piše: Slobodan Vasković
Zapanjen
sam da SNSD nije demantovao da je Veselin Gatalo, urednik emisije “Ljudovanje”
na RTRS, bio pripadnik Armije BiH.
Zapanjen
sam da Milorad Dodik nije javno, ličnim autoritetom, ustvrdio da je Veselin Gatalo
bio tri i po godine u VRS, nakon što je preko Slovenije izbjegao iz Mostara.
Zapanjen
sam da SNSD nije, povodom Gatala, istakao da će podnijeti tužbe odgovarajućim
sudovima.
Kraju
moja zapanjenost. Činjenica je da je SNSD napravio iskorak i da pripadnici
vojski, koje su u ratu pucale na srpsku vojsku i srpske vojnike, danas imaju
apsolutnu podršku te stranke. Zoran Novaković, u ratu pripadnik Zengi, danas je
visoki funkcioner SNSD-a i šef Odsjeka za komunalne poslove u Banjaluci.
Veselin
Gatalo, pripadnik Armije BiH, urednik je na RTRS-u, ponosu i diki Republike
Srpske i velikosrpskog SNSD-a.
Za
razliku od Novakovića, Gatalo je javno u emisiji “Ljudovanje” (emituje se
svakog petka na RTRS-u) priznao da je bio pripadnik Armije BiH. (Emisija na
linku http://lat.rtrs.tv/av/pusti.php?id=35209; video izvodi iz emisije ispod
teksta).
(17'.41'') „Mnogi ljudi su tada
mobilisani u vojske, neki u svoje, neki u tuđe. Mene su, recimo, mobilisali u
Armiju BiH. Nisam nešto dolazio na postrojavanje...“, rekao je Gatalo u emisiji
koju uređuje, 21.02.2014. godine.
Nije objasnio kako mu se desilo
da ne pristupi srpskoj vojsci, ili JNA, koja je tada još uvijek bila u Mostaru,
iako je on danas jedan od Najvećih Srba u RS, iznjedren ispod skuta još Većeg
Srbina Vladike Grigorija.
Tokom 1992. godine Mostarom je
vladao HVO, a tek potkraj te godine, u novembru, Bošnjaci formiraju „Mostarski
bataljon“. On je jedno vrijeme sadejstvovao zajedno sa HVO, a čarke između
bošnjačke i hrvatske vojske počinju početkom 1993., da bi otvoreni rat krenuo u
maju te godine.
Istraživao sam u Mostaru Gatalov
ratni put i dobio višestruke potvrde da nije mobilisan, već da se dobrovoljno
prijavio u vojsku koja se borila protiv Srba.
Gatalo nije rekao koliko vremena
je bio pripadnik tih oružanih snaga. U stvari, on je ratovao te 1992. godine
pod komandom HVO-a. Moji sagovornici iz Mostara tvrde da 1993. godine, kada
dolazi do sukoba ABiH i Hrvatskog vijeća obrane, Gatalo ostaje na hrvatskoj
strani, u HVO-u, i drži liniju kod aerodroma. Očito je da je Gatalo ratovao i
pod stijegom HVO-a i pod zastavom Armije BiH, ali insistira na Armiji BiH, iz
njemu znanih razloga.
Interesantno je zaista bilo
poslušati Gatalovo „priznanje“, kada taj „Rab Božiji“, kako sebe voli da
naziva, u istoj emisiji nastavlja da fascinira svojom iskrenošću.
26'.56''. „Pjesma gdje si bio ti
kad sam bio ja. Ja sam mislio da se to odnosi samo na moju generaciju pošto
uglavnom ljudi iz moje generacije pitaju gdje si ti bio u ratu, šta si ti radio...
Imao sam negdje karton, samo mi
je žao što sam ga izgubio, na kojem je zakačeno onim klamfama moja slika i na
kartonu je pisala Armija BiH. Žao mi je što nemam taj karton“, rekao je Gatalo.
Stvarno šteta, jer su takvi kartoni danas preporuka za napredovanje u SNSD-u. Da
gatalo ima taj neprežaljeni karton, realno je da bi postao direktor RTRS-a.
Nije na ovom mjestu završila
Gatalova životna ratna priča, prema kojoj je on bio u svim vojskama, sem u Srpskoj.
Dio koji slijedi višestruko je zanimljiv zbog „kontroverzi“ i informacija što
ih je „Rab Armije BiH i HVO-a“ iznio.
30’.13''. „U tom Mostaru svašta se dešavalo. Stvarno. Mislim da je puno
stradao. Da je stradao puno više nego Sarajevo, mada se manje priča nego o
Sarajevu. I nema ulice u kojoj nije ubijen čovjek. Nema sokaka u kojem nije ubijen
čovjek. Meni su lomili nos i rebra, ali nikad nisam bio izbjeglica. Osim nešto
kratko kad sam pobjegao u Hrvatsku od mobilizacije“, naglasio je Gatalo,
promrmljavši još nešto o dezerterima.
Pitanje je koje mobilizacije? I
za koju vojsku?
Gatalo je pobjegao iz HVO-a. Ali
nije pobjegao u Republiku Srpsku, jer nije želio da bude vojnik srpske vojske.
Pobjegao je u Hrvatsku. Što je zapanjujuće. Da tako veliki Srbin, kakvim se
danas predstavlja „Rab Armije BiH i HVO-a“, bježi u Hrvatsku, u vrijeme kada su
svi Srbi, bili mali ili veliki, glavom bez obzira bježali iz te zemlje.
Sam Gatalo kaže da je to kratko
trajalo i da su mu to jedini izbjeglički dani. To znači da se vratio u Mostar.
U sred rata i to na hrvatsku stranu. Nije rekao ni riječi o vezama svoje
porodice sa Matom Bobanom. A iz Mostara mi oni koji dobro poznaju Gatala tvrde
da su bile veoma bliske.
Sada kada je jasno da su za SNSD
najbolji Srbi oni koji su bili pripadnici oružanih formacija, što su se u ratu
borili protiv srpske vojske, nije uopšte začuđujuće zbog čega su za aktuelnu
vlast Veterani srpske vojske neprijatelji i strani plaćenici. (nastaviće se)
