačkog tkiva.
Ivanićev zahtjev je nerealan,
jer on već dugo nema stranku, ostali su mu tek patrljci. A i ti patrljci su u
poslednjoj fazi raspada.
On sam, kao ni bilo ko iz te
partije, nema nikakvu specifičnu težinu na političkoj sceni RS, a sreća je za
sve da je PDP-ov ucjenjivački kapacitet toliko minoran, da ne predstavlja
nikakvu realnu opasnost za bilo čija izborna htijenja. Posebno ne za Savez za
promjene, jer ako ne mogu pobijediti Dodika bez Ivanićevog devastiranog STR-a,
onda ne trebaju ni dobiti izbore.
Bilo bi odlično da Ivanić i
njegova teško razvaljena partija izađu samostalno na izbore na svim nivoima. U
takvoj situaciji, već do polovine avgusta prepolovilo bi se ionako neveliko
biračko tijelo, a do polovine septembra i ostatak bi se ulio u druge stranke. U
samostalnom izbornom nastupu PDP bi mogao računati na maksimalno jednog poslanika,
i to ako im se posreći, dok bi u okviru Saveza mogli dogurati i do tri mandata
u parlamentu RS.
Ovakvo stanje posledica je erozivnih
sila koje dominiraju u ostacima PDP-a i
koje su svakim danom sve intenzivnije. Posledica je to dugogodišnjeg Ivanićevog
nerada na jačanju partije, bježanja od rješavanja problema, koji su se do te
mjere nagomilali da ih ima više nego birača.
Takav pritisak ne može izdržati
ni mnogo jači subjekt od urušenog PDP-a.
I u takvoj situaciji Ivanić se
obračunava sa svojim kritičarima, uopšte ne uočavajući notornu činjenicu da se,
u stvari, obračunava sa partijom.
Funkcioneri PDP-a, za razliku od
svog šefa, potpuno su svjesni da će stranka nekako igrati još „ovo leto“, nakon
čega slijedi fajront i ključ u zahrđalu bravu.
Pregled stanja unutar PDP-a po
izbornim jedinicama čak i „ovo leto“ čini upitnim.
U regiji Prijedor, Ivanić
pokušava očistiti Pericu Bundala uz pomoć Ranka Smiljanića. Međutim, Smiljanić
bez podrške Bundala ne može dobiti mandat. Uz to, Smiljanić nije PDP-ov, već je
DNS-ov igrač i ukoliko dobije mandat, sigurno napušta Ivanićev potonuli brod i
odlazi kod Marka Pavića.
Opštinski odbor PDP-a Dubica
bavi se mišlju da uopšte ne učestvuje na izborima, a kao osnovni razlog navode
neuvažavanje permanentno dobrih rezultata. Ivanić u nipodaštavanju dubičkog
PDP-a prednjači.
U regiji Gradiška, PDP je
napustilo niz odbornika, koji su hiljadu članova odveli u SDS. Mandata tu nema
ni na vidiku, a Milan Švraka i dalje se sukobljava unutar kusura, kojim gospodari.
U izbornoj jedinici Banjaluka,
PDP je već teško devastiran odlaskom Marinka Umićevića u SNSD. On je srušio
nade da će PDP osvojiti dva mandata u ovoj regiji. Međutim, upitan im je i
jdean preostali, jer kotorvaroški opštinski odbor prelazi u SNSD. U fazi odlaska
je još nekoliko funkcionera iz Banjaluke.
Ivanić je molio Miroslava
Malijevića (Kotor Varoš) da sačeka sa prelaskom u SNSD dok on ne dobije
predsjedničku nominaciju, a nakon toga neka ide gdje hoće. Zaista vizionarski.
U Doboju PDP ne postoji, kao ni
u regiji Brod. Čak ni na limenim tablama.
U Bijeljini su veliki sukobi u
opštinskom odboru, dok u Zvorniku PDP-a nema ni u šutu koji je Drina naplavila.
Kada su u pitanju opštine
Sarajevsko-romanijske regije, tu je pitanje trenutka kada će krenuti oružani
sukob između PDP-ovih „vedeta“. Mržnja je u tolikoj mjeri uzela maha, da ne
postoji način da se stvari primire. Tešanović, Radovanović, Brčkalo, Delić,
Vučićević, Đerić... svako svakom zabija nož u leđa.
Najviše ih je pobodeno u leđa
Zorana Đerića, koji nema šanse da izvuče mandat u toj regiji, a „otkovao“ mu je
čak i Dragiša Delić, koji se priklonio Ivaniću. Mandat za PDP je i u ovoj
regiji veoma upitan.
I u izbornoj jedinici
Hercegovina je „krv i nož“ između Slavka Vučurevića i Aleksandra Golijanina. Na
kraju sukoba oba će završiti na ledini, a njihov mandat će bez veće muke
osvojiti Nebojša Vukanović, koji ima svoju listu. I kojem treba dati svaku
moguću podršku, jer je naznaka promjena na političkoj sceni RS i vjesnik prijeko
potrebne smjene generacija.
Uz sve ove sukobe, traju i teške
bitke za kompenzacioni mandat (koji je tek vazduh), a oni koji imaju novca čak pokušavaju
da ga kupe u stranci.
Sukobi se svakim danom sve više
i više rasplamsavaju, a da su PDP-ovci bar dio energije, koju troše u
međusobnim obračunima, uložili u bitku protiv režima, dosad bi ga prepolovili.
PDP je stranka formirana za jednokratnu
i ličnu upotrebu. I istekao joj je rok trajanja. Mladen Ivanić bi, već je
krajnje vrijeme, mogao sam sebi naći posao, dovoljno dugo su mu ga birači
nalazili.
Ukoliko bi, pak, Savez za
promjene pristao na Ivanićeve ucjene, to bi bio njihov kraj, jer ako sebi
dozvole da ih raspadnuti subjekt uspije ucijeniti, onda oni nemaju nikakve
šanse da se uhvate u koštac sa stvarnim i suštinskim problemima koji rasturaju
RS.
